1              Poslovni broj: 21 Gž R-272/2017-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 21 Gž R-272/2017-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Dražana Penjaka kao predsjednika vijeća te Arijane  Bolanča kao suca izvjestitelja i Verice Franić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., OIB: ... iz V., zastupane po punomoćnici I. G. H., odvjetnici iz V., protiv tuženika HŽ P. p. d.o.o. OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. P. R. R., odvjetnicima iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz Z., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-260/16 od 29. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 10.studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika, te se preinačava presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-260/16 od 29.prosinca 2016., u točki I., II. i III. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da je tuženik HŽ P. p. d.o.o. OIB: ... iz Z., isplatom otpremnine u manjem iznosu od iznosa koje je isplatio zaposlenicima muškog spola u identičnoj situaciji temeljem Odluke o poticajnim mjerama za rješavanje kolektivnog viška radnika u 2014.g. povrijedio pravo tužiteljice M. L., OIB: ... iz V., na jednako postupanje te istu diskriminirao na temelju spola.

 

II/ Nalaže se tuženiku HŽ P. p. d.o.o. OIB: ... iz Z., nadoknaditi tužiteljici M. L., OIB: ... iz V., imovinsku štetu u iznosu od 60.000,00 kn (šezdesettisuća kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a to u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku HŽ P. p. d.o.o. OIB: ... iz Z., nadoknaditi tužiteljici M. L., OIB: ... iz V., na ime troškova ovog postupka iznos od 3.645,57 kn (tritisućešestočetrdesetpet kuna i pedesetsedam lipa)  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a to u roku od 8 dana."

 

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je tuženik HŽ P. p. d.o.o., OIB: ... iz Z., isplatom otpremnine u manjem iznosu od iznosa koje je isplatio zaposlenicima muškog spola u identičnoj situaciji temeljem Odluke o poticajnim mjerama za rješavanje kolektivnog viška radnika u 2014.g. povrijedio pravo tužiteljice M. L., OIB: ... iz V., na jednako postupanje te istu diskriminirao na temelju spola.

 

II/ Nalaže se tuženiku HŽ P. p. d.o.o., OIB: ... iz Z., nadoknaditi tužiteljici M. L., OIB: ... iz V., imovinsku štetu u iznosu od 60.000,00 kn (šezdesettisuća kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a to u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku HŽ P. p. d.o.o., OIB: ... iz Z., nadoknaditi tužiteljici M. L., OIB: ... iz V., na ime troškova ovog postupka iznos od 3.645,57 kn (tritisućešestočetrdesetpet kuna i pedesetsedam lipa)  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a to u roku od 8 dana.

 

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da bi joj tuženik bio dužan isplatiti na ime neimovinske štete zbog povrede prava na jednako postupanje iznos od 30.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.05.2014.g., kao neosnovan."

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki I., II. i III., iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljici i umješaču na strani tužiteljice.

 

Tužiteljica i umješač na strani tužiteljice su porekli navode žalbe kao netočne i proizvoljne.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice u pravcu utvrđenja da je diskriminirana  na temelju  spolova u isplati otpremnine u manjem iznosu, da joj se naknadi šteta u iznosu od 60.000,00 kuna koliko bi iznosila da do inkriminacije nije došlo, te da joj se naknadi 30.000,00 kuna neimovinske štete zbog povreda prava na jednako postupanje kao i da joj se naknade troškovi parničnog postupka.

 

Iz rezultata provedenog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

 

     tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 2. lipnja 1980. do 15. travnja 2014.,

     radni odnos tužiteljice prestao je temeljem Sporazuma o prestanku ugovora radu potpisanog dana 11. travnja 2014.,

     u članku 2. navedenog sporazuma utvrđeno je da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom kod tuženika te da se nalazi u programu zbrinjavanja kolektivnog viška radnika kod tuženika te da joj je tuženik kao poslodavac sukladno Kolektivnom ugovoru, Zakonu o radu i programu zbrinjavanja kolektivnog viška radnika tuženika od 8. travnja 2014. ponudio predmetni sporazum kojim sporazumom se tužiteljica suglasila za isplatu otpremnine pod uvjetima utvrđenim Odlukom Uprave o poticajnim mjerama za rješavanjem kolektivnog viška radnika u 2014. a koja odluka uprave donesena dana 21. ožujka 2014.,

     člankom 3. Sporazuma utvrđeno je da na dan prestanka ugovora o radu tužiteljica ima kod tuženika ukupno 33 godine 10 mjeseci i 14 dana radnog staža od ukupno 40 godina, 8 mjeseci i 15 dana,

     u članku 4. Sporazuma utvrđeno je da tužiteljici pripada pravo na poticajnu otpremninu u iznosu od 140.000,00 kuna koju joj je tuženik dužan isplatiti u roku od 90 dana,

     člankom 7. Sporazuma određeno  je da se tužiteljica odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proističu iz ugovora o radu iz članka 1. Sporazuma kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa u vezi s radnim odnosim kod tuženika osim potraŽivanja iz članka 7. Sporazuma,

     otpremnina iz članka 4. Sporazuma isplaćena je tužiteljici dana 15. svibnja 2014.,

     odlukom tuženika od 21. ožujka 2014. a radilo bi se o odluci uprave o poticajnim mjerama za rješavanje kolektivnog viška radnika odlučeno je o isplati potencijalnih otpremnina za odlazak u starosnu mirovinu odnosno potencijalnih otpremnina za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu a  izražena u članku 4. navedene Odluke (list 8-9 spisa).

 

Sva gornja utvrđenja proizlaze iz rezultata provedenog dokaznog postupka koji prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Nakon što se tužiteljica obratila pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, tuženik je dana 20. studenog 2014. donio odluku o potencijalnim mjerama za radnike na listi potencijalnog tehnološkog viška (list 21 i 22 spisa) gdje je u točci II. utvrdio visinu otpremnine s poticajem u iznosu od 140.000,00kuna.

 

Tijekom trajanja postupka, tužiteljica i umješač na strani tužitelja su tvrdili, što je sud prvog stupnja i prihvatio, da je tuženik sa svojom Odlukom uprave o poticajnim mjerama za rješavanjem kolektivnog viška radnika za 2014. od 21. ožujka 2014. sukladno kojoj odluci je i sačinjen Sporazum o prestanku ugovora o radu između ugovornih stranaka, došlo do diskriminacije tužiteljice na temelju spola.

 

Ovakvo utvrđenje suda prvog stupnja ne prihvaća ovaj žalbeni sud, i stoga se žalba tužitelja ukazuje osnovanim.

 

Kao prvo potrebno je naglasiti da odluka o poticajnim mjerama za radnike na listi potencijalnog tehnološkog viška koja je utvrđena dana 20. studenog 2014. od strane uprave tuženika nije od odlučne važnosti za ovaj predmetni spor, jer se ta odluka primjenjuje od 20. studenog 2014., već u vremenu kada tužiteljica više nije bila radnica tuženika.

 

Stoga, pogrešno sud prvog stupnja pozivajući se na tu odluku ukazuje na diskriminaciju prema tužiteljici što je pogrešan stav prema mišljenju ovog žalbenog suda.

 

Potrebno je naglasiti da radni odnos tužiteljice od tuženika prestao je sporazumom kojeg su stranke zaključile dana 14. travnja 2014. U navedenom sporazum implementirane su odluke tuženika o potencijalnim mjerama tuženih za rješavanje kolektivnog viška radnika u 2014. Navedeni Sporazum o prestanku radnog odnosa u sebi je sadržavao sve bitne elemente, koje je prihvatila tuŽiteljica i tijekom trajanja ovog postupka nije dokazala da navedeni Sporazum nije valjan, isto ako nije dokazala niti da je bila prisiljena potpisati navedeni sporazum, premda je teret dokaza na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a u konkretnom slučaju to bi bila tužiteljica.

 

U trenutku potpisivanja Sporazuma o prestanku radnog odnosa a samim tim i prestanak radnog odnosa, tužiteljica nije imala navršenih 60 godina života. S obzirom na iznijeto, na istu se nije mogao primijeniti članak 33. i 34. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 154/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje u tekstu: Zakon). Kako to pravilno zaključuje u žalbi, tuženik je pravilno primijenio odredbu članka 180. i članka 182.  koji u članku 180. reguliraju iznimku iz članka 33. stavka 1. istog zakona a to je pravo na starosnu mirovinu koju stječe osiguranik (žena) kada navrši određene godine mirovinskog staža, i članka 182. koji regulira iznimku od članka 34. stavka 1. istog Zakona za istog osiguranika-ženu za prijevremenu starosnu mirovinu.

 

S obzirom na iznijeto, tuženik nije postupao diskriminatorski spram tužiteljice na temelju spola, jer je u konkretnom slučaju primijenio zakonodavstvo RH a činjenica da predmetno zakonodavstvo potencijalno ostavlja mogućnost diskriminatorskog tumačenja prema osiguranicima-ženama, ne smije biti tumačenje na štetu tuženika, niti tuženik treba snositi štetne posljedice kako to pravilno tuženik u žalbi i tvrdi.

 

Radi iznijetog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke I., II., i III., pozivom na odredbu članka 373. stavka 3. ZPP-a, pa je shodno tome odlučeno kao u točki I., odluke ovog žalbenog suda.

 

Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi sa odredbom članka 155. ZPP-a, imajući u vidu uspjeh tuženika u ovom postupku, te Odvjetničkoj tarifi (dalje u tekstu: Tarifa, "Narodne novine", broj 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12), te priznao tuženiku trošak zastupanja na ročištu, i to jednom-pripremnom u iznosu od 500,00 kuna te dva ročišta za glavnu raspravu svakom u iznosu od 1.000,00 kuna sve imajući u vidu popisani trošak tuženika, kojem iznosu je dodan iznos troškova žalbenog postupka i to za sastav žalbe 1.250,00 kuna te na cijeli iznos su dodani troškovi PDV-a u iznosu od 25%, te je tako tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 4.687,50 kuna.

 

Tuženiku nisu priznati troškovi pristojbe na žalbu kao ni popisani troškovi sudskih pristojbi odgovora na tužbu, i žalbe, jer tuženik te troškove nije ni dokazao.

 

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 373. točke 3. ZPP-a i odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 10. studenog 2017.