- 1 -              I Kž-Us 130/2017.-4

Broj: I Kž-Us 130/2017.-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog S. J. i odvjetnika J. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. lipnja 2017. broj K-Us-43/15., u sjednici održanoj 9. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog S. J. i odvjetnika J. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 70. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 71. stavkom 2. ZKP/08. odvjetnik J. J. isključen je kao branitelj optuženog S. J. u postupku protiv optuženog S. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 1. i drugih KZ/97.

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli optuženi S. J. i odvjetnik J. J., zbog „1. povrijeđenog prava na obranu po vlastitom izboru, 2. onemogućavanja rada odvjetnika izvan zakonskih osnova, 3. bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468.st.1.toč.1., st.3. ZKP-a/08, čl. 69 st.3. ZKP-a/08), 4. pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“, s prijedlogom da se „omogući obrana od strane imenovanog i izabranog branitelja odvjet. J. J.“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. jer je prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja sud bio nepropisno sastavljen.

Naime, točno je da se sukladno odredbi članka 370. stavka 1. ZKP/08. na pripremno ročište odgovarajuće primjenjuju odredbe o raspravi, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Međutim, odredbom članka 368. stavka 4. ZKP/08. propisano je da sudac pojedinac ima ovlasti predsjednika vijeća, ako drukčije nije propisanom ovim Zakonom, pri čemu se pripremno ročište provodi pred predsjednikom vijeća, a to propisuje članak 371. stavak 1. ZKP/08. Prvostupanjsko rješenje o isključenju branitelja koje se sada pobija žalbom donijela je predsjednica vijeća na pripremnom ročištu održanom 19. lipnja 2017. nakon saslušanja branitelja i optuženika. Odredbom članka 71. stavka 2. ZKP/08. određeno je da o isključenju branitelja iz stavka 1. ovog članka, prije podizanja optužnice, odlučuje sudac istrage, a nakon toga, sud koji vodi postupak. Prema tome, zakonski izričaj „sud koji vodi postupak“ u konkretnom slučaju odnosi se na predsjednika vijeća koji provodi pripremno ročište, a ne na vijeće u smislu članka 19. d. stavka 1. ZKP/08. koji propisuje da županijski sudovi sude u prvom stupnju u vijećima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, kako to žalitelji ističu. Stoga nije ostvarena citirana postupovna povreda, budući da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije bio nepropisno sastavljen.

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., koja postoji i ako sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, u smislu članka 368. stavka 2. ZKP/08. pripreme za raspravu obuhvaćaju održavanje pripremnog ročišta za raspravu, određivanje rasprave i donošenje drugih odluka koje se odnose na upravljanje postupkom. To znači da je predsjednica vijeća pravilno postupila kada je na pripremnom ročištu primjenom odredbe članka 71. stavka 2. ZKP/08. donijela odluku koja se temelji na članku 70. stavka 2. ZKP/08. koja propisuje razloge isključenja branitelja te iznimke od te situacije, jer takva odluka ulazi u djelokrug ovlasti predsjednika vijeća pa samim time nije niti preuranjena, a kako se to u žalbi tvrdi. Jednako tako, nije povrijeđeno ni pravo na obranu optuženika time što je jedan od njegovih branitelja isključen, budući da optuženik ima izabranu braniteljicu, odvjetnicu J. N., koja sudjeluje u postupku. Prema tome, nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonitost rješenja.

Žalitelji nadalje tvrde da se pozivanje na povlasticu nesvjedočenja ne može vremenski ograničiti i da se ona može koristiti cijelo vrijeme dok se ne provede svjedočenje, a da prihvaćanje funkcije branitelja koja je povezana s korištenjem povlastice nesvjedočenja ima prednost pred funkcijom svjedoka. Smatraju da se ranije isključenje odvjetnika J. J. kada je bio branitelj optuženog J. M. (u odnosu na kojeg je postupak razdvojen i donesena presuda na temelju sporazuma) ne odnosi na cijeli postupak, a to što je on nakon toga u istrazi dao iskaz kao svjedok, nije okolnost koja bi ga sada sprečavala u obrani optuženog S. J.

Naime, odvjetnik J. J., sin optuženog S. J. je tijekom istrage doista bio isključen kao branitelj optuženog J. M. pravomoćnim rješenjem suca istrage od 5. srpnja 2013. na temelju članka 70. stavka 2. ZKP/08. Nakon toga isključenja, J. J. je ispitan u svojstvu svjedoka 16. srpnja 2013., pred Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), a taj iskaz je uvršten u popis dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica (kojom se optuženom S. J. stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 347. stavka 1. KZ/97.), dok je na pripremnom ročištu USKOK obrazlažući dokazne prijedloge koje namjerava izvesti na raspravi naveo da će tražiti neposredno ispitivanje tog svjedoka, a braniteljica optuženog S. J. je istaknula da se protivi čitanju iskaza svih svjedoka, te da će tražiti njihovo neposredno ispitivanje, pa tako i svjedoka J. J.

Dakle, u toj situaciji kada je odvjetnik J. J. pozvan kao svjedok koji će se neposredno ispitati na raspravi, a već je dao iskaz u svojstvu svjedoka tijekom istrage, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi upravo o situaciji propisanoj odredbom članka 70. stavka 2. ZKP/08. koja propisuje da branitelj ne može biti ni osoba koja je pozvana kao svjedok. Točno je da je J. J. sin optuženog S. J., pa time ulazi u krug osoba koje su oslobođene svjedočenja, no hoće li se on koristiti tom povlasticom i kako će koristiti svoja prava će biti izvjesno tek kada bude pozvan na davanje iskaza u svojstvu svjedoka na raspravi. Osim toga, ne radi se niti o situaciji propisanoj člankom 284. stavkom ZKP/08. koja se odnosi na zaštitu odvjetnika kao privilegiranog svjedoka te zaštitu čuvanja odvjetničke tajne.

Konačno, optuženi S. J. ima osiguranu obranu putem izabrane braniteljice, odvjetnice J. N., koja aktivno sudjeluje u postupku, pa nije dovedeno u pitanje niti njegovo pravo na izbor branitelja po vlastitom izboru. S tim u vezi, pozivanje na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vasvija Vidović protiv Bosne i Hercegovine nije odlučno, jer se ne radi o identičnoj situaciji, što i sami žalitelji uočavaju, a niti se na nju poziva prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studenoga 2017.