1

Poslovni broj:12 Gž-2044/17-2

Poslovni broj:12 Gž-2044/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o., OIB:... Z.,  zastupan po odvjetnicima iz O. društva H., & partneri d.o.o. iz Z., protiv tužene T. B., OIB:......, iz K., zastupana po punomoćniku N. I. odvjetniku iz R., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br.132 P-6887/16-19 od 28. lipnja 2017., dana 9. studenog 2017.

p r e s u d i o   j e

Usvaja se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br.132 P-6887/16-19  od 28. lipnja 2017. te se sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 13.998,27 kn sa kamatama tekućim na iznos od 9.855,22 kn od 16. siječnja 2011. a na iznos od 4.143,05 kn tekućim od 16. veljače 2011. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve prednje u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.625,00 kn u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u visini od 2.562,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom pod toč.I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tužena isplati iznos od 13.998,27 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i da mu nadoknadi parnične troškove. Toč.II. izreke tužitelju je naloženo da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kn dok je toč.III. izreke odbijen zahtjev tužitelja sa naknadom parničnog troška.

Pravovremeno podnijetom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH -  dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno da se prvostupanjska presuda ukine, da drugostupanjski sud sam provede postupak i donese odluku.

              U odgovoru na žalbu tužena ističe neosnovanost žalbe tužitelja, smatrajući da je pobijana presuda pravilna, zakonita te da je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, uz prijedlog da se žalba odbije i pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

Žalba tužitelja je osnovana.

Predmet ovoga postupka jeste zahtjev tužitelja da mu tužena isplati tražbinu u utuženom iznosu  nastalu korištenjem V. B. kartice koju joj je kao korisniku iste tužitelj izdao temeljem zahtjeva obrta za iskope „D.“ dana 1. siječnja 2011. a koji zahtjev je potpisala i tužena čime je prihvatila Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju V. kartice koju izdaje tužitelj.

Obrazlažući pobijanu presudu sud ističe da je tužena već u odgovoru na tužbu istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da ona nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem već je to D. B., kao i prigovor zastare. Po provedenom dokaznom postupku u kojem je izvršen uvid u svu priloženu dokumentaciju sud je odbio prigovor zastare istaknut po tuženoj zaključivši da tražbine koje potražuje tužitelj su dospjele 15. siječnja 2011. i 15. veljače 2011. a obzirom je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 2. studenog 2015. to rok zastare koji u konkretnom slučaju sukladno čl.225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) iznosi 5 godina, nije protekao.

U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije koji tužena obrazlaže time što ona nije potpisala zahtjev za izdavanje V. B. kartice sud smatra da je na tužitelju bilo sukladno odredbi čl.219. st.1. ZPP-a dokazati da je potpis na zahtjevu tuženičin pa kako tužitelj nije predložio nikakve dokaze, konkretno provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđivanja da li je tuženica potpisala pristupnicu za V. B. karticu to prema pravilu o teretu dokazivanja sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka radi čega i prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije, te tužbeni zahtjev iz navedenog razloga i odbija.

U žalbi tužitelj navodi kako je tužena tijekom postupka samo paušalno istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije ne dostavljajući sudu niti jedan dokaz u prilog svojim navodima, a upravo je na njoj sukladno pravilu tereta dokazivanja bilo da dokaže kako ona nije potpisala zahtjev za izdavanje V. kartice predlaganjem dokaza grafološkim vještačenjem ukoliko je smatrala da je potpis sporan, iz čega i proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja i načelo jednakosti stranaka u postupku. Navodi se da su u samom zahtjevu navedeni osobni podaci tuženika koji tužitelju nisu mogli biti dostupni na drugi način osim od same tužene jer tužitelj svakako ne bi izdao karticu da zahtjev nije pravilno popunjen sa svim potrebnim podacima i potpisan po korisniku.

Razmatranjem pobijane presude ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kao što je i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1. u svezi sa čl.219. st.1. i čl.221a ZPP-a na koju osnovano žalbom upire tuženik, a koja povreda je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Naime, prema odredbi čl.7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno prema odredbi čl.219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tužena je osporila da bi ona bila u bilo kakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem koji prigovor je utemeljila na činjenici da nije potpisala zahtjev za izdavanje V. kartice, prema tome upravo je na njoj bilo da na ovu činjenicu kojom pobija navode tužitelja, predloži dokaze, što ona nije učinila. Naime, upravo tužena koja je osporavala postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka tvrdnjom da nije sa tužiteljem stupila u nikakav ugovorni odnos  jer se na zahtjevu za izdavanje Visa kartice ne  nalazi njezin potpis trebala je ovu činjenicu i dokazati eventualnim predlaganjem grafološkog vještačenja koje bi bilo provedeno na okolnost da li jeste ili nije njezin potpis na zahtjevu za izdavanje V. kartice od 1. siječnja 2011., ili nekim drugim predloženim dokazom. Tužena na činjenicu da se na zahtjevu za izdavanje V. kartice ne nalazi njezin potpis nije predložila niti jedan dokaz, zbog navedenog po tuženoj istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ne nalazi osnovanim.

Između stranaka a kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 15. svibnja 2017. visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Iz po tužitelju priložene dokumentacije i to zahtjeva za izdavanje V. B., V. C. i V. B. R. kartice razvidno je da je obrtu za iskope „D.“ izdana V. C.. C. kartica i to za korisnike D. B. te ovdje tuženu T. B. koji su oboje kao ovlašteni korisnici navedeni zahtjev i potpisali. Konkretnim Ugovorom o izdavanju i korištenju Visa kartice koji je zaključen između ovdje tužitelja i obrta za iskope „D.“ kao poslovnog klijenta te ovdje tužene kao poslovnog korisnika sukladno toč.10.3 Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju V. kartice koju izdaje E. C. C. d.d. propisano je da poslovni klijent odgovara za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama koje terete V. B. karticu odnosno V. C. karticu, a poslovni korisnik solidarno s poslovnim klijentom odgovara za obveze nastale autoriziranim platnim transakcijama. Nadalje iz priloženih računa tužitelja razvidno je da u ovom postupku tužitelj od tužene traži isplatu samo onih troškova koji su nastali korištenjem V. B. kartice izdane upravo tuženoj, a ne i onih troškova koji su nastali po kartici izdanoj poslovnom klijentu, a dospjeli su na naplatu 15. siječnja 2011. u visini od 9.855,22 kn te dana 15. veljače 2011. u visini od 4.143,05 kn.

Kako je tužitelj priloženim dokazima dokazao osnovanost svoje tražbine, a tužena nije sukladno pravilu o teretu dokazivanja ni jednim predloženim dokazom uspjela osporiti osnovanost tražbine tužitelja, dok sama visina tužbenog zahtjeva između stranaka nije sporna to je ovaj sud temeljem ovlaštenja iz čl.373a st.1. i 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Obzirom na preinačenje prvostupanjske presude valjalo je osnovom čl.166. st.2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima ovog postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to se odluka o trošku temelji na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a. Osnovani i opravdani troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u visini od 1.000,00 kn sukladno Tbr.7. toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje:Tarifa), zastupanja tužitelja na 3 održana ročišta i to za ročišta 15. svibnja 2017 i 30. ožujka 2016. svako u visini od 1.000,00 kn (Tbr.9. toč.1 Tarife) a za ročište od 15. prosinca 2015. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u visini od 250,00 kn (Tbr.9. toč.5 Tarife), kao i troška sastava žalbe od 25. travnja 2016. sa kojom je tužitelj uspio, u visini od 1.250,00 kn te na ove iznose pripadajući PDV od 25% koji iznosi 1.125,00 kn (Tbr.42. Tarife). Ovom trošku treba pribrojiti i zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu od 25. travnja 2016. u ukupnom iznosu od 1.500,00 kn što iznosi, za prvostupanjski postupak 7.625,00 kn.

              Tužitelju pripada i zatraženi trošak žalbenog postupka u kojem je uspio u cijelosti i to u iznosu od 2.562,50 kn koji trošak se odnosi na sastav žalbe, zajedno sa PDV-om te troška sudske pristojbe na žalbu.

Varaždin, 9. studenog 2017.