Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3665/17-2

 

Poslovni broj: Usž-3665/17-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. d.o.o., S., kojeg zastupa opunomoćenica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi plaćanja sudske pristojbe u predmetu poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3186/14-17 od 23. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja G. d.o.o., S. i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3186/14-17 od 23. listopada 2017.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3186/14-17 od 23. listopada 2017. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja toga suda, poslovni broj: UsI-3186/14-14 od 13. listopada 2017. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn, odnosno ukupno 16.250,00 kn.

              Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu u kojoj prigovara utvrđenoj visini sudske pristojbe, jer smatra da ista previsoko određena. Naime, upućuje na članak 79. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Osobito ističe da se tijekom postupka uopće nije raspravljalo o vrijednosti predmeta spora te je stoga nesporno da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva. Shodno tome smatra da je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama vrijednost predmeta spora neprocjenjiva pa je trebao platiti sudsku pristojbu od 500,00 kn na tužbu, 500,00 kn na presudu i 500,00 kn na žalbu. Predlaže da ovaj sud žalbu uvaži te ukine odnosno preinači pobijano rješenje.

              Žalba nije osnovana.

              Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj UsI-3186/14-9 od 7. ožujka 2017. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 3. srpnja 2014. kojim je odbijena žalba  tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z. od 5. rujna 2013. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza i drugih javnih davanja za razdoblje od 1. listopada 2010. do 31. prosinca 2010. u ukupnom iznosu od 753.592,71 kn, od čega se iznosa od 574.073,01 kn odnosi na obveze a iznos od 179.519,70 na kamate. Nadalje, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2076/17-2 od 24. kolovoza 2017. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda od 7. ožujka 2017.

              Stoga je osnovano, osporenim rješenjem odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe jer je sudska pristojba određena na način i u visini propisanoj Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) i Tarifi sudskih pristojbi koja je sastavni dio tog zakona.

              Tužitelj u žalbi protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen njegov prigovor protiv rješenja o plaćanju sudskih pristojbi neosnovano prigovara utvrđenoj visini sudske pristojbe jer smatra da je sukladno članku 79. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) u upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva. Naime, navedena odredba primjenjuje se kada su u pitanju troškovi upravnog spora, međutim ne i kada je u pitanju utvrđivanje sudske pristojbe kao u konkretnom slučaju.

              Prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se u upravnim sporovima plaća sudska pristojba prema vrijednosti predmeta spora kada je predmet spora procjenjiv, ako ovim zakonom i tarifom sudskih pristojbi nije drugačije određeno. Procjenjiv je onaj upravni spor čija se vrijednost može nesumnjivo utvrditi, dok je stavkom  2. istog članka zakona propisano da sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni, je li vrijednost predmeta spora procjenjiva ili neprocjenjiva.

              Prema ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju radi se o sporu čija je vrijednost predmeta nesumnjivo procjenjiva i to u iznosu glavnice utvrđene porezne obveze tužitelju od 574.073,01 kn, pa je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 5.000,00 kn i žalbu u iznosu od 6.250,00 kn, što ukupno iznosi 16.250,00 kn.

              Imajući na umu navedeno sud je ocijenio da žalba tužitelja nije osnovana slijedom čega je sukladno članku 39a. stavku 3. Zakona o sudskim pristojbama, a na temelju odredbe članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 74. stavkom 1. istog zakona, riješio kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. studenoga 2017.

 

                                                                                                                                         Predsjednica vijeća

mr.sc. Mirjana Juričić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu