-1-              

Broj: FPž-47/15.

  

 

 

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J. K., zbog prekršaja iz članka 69. stavka 1. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj: 96/03., 140/05., 132/06., 145/10. i 76/13.), odlučujući o žalbi okrivljenika J. K., kojeg brani odvjetnik M. B. iz Z., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata, Službe za prekršajni postupak, od 30. listopada 2014.g., Klasa: 440-08/14-03/0004/05, Ur.broj: 513-08-01-03/14-26, na sjednici vijeća održanoj dana 08. studenog 2017. godine,

 

 

                                                                p r e s u d i o   j e:

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J. K. i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

 

2. Okrivljenik J. K. je dužan platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 100,00 kn (sto kuna) roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

             

 

       Obrazloženje 

 

 

              Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenik J. K. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), zbog prekršaja iz članka 69. stavka 1. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.

 

Navedenim rješenjem, na temelju članka 69. stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju okrivljeniku je oduzeto 15.000,00 EUR-a.

 

Istim rješenjem okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kn (osamsto kuna).

 

              Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik J. K. je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog, kako navodi, bitne povrede odredba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i oduzimanju novčanih sredstava, ističući u bitnome da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom analize obrane ispušta uzeti u obzir da on sam navodi da se predmetni zajam ne može zvati zajmom jer ga brat nije obvezao na vraćanje novca, te da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnoj formulaciji za dobiveni novac. Isto tako, navodi da nije točno da je D. K. ikada iskazala da su cijeli iznos novca mislili potrošiti na renoviranje stana, jer je izjavila da su namjeravali otplatiti kredit ako bi što ostalo od renoviranja stana.

 

              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, temeljem provedenog prekršajnog postupka, ispitivanja okrivljenika, te saslušanja svjedoka carinskih službenika G. K. i D. S., kao i svih drugih provedenih dokaza, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 69. stavka 1. Zakona o deviznom poslovanju, odnosno da, protivno odredbi članka 40. Zakona o deviznom poslovanju i članku 3. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1889/2005, pri ulasku u Europsku uniju preko Republike Hrvatske, dana 28.02.2014.g. u 11,15 sati, na Graničnom prijelazu Zračna luka Zagreb, prilikom prenošenja gotovine u iznosu od 15.000,00 EUR, Ministarstvu financija - Carinskoj upravi nije prijavio podatke iz članka 3. stavka 2. navedene Uredbe u pisanom obliku na obrascu za prijavu dostupnom u carinskim uredima na graničnim prijelazima i objavljenom na internetskim stranicama Ministarstva financija - Carinske uprave i Financijskog inspektorata, dakle pokušao prenijeti bez pisane prijave na obrascu za prijavu Ministarstvu financija - Carinskoj upravi pri ulasku u Europsku uniju preko Republike Hrvatske, gotovinu u vrijednosti od 10.000,00 EUR ili većoj,

             

              Za odluku o krivnji okrivljenika prvostupanjsko tijelo državne uprave je dalo valjane i dostatne razloge, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje takvih činjenica i okolnosti koje bi mogle dovesti do drugačije ocjene provedenih dokaza, odnosno koje bi mogle biti osnova za ekskulpaciju okrivljenika od prekršajne odgovornosti, jer je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenik nije prijavio niti izričito niti na neki drugi način novac, koji se nalazio u njegovom džepu hlača i sakoa. Također, vezano uz žalbeni navod okrivljenika o vlasništvu novca, valja navesti da je neosnovan, jer je člankom 69. stavak 3. Zakona o deviznom poslovanju propisano da se gotovina koja je predmet izvršenja prekršaja može oduzeti i kad nije vlasništvo počinitelja, a u konkretnom slučaju nisu postojale posebno olakotne okolnosti za primjenu članka 69. stavka 4. istog Zakona.  

 

Nadalje, nema povrede zakona na štetu žalitelja ni u dijelu izrečene novčane kazne. Prilikom odlučivanja o visini novčane kazne okrivljeniku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika za ovakvu vrstu prekršaja, pa mu je izreklo novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj. Stoga, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena počinjenom prekršaju i stupnju odgovornosti okrivljenika, pa ne nalazi zakonske osnove za eventualnim ublažavanjem novčane kazne.

 

Također, ni izricanje mjere upozorenja-opomene, u konkretnom slučaju, temeljem članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, nije dopušteno.

 

Nadalje, osnovano je i zakonito prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku oduzelo 15.000,00 EUR-a, kao predmet prekršaja, sve primjenom članka 69. stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, koji propisuje da će se gotovina koja je predmet prekršaja oduzeti u korist proračuna Republike Hrvatske, što je i valjano obrazložilo.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

 

Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 100,00 kn (sto kuna) u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika,

 

Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

                           

Ova presuda je pravomoćna.

 

 

U Zagrebu, 08. studenog 2017. godine

 

 

                           

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Financijski inspektorat, Služba za prekršajni postupak, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.