Broj: FPž-99/2017.

 

 

             

 

 

 

 

 

 

                                                      R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe XX d.d. Zagreb, II okrivljenika B.G., kao odgovorne osobe, III okrivljenika K.B., kao odgovorne osobe, IV okrivljenika S.D., kao odgovorne osobe, V okrivljenika H.S., kao odgovorne osobe, VI okrivljenika M.R., kao odgovorne osobe, koje brani M.T., odvjetnica iz Z., VII okrivljenice V.I., kao odgovorne osobe, VIII okrivljenice H.G., kao odgovorne osobe i IX okrivljenice S.M., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 90. stavka 1. točke 20. i stavka 2.  Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“ broj: 87/08 i 25/12) rješavajući o žalbi tužitelja, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: 440-08/15-04/0010/02, Urbroj: 513-08.01-04-16-83 od 4. ožujka 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2017. godine,

 

 

                                  riješio je

 

              Prihvaća se žalba tužitelja, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, te se ukida prvostupanjsko rješenje o prekršaju u dijelu u kojem je obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljene odgovorne osobe i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak u tom dijelu, na ponovni postupak i odlučivanje.

 

 

Obrazloženje             

 

             Prvostupanjskom rješenjem o prekršaju I okrivljena pravna osoba XX d.d. Zagreb proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 (stotisuća) kuna za prekršaj iz članka 90. stavka 1. točke 20. i stavka 2.  Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, dok je protiv II okrivljenika B.G., kao odgovorne osobe, III okrivljenika K.B., kao odgovorne osobe, IV okrivljenika S.D., kao odgovorne osobe, V okrivljenika H.S., kao odgovorne osobe, VI okrivljenika M.R., kao odgovorne osobe,  VII okrivljenice V.I., kao odgovorne osobe, VIII okrivljenice H.G., kao odgovorne osobe i IX okrivljenice S.M. kao odgovorne osobe, obustavljen prekršajni postupak za prekršaj iz članka 90. stavka 1. točke 20. i stavka 2.  Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja.

          Istim rješenjem I okrivljena pravna osoba obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna.

 

         Protiv tog rješenja u dijelu kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljenih odgovornih osoba, ovlašteni tužitelj, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći u bitnom da pobijano rješenje u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi potpuno nejasni, a izreka rješenja proturječna sama sebi i razlozima odluke. Istaknuli su da je prvostupanjsko tijelo nakon podnošenja optužnog prijedloga, izdalo prekršajni nalog kojim je proglasilo krivim i kaznilo i I okrivljenu pravnu osobu, i sve okrivljene odgovorne osobe, koje je tužitelj naznačio u optužnom prijedlogu, a da je po podnesenom prigovoru na prekršajni nalog prvostupanjsko tijelo bez opravdanih razloga i valjanih argumenata obustavilo prekršajni postupak protiv okrivljenih odgovornih osoba smatrajući da nisu odgovorne za prekršaj koji im se stavlja na teret. Naveli su da je Zakon o osiguranju izričito propisao odgovornost članova uprave za zakonito poslovanje odnosno za funkcioniranje sustava unutarnjih kontrola društva za osiguranje, a kako je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja navelo da Pravilnikom i Uputom donesen od strane I okrivljen pravne osobe nije regulirana zabrana provođenja gotovinskih transakcija u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna, odnosno međusobno povezanih transakcija čiji ukupan iznos prelazi 105.000,00 kuna, niti je regulirano kako postupiti u takvim situacijama, a niti je to navedeno u obrascima koji se popunjavaju prilikom sklapanja ponude osiguranja, da je nejasno zbog čega je prekršajni postupak protiv uprave I okrivljene pravne osobe obustavljen. Dodali su da je predmetni manjkav Pravilnik o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma donijela upravo uprava I okrivljene pravne osobe, dakle II-V okrivljene odgovorne osobe, na sjednici održanoj dana 27. svibnja 2013. godine. Isto tako iz činjenice da unutar I okrivljene pravne osobe nije na odgovarajući način provođena edukacija odnosno stručno osposobljavanje zaposlenika vezano uz članak 39. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, vidljivo je da II-V okrivljenik, kao članovi uprave nisu osigurali poslovanje I okrivljene pravne osobe u skladu sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Kao bitno ističu i to da je I okrivljena pravna osoba tek nakon započetog postupka nadzora od strane Agencije započela s procesom implementacije informatičkog programa koji onemogućava zaprimanje gotovinskih uplata iznad 105.000,00 kuna, a da je u konkretnim situacijama uprava društva propustila provoditi dužni nadzor nad zakonitošću rada neposrednih izvršitelja inkriminiranog djela, konkretno VI-IX okrivljene odgovorne osobe. Dodali su da se ne slažu niti sa stavom prvostupanjskog tijela da VI-IX okrivljene odgovorne osobe nisu krive za prekršaj koji im se stavlja na teret iz razloga što nisu bile educirane o tome da ne smiju zaprimati gotovinske uplate iznad 105.000,00 kuna. To stoga što se osoba koja je počinila prekršaj ne može pozivati na to da joj određena zakonska odredba nije bila poznata.  

 

              Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

               Žalba je osnovana.

 

             Ispitujući pobijanu presudu u dijelu kojim je prekršajni postupak protiv II-IX okrivljenika obustavljen i razmatrajući sadržaj spisa, u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, iz razloga što pobijano rješenje nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, a uz to postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja rješenja vezano uz okrivljene odgovorne osobe, a na što osnovano upire žalitelj.

 

             Žalitelj je u pravu kad ističe da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno smatra da je u konkretnom predmetu uprava I okrivljene pravne osobe poduzela sve potrebne radnje kako bi osigurala poslovanje I okrivljene u skladu sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Naime, i samo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dijelu obrazloženja pobijanog rješenja navodi da je I okrivljena dana 27.5.2013. donijela Pravilnik o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, te da je dana 1.7.2013. stupila na snagu i Uputa za provedbu Pravilnika o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, no međutim da navedenim Pravilnikom i Uputom nije regulirana zabrana provođenja gotovinskih transakcija u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna, odnosno međusobno povezanih transakcija čiji ukupan iznos prelazi 105.000,00 kuna, niti je regulirano kako postupati u navedenim slučajevima, a niti je to navedeno u obrascima koji se popunjavaju prilikom sklapanja ponude osiguranja, koje je dostavila I okrivljena. Kako su predmet ovog prekršajnog postupka upravo gotovinske uplate u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna, čiju zabranu provođenja uprava I okrivljene pravne osobe nije niti unijela u Pravilnik o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, kojeg je sama donijela, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak da je uprava I okrivljene pravne osobe poduzela sve potrebne radnje kako bi osigurala poslovanje I okrivljene u skladu sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma Na opisani način došlo je i do kontradiktornosti u obrazloženju pobijanog rješenja, na koju osnovano upire žalitelj.

 

            Sama činjenica da uprava I okrivljene pravne osobe XX d.d. Zagreb ima predsjednika uprave B.G. i tri člana uprave K.B., S.D. i H.S., koji su u ovom predmetu II-V okrivljene odgovorne osobe, ne znači da cijela uprava ne može odgovarati za propuste u poslovanju I okrivljene pravne osobe. To što članak 61. stavka 1. Prekršajnog zakona propisuje da je odgovorna osoba fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe, znači da ukoliko je djelokrug obavljanja određenih poslova podijeljen između predsjednika i članova uprave, da bi se trebalo utvrditi koji član uprave je neposredno odgovoran za konkretan segment poslovanja pravne osobe, a ukoliko takvo utvrđenje nije moguće jer takav akt ne postoji, tada je osnovano da odgovornost za počinjeni prekršaj snosi  cijela uprava pravne osobe, dakle predsjednik uprave i svi članovi uprave koji su navedeni u optužnom prijedlogu. Kako se u konkretnom predmetu propust dogodio u Pravilniku o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, na način da nije regulirana zabrana provođenja gotovinskih transakcija u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna, odnosno međusobno povezanih transakcija čiji ukupan iznos prelazi 105.000,00 kuna, niti je regulirano kako postupati u navedenim slučajevima, a koji pravilnik je donijela cijela uprava, to bi s tog osnova bilo opravdano da cijela uprava snosi i odgovornost za prekršaj koji se I okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret, a koji je proizašao iz činjenice da pravilnik uprave takve gotovinske transakcije nije zabranio.

 

       Što se tiče odgovornosti VI-IX okrivljenika, za istaknuti je da je odredbom članka 39. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisano da se u Republici Hrvatskoj ne smiju obavljati naplate u gotovini u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna, a da ograničenje primanja tih gotovinskih plaćanja vrijedi i u slučaju ako se plaćanje kod navedenih transakcija obavlja u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija koje ukupno prelaze iznos 105.000,00 kuna, pri čemu se ograničenje gotovinske naplate odnosi na sve fizičke i pravne osobe koje, obavljajući registriranu djelatnost, u navedenim transakcijama primaju gotov novac. Kako se radi o kogentnoj pravnoj normi, koja je obvezujuća za sve pravne subjekte, to su se odredbe članka 39. Zakona o sprječavanju pranja novca dužni pridržavati svi, pa je stoga neprihvatljiv navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da VI, VII, VIII i IX okrivljenici nisu bili upoznati s odredbom članka 39. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, pa da stoga VI okrivljenik nije mogao na tu odredbu zakona upozoriti VII, VIII i IX okrivljenika, a da VII, VIII i IX okrivljenik nije bio educiran da ne smije obavljati naplate u gotovini u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna.

 

       Sudska praksa na koju se poziva u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, vezana je uz primjenu Zakona o osiguranju, a u konkretnom predmetu radi se o prekršaju iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, pa stoga način postupanja sudova kod prekršaja iz Zakona o osiguranju vezano uz odgovorne osobe u okrivljenim pravnim osobama, nije mjerodavan za konkretan predmet.   

 

        Imajući u vidu sve naprijed navedeno, svojom odlukom o obustavi prekršajnog postupka protiv     II okrivljenika B.G., kao odgovorne osobe, III okrivljenika H.B., kao odgovorne osobe, IV okrivljenika S.D., kao odgovorne osobe, V okrivljenika H.S., kao odgovorne osobe, VI okrivljenika M.R., kao odgovorne osobe,  VII okrivljenice V.I., kao odgovorne osobe, VIII okrivljenice H.G., kao odgovorne osobe i IX okrivljenice S.M., kao odgovorne osobe, za prekršaj iz članka 90. stavka 1. točke 20. i stavka 2.  Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo je bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz razloga što nije dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama, a uz to je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno samo sebi i izreci pobijanog rješenja, a na što osnovano upire žalitelj.

 

       Zbog ostvarene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka trebalo je pobijano rješenje o prekršaju u osporavanom dijelu ukinuti i vratiti predmetu u tom dijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

       U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak će cijeneći razloge donošenja ovog rješenja, ali i navode žalbe, zakazati glavnu raspravu te ponovno ispitati okrivljenike i provesti sve relevantne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, uključujući i saslušanje u svojstvu svjedoka djelatnika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koji su proveli nadzor nad radom okrivljenika, a nakon tako provedenog postupka, donijeti će novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

          Zbog izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

 

          U preostalom nepobijanom dijelu, prvostupanjsko rješenje o prekršaju ostaje neizmijenjeno.

 

U Zagrebu, 8. studenog 2017. godine

 

Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, u 13 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.