Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 -
Broj: FPž-805/2015.
Broj: FPž-805/2015
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
Zagreb |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. R., II okrivljenika M.P., kao odgovorne osobe i III okrivljenika M.D., kao odgovorne osobe, koje brani Odvjetničko društvo V., J., Š., S., J. & J. iz R., zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj: 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 145/10 i 76/13), odlučujući o žalbi I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. R., II okrivljenika M.P., kao odgovorne osobe i III okrivljenika M.D., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 24. travnja 2015., klasa: 440-08/14-04/0012/07, Ur.broj: 513-08-01-04-15-18, na sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2017.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. R., II okrivljenika M.P., kao odgovorne osobe i III okrivljenika M.D., kao odgovorne osobe, te se preinačuje pobijano rješenje na način da se za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja I okrivljenoj pravnoj osobi XX. d.o.o. R. izriče novčana kazna u iznosu od 120.000,00 (stodvadesettisuća) kuna, II okrivljeniku M.P., kao odgovornoj osobi izriče se novčana kazna u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna, a III okrivljeniku M.D., kao odgovornoj osobi izriče se novčana kazna u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna, koje su okrivljenici obvezni platiti u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.
II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe XX d.o.o. R., II okrivljenika M.P., kao odgovorne osobe i III okrivljenika M.D., kao odgovorne osobe, te se pobijano rješenje potvrđuje.
III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
IV Okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba XX d.o.o. R. novčanom kaznom u iznosu od 190.000,00 (stodevedesettisuća) kuna, II okrivljenik M.P., kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna i III okrivljenik M.D., kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki.
Predmetnim rješenjem obustavljen je prekršajni postupak protiv okrivljenika za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
Protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o kazni i troškovima postupka, navodeći da je obrazloženje pobijanog rješenja proturječno izreci i to stoga što su proglašeni krivima za počinjenje prekršaja iz članka 49. stavka 6. Zakona o deviznom poslovanju zbog nedostavljanja podataka o stvarnim vlasnicima nerezidenta, no iz obrazloženja je vidljivo da su dostavili traženi podatak. Istaknuli su da članak 49. stavak 6. Zakona o deviznom poslovanju propisuje samo obvezu rezidenta da na zahtjev Financijskog inspektorata dostavi podatke o stvarnim vlasnicima nerezidenta, a da su oni proglašeni krivima i kažnjeni zbog nedostavljanja dokaza o stvarnom vlasniku u vidu izvatka iz sudskog registra ili drugog oblika dokaza. Dodali su da u vrijeme kada je sklopljen pravni posao s nerezidentom O. C. M. Ltd, konkretno 27.01.2001., obveza za koju se sad terete okrivljenici nije bila niti propisana Zakonom o deviznom poslovanju, a da se kasnije sklopljeni aneksi ugovora kojima se samo produljio rok dospijeća, ne mogu tumačiti na način da bi se radilo o pravnom poslu koji je sklopljen nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju od 22. studenog 2005. Naveli su također da III okrivljena odgovorna osoba nije bila član uprave okrivljene pravne osobe u vrijeme sklapanja pravnog posla s nerezidentom, te da prilikom odmjere visine novčane kazne nisu cijenjene sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, tako da su im izrečene neprimjereno visoke novčane kazne. Smatraju da nisu ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pa stoga predlažu da ih se oslobodi od optužbe.
Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj:107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja za djelo opisano u izreci pobijanog rješenja, pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene povrede na koje ukazuju žalitelji, niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Neosnovano žalitelji poriču počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, jer je Vijeće za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito temeljem pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, osnovano zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
Naime, iako je točno da je odredbom članka 49. stavka 6. Zakona o deviznom poslovanju propisana obveza rezidenta da na zahtjev Financijskog inspektorata dostavi podatke o stvarnim vlasnicima nerezidenta s kojim sklapaju posao, ako je nerezident izvanteritorijalni (offshore) poduzetnik, proglasivši okrivljenike krivima iz razloga što do 2. prosinca 2013. a niti naknadno do 19. ožujka 2014. nisu dostavili podatke o stvarnom vlasniku nerezidenta off shore tvrtke O. C. M. L. G., S. x, P. H., G. R., prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije povrijedilo materijalno pravo na štetu okrivljenika, kako to pogrešno smatraju žalitelji.
To stoga što su okrivljenici proglašeni krivima za prekršaj iz odredbe članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, koja je šira od materijalne odredbe članka 49. stavka 6. Zakona o deviznom poslovanju, a istom je propisano da će se za prekršaj kazniti pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ne daju zatraženu dokumentaciju i podatke Financijskom inspektoratu. U konkretnom predmetu, dostavljanjem podataka koje su okrivljenici dali Financijskom inspektoratu ne može se smatrati da su ispunili svoju obvezu danu im od strane ovlaštene osobe Financijskog inspektorata, obzirom da je od odgovornih osoba I okrivljene pravne osobe inspektor tijekom inspekcijskog nadzora zatražio dostavu podataka i dokumentacije o stvarnim vlasnicima zajmodavca i bivšeg vlasnika I okrivljene pravne osobe, nerezidenta O. C. M. L. G., da bi nakon toga, zbog nedostavljanja predmetnih podataka i dokumentacije, isto bilo zatraženo od okrivljenika i putem elektroničke pošte 31.10.2013. s rokom dostave do 8.11.2013., te također dana 27.11.2013. s rokom dostave do 2.12.2013, a što je i konstatirano Zapisnikom o obavljenom nadzoru. Činjenica da su okrivljenici inspektoru na njegov zahtjev dostavili podatak, da je vlasništvo nad O. C. M. L. G., upisano u Registar društava u G. pod brojem xxx, bilo vezano uz B. T. W., ne ekskulpira okrivljenike od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret, obzirom da nisu dostavili i dokumentaciju kojom bi potkrijepili dostavljeni podatak. Naime, taj podatak da je O. C. M. L. G. vezan uz B. T. W., inspektor je dobio već samim vršenjem uvida u Ugovor o zajmu potpisan između O. O. d.o.o. R. i nerezidenta O. C. M. L. obzirom da je predmetni ugovor bio potpisan od te osobe kao ovlaštene osobe, pa zasigurno traženjem od okrivljenika dostave podataka o stvarnom vlasniku nerezidenta, inspektor nije htio dobiti podatak koji već ima. Nadalje, neprijeporno je da je pravna osoba O. O. d.o.o. R. kao zajmoprimac, sklopila Ugovor o zajmu 27. prosinca 2001. u R. s davateljem zajma, nerezidentom O. C. M. L. zastupanog po ovlaštenoj osobi B. T. W., da bi pravna osoba O. O. d.o.o. R. dana 17. studenog 2003. bila pripojena I okrivljenoj pravnoj osobi, čime je I okrivljena pravna osoba postala obveznikom povrata zajma prema nerezidentu O. C. M. L.s konačnim rokom povrata do 31.12.2011. Obrana okrivljenika vezana uz to da je pravni posao s nerezidentom O. C. M. L. zaključen prije nego što je Zakonom o deviznom poslovanju bilo propisano da su rezidenti na zahtjev Financijskog inspektorata dužni dostaviti podatke o stvarnim vlasnicima nerezidenta s kojim sklapaju posao ako je nerezident offshore poduzetnik, uslijed čega da nisu bili niti u obvezi dostavljati tražene podatke, nije osnovana i to stoga što su dana 3.11.2003., 7.12.2005. i 20.10.2008. sklopljeni aneksi predmetnog Ugovora o zajmu, iz čega je vidljivo poslovanje između I okrivljene pravne osobe i nerezidenta O. C. M. L. i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj: 140/05). Upravo iz navedenog, neupitna je obveza okrivljenika da i u pogledu nerezidenta s kojim je sklopljen pravni posao još 2001. godine, na zahtjev Financijskog inspektorata dostavljaju podatke o stvarnom vlasniku, što prema prekršajnoj odredbi članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, uključuje i dokumentaciju o stvarnom vlasniku, i to stoga što su vezano uz Ugovor o zajmu kasnije sklapani aneksi tog ugovora, tako da je sam pravni posao okončan tek 2009. godine. Kako je II okrivljenik M.P., bio član uprave I okrivljene pravne osobe i zastupao je društvo samostalno i pojedinačno, kroz cijelo vrijeme dok je vlasnik I okrivljene pravne osobe bio nerezident O. C. M. L., a uz to je upravo II okrivljenik M.P. sklopio s nerezidentom O. C. M. L. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela XX d.o.o. dana 10.1.2008. te postao stopostotni vlasnik I okrivljene pravne osobe, to je neuvjerljiva obrana II okrivljenika da nema dokaza o stvarnom vlasniku nerezidenta od kojeg je stekao vlasništvo nad I okrivljenom pravnom osobom. Odgovornost III okrivljenika M.D., kao člana uprave I okrivljene pravne osobe temelji se na činjenici da je upravo on komunicirao sa inspektorom Financijskog inspektorata Republike Hrvatske vezano uz dostavu podataka i dokumenata o stvarnom vlasniku nerezidenta O. C. M. L., kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga su okrivljenici osnovano proglašeni krivima za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, koji im se stavlja na teret, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
Za istaknuti je da je i odredbom članka 10. Zakona o Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 85/08, 55/11 i 25/12) propisano da na zahtjev ovlaštene osobe Financijskog inspektorata subjekt nadzora dužan je dati na uvid, odnosno dostaviti podatke, dokumentaciju i informacije o svim okolnostima važnim za obavljanje inspekcijskog nadzora ili izvršavanje drugih ovlasti i mjera koje Financijski inspektorat ima na temelju ovog Zakona i drugih propisa. Odredbom članka 40. Zakona o Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske propisana je sankcija za pravnu i odgovornu osobu koja u smislu odredbe članka 10. Zakona ovlaštenoj osobi Financijskog inspektorata ne pruži tražene podatke, odnosno ne da na uvid potrebnu dokumentaciju i predmete. Iz navedenog vidljivo je da je nedostavljanje podataka i dokumentacije na zahtjev Financijskog inspektorata sankcionirano i odredbom članka 40. stavka 1. i 2. Zakona o Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske i odredbom članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, no kako Zakon o deviznom poslovanju člankom 63. propisuje blaži minimum novčane kazne za to djelo kako za pravnu tako i odgovornu osobu u pravnoj osobi, u odnosu na odredbu članka 40. stavka 1. i 2. Zakona o Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske, to je pravilno postupio i ovlašteni tužitelj, a kasnije i samo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je primijenilo na činjenični opis djela iz izreke pobijanog rješenja, najblaži zakon za okrivljenike.
Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni Vijeća za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, odmjeravajući visinu kazne okrivljenicima za djelo iz izreke pobijanog rješenja, nedovoljno cijenilo olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a naročito dosadašnju nekažnjavanost, tako da su okrivljenicima po mišljenju ovog suda izrečene previsoke novčane kazne. Imajući u vidu da prema navodima obrazloženja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otegotne okolnosti nije našlo, ovaj sud je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačio odluku o kazni, izrekavši sada okrivljenicima kazne razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, vodeći računa o svim okolnostima relevantnim za odmjeru visine kazne propisanom odredbom članka 36. Prekršajnog zakona.
Ovaj sud je mišljenja da su ovako izrečene novčane kazne okrivljenicima u svemu primjerene prekršajne sankcije, pogodne da se njihovim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
Međutim, treba naglasiti da je Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 39/13) i to odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga ako okrivljenici u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, plate dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena.
Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 8. studenog 2017.
Zapisničarka: Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak,v.r. Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Službe za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.