- 1 -              Revr 1674/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1674/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnici I. B. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. T. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i partneri Z., radi utvrđenja dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-1305/16-2 od 19. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Pr-450/15-20 od 16. svibnja 2016., u sjednici održanoj dana 8. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.              Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu od 3. 10. 2014. g. broj: H-2865859-92-2014, predmet: S. R. dipl. iur., nije dopuštena te da ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega radni odnos tužitelju S. R. iz Z., OIB: … temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj: H3-747061-16-2012 sklopljenog 1. 10. 2012. g. sa tuženikom H. T. d.d. OIB: … Z., nije prestao slijedom čega tužitelj ostvaruje sva stečena prava osnovnom radnog odnosa.

 

II.              Nalaže se tuženiku H. T. d.d. OIB: … Z., vratiti tužitelja S. R. OIB: … iz Z., na posao na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja osporavane odluke o otkazu, odnosno na odgovarajuće radno mjesto, sukladno tužiteljevoj stručnoj spremi, radnom iskustvu, trajanju radnog odnosa te plaći koju je tada ostvarivao, u roku 8 dana.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama. Sud je dao jasne razloge zbog čega smatra da je otkaz tužitelju nezakonit.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

-                      da je tuženik dana 3. listopada 2014. donio odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz);

 

-                      da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu svojih prava na kojeg tuženik nije odgovorio;

 

-                      da je tužitelju otkazan ugovor iz poslovno uvjetovanih razloga;

 

-                      da je poslodavac Radničkom vijeću dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je tuženik utvrdio postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovane otkaze većini radnika koji bi bili kolektivni višak i koji će biti obuhvaćeni otkazivanjem;

 

-                      da u navedenoj dokumentaciji nisu navedeni točno kriteriji kojima se tuženik rukovodio prilikom otkazivanja koji bi bili dostavljeni Radničkom vijeću;

 

-                      da se Radničko vijeće protivilo otkazu iz razloga što poslodavac nije proveo savjetovanje na način koji je predviđen zakonom.

 

Na temelju tako provedenih dokaza sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili nedopuštenim otkaz ugovora o radu, jer poslodavac nije poštovao odredbu čl. 127. Zakona o radu, budući tuženik nije Radničkom vijeću dostavio odgovarajuće podatke o kriterijima kao i druge podatke koje je uzeo u obzir prilikom odlučivanja o višku radnika. Također je utvrđeno da tuženik nije izmijenio sistematizaciju ni ukinuo radna mjesta za koja je utvrdio višak radnika te da je u svojoj odluci općenito načelno naveo da su uzeti u obzir određeni zakonski kriteriji prilikom utvrđivanja viška radnika.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu s propisanim ugovorenim otkaznim rokom (redoviti otkazni rok) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Prema odredbi st. 2. istog članka, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika.

 

To znači da za poslodavca da postoji obveza da se prije svake pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu tuženik kao poslodavac savjetuje sa radničkim vijećem, a ako nema radničkog vijeća onda sa sindikalnim povjerenikom.

 

Prema ocjeni prvostupanjskog suda, tako i revizijskog suda, poslodavac prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu morao se savjetovati sa radničkim vijećem i to neovisno što je prilikom donošenja odluke i programa proveo postupak savjetovanja i proveo postupak iz odredbe čl. 127. Zakona o radu.

 

S obzirom da je poslodavac postupio protivno kogentnoj odredbi čl. 150. st. 1. i st. 2. ZR, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev, budući je odluka poslodavca donesena protivno odredbama Zakona o radu o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništava. U pobijanoj odluci o otkazu stoji da je tuženik, prilikom odlučivanja o tome kojim će se radnicima otkazati ugovor o radu vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR, time da također stoji da je u zakonske kriterije primijenio dodatne kriterije kao što je procjena učinka radnika u 2013. i kriterij za socijalni odabir propisan odredbom čl. 79. Kolektivnog ugovora H. T. d.d..

 

Pravilno su sudovi prvog i drugog stupnja zaključili da tuženik tijekom postupka nije dostavio niti jedan relevantan dokaz na okolnost da je zaista, pri procjeni koji će radnici, zaposleni na istom radnom mjestu kao tužitelj, dobiti otkaz, a koji nastaviti raditi, postupio u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR, te nakon provedenog transparentnog bodovanja, koristeći zakonske dodatne kriterije donio odluku o tome što potvrđuje i zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća od 27. kolovoza 2014.

 

S obzirom na navedeno, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 115. Zakona o radu kad su utvrdili da je otkaz nedopušten, jer nije poštovana odredba iz čl. 115. st. 2. ZR.

 

Slijedom navedenog neosnovani su revizijski razlozi, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.