- 1 -              Rev 2189/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2189/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D. iz S., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Ž. H. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7958/11-3 od 23. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1543/06-54 od 26. studenoga 2010., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1.

 

Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor između tužitelja Z. D. iz S., ..., kao kupca i tužene Ž. H. iz Z., ..., kao prodavatelja, sklopljen povodom kupoprodaje osobnog automobila marke Mercedes, tip 200 SLK, broj šasije ..., godine proizvodnje 1998., raskinut s danom donošenja presude suda I-stupnja.

 

2.

 

Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju iznos od 25.000,00 EUR uvećano za kamate po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge građana po viđenju tekuće za razdoblje od dana podnošenja tužbe do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3.

 

Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove postupka, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 24.857,84 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženicu obvezati na plaćanje parničnog troška tužitelju ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna  revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje revizijskog suda o osnovanosti izvanredne revizije.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je raskinut kupoprodajni ugovor koji su sklopili tužitelj, kao kupac i tuženica, kao prodavateljica o kupoprodaji osobnog vozila marke Mercedes, tip 200 SLK, broj šasije ..., proizveden 1998., s danom donošenja prvostupanjske presude te zahtjev tužitelja da sud tuženici naloži da tužitelju isplati iznos od 25.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) ocijenivši da je pravni osnov tužbenog zahtjeva odgovornost tuženice za materijalne nedostatke te da je došlo do prekluzije prava u smislu odredbe čl. 482. st. 1. ZOO jer je utvrdio da je tužitelj za skriveni nedostatak saznao 7. prosinca 2004., a da je o tome obavijestio prodavateljicu znatno izvan roka od 8 dana (tek 11. siječnja 2006.).

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da je u ovom predmetu pravni osnov tužbenog zahtjeva  odgovornost za pravne nedostatke stvari u smislu čl. 508. st. 1. ZOO jer krivotvoreni račun i krivotvorena carinska deklaracija za vozilo predstavljaju pravne, a ne kako je to prvostupanjski sud pogrešno ocijenio materijalne nedostatke. Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da je došlo do prekluzije prava po osnovu čl. 515. st. 1. ZOO jer je tužitelj za pravne nedostatke prodanog vozila saznao 7. prosinca 2004., kada je bio upoznat sa nalazom i mišljenjem Centra za kriminalistička vještačenja I. V. iz kojeg proizlazi da je račun vozila krivotvorina, a tužitelj je tužbu podnio protekom zakonskog roka, 1. veljače 2006.

 

Tužitelj u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavlja pravno pitanje: "Kada se smatra da je kupac saznao za postojanje materijalnih nedostataka na kupljenog stvari?".

 

Tužitelj se reviziji, obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja pozvao na odluku Vrhovnog suda broj Rev-1493/87 od 28. siječnja 1988. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da su kupci saznali za postojanje prava trećega na prodanoj stvari pravomoćnošću presude kojom su obvezani trećem predati stvar.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije u ovoj pravnoj stvari vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Budući da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude zauzeo pravno shvaćanje da krivotvoreni račun predstavlja pravni nedostatak kupljenog vozila, (a ne materijalni nedostatak kako je to pogrešno ocijenio prvostupanjski sud) ovaj sud je ocijenio da pravno pitanje koje je revident postavio u izvanrednoj reviziji ("Kada se smatra da je kupac saznao za postojanje materijalnih nedostataka na kupljenog stvari?") nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga jer o odgovoru na postavljeno pravno pitanje ne ovisi ishod postupaka u ovoj pravnoj stvari.

 

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanrednje revizije pa je na temelju čl. 392.b. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.