- 1 -              Rev 2515/13-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2515/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz V., zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. ž. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćnici S. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2528/12-2 od 19. ožujka 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-971/09-27 od 3. srpnja 2012., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

U odnosu na prvo, drugo i treće pitanje naznačeno u reviziji, prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2528/12-2 od 19. ožujka 2013. u st. II. izreke te u odluci o parničnim troškovima i sudi:

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-971/09-27 od 3. srpnja 2012. i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 12.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak 5.475,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2012. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, kao i trošak revizije u iznosu od 1.875,50 kn, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Nalaže se tuženiku A. ž. o. d.d. isplatiti tužiteljici S. K. iznos od 12.951,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2008.g. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.475,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 03. srpnja 2012.g. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-971/09-27 od 3. srpnja 2012. godine u pobijanom dijelu u točki I izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 951,08 EUR-a u protuvrijednosti u kunama.

 

II. Preinačava se presuda u pobijanom dijelu pod točkom I u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

 

Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 12.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2008.g. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te joj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.475,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2012. godine do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana."

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"I Odbija se žalba tužiteljice u pobijanom dijelu odluke o trošku u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovana.

 

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak žalbe u iznosu 1.562,50 kn, u roku 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti te drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kada revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U tom smislu tužiteljica je u reviziji naznačila slijedeća materijalnopravna pitanja:

 

"1. Da li polica osiguranja koju je unaprijed pripremio i predložio osiguratelj, predstavlja ugovor koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju (tipski ugovor) u smislu tumačenja odredbi čl. 320. (ranije čl. 100.) Zakona o obveznim odnosima?

 

2. Ako je osiguratelj unaprijed pripremio i predložio ugovor (policu osiguranja života) da li nejasne odredbe toga ugovora treba tumačiti u korist druge strane?

 

3. Da li činjenica da se pri tumačenju tuženikovih posebnih odredbi koje su sastavni dio tablice invaliditeta pojavila dvojba o smislu i značenju istih, upućuje na potrebu tumačenja tih odredbi u smislu čl. 320. ZOO-a?"

 

U smislu razloga važnosti naznačenih pitanja (čl. 382. st. 3. ZPP) tužiteljica se poziva na odluke ovog suda Rev 93/06-2 od 5. listopada 2006., Rev 291/08-2 od 3. lipnja 2009. i Rev 1108/07-2 od 30. prosinca 2008. navodeći da je pravno shvaćanje izraženo u navedenim presudama nepodudarno shvaćanju drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi.

 

Imajući na umu sadržaj pravnih pitanja, činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, kao i odluke nižestupanjskih sudova u ovom predmetu, za zaključiti je da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama na koje se poziva tužiteljica u reviziji. Naime, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da iz police osiguranja života broj 19-1035/00000538, time da su sastavni dio tog Ugovora i Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), te Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) da je tužiteljica osigurana kod tuženika od posljedica nesretnog slučaja za razdoblje od 22. travnja 1999. do 22. travnja 2019., da je ugovorena osigurana svota za trajni invaliditet 80.000,00 DEM i za 100% trajni invaliditet 120.000,00 DEM, da dnevna naknada za boravak u bolnici iznosi 60,00 DEM, da je tužiteljica 17. veljače 2006. ozlijeđena prilikom skijanja na način da se sudarila s drugim skijašom, da iz rezultata nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljice uslijed predmetnog ozljeđivanja zaostao trajni invaliditet od 30% sukladno toč. 82.b Tablica invaliditeta prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti. U obrazloženju prvostupanjske presude glede prigovora tuženika da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti posebne odredbe koje su navedene u Tablici invaliditeta nakon toč. 89., a iz kojih bi proizlazilo da se za ozljede bilo kojeg dijela kralježnice kod kojeg nije došlo do frakture i koštanih struktura ne priznaje invaliditet navodi se da je uvidom u odredbe Glave XII. Tablice invaliditeta pod nazivom Kralježnica utvrđeno da se ta glava sastoji od toč. 80.-toč. 89., time da su ispod toč. 83. i toč. 89. navedene posebne odredbe, a da iz posebnih odredbi navedenih ispod toč. 83. proizlazi da se iste odnose samo na toč. 80.-toč. 83., dok u posebnim odredbama ispod toč. 89. nije jasno naznačeno da se iste odnose na toč. 84.-toč. 89., a što po mišljenju suda proizlazi iz njihovog smisla. K tome sud navodi da sukladno čl. 100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju kao što je u predmetnom slučaju, nejasne odredbe treba tumačiti u korist druge strane, dakle u konkretnom slučaju u korist tužiteljice, pa da bi i temeljem te odredbe valjalo zaključiti da se sporne posebne odredbe navedene ispod toč. 89. ne odnose na toč. 82., već samo na toč. 84.- toč. 89.

 

Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je shvaćanja da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju budući se radi o ponudi tuženika i prihvatu ponude od strane tužiteljice prilikom sklapanja kojeg tužiteljica nije bila obvezna prihvatiti ponudu, da je u polici naznačeno da su tablice i uvjeti sastavni dio ugovora, da posebnim citiranim odredbama nakon posljednje točke u odjeljku XII. je jasno naznačeno da se ne priznaje invaliditet kada nije došlo do frakture koštanih struktura kralježnice, pa da je pravilnom primjenom čl. 319. ZOO trebalo odredbe sklopljenog ugovora o osiguranju primijeniti onako kako glase i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu tražene isplate s osnove trajnog invaliditeta budući da kod tužiteljice nije došlo do fraktura koštanih struktura, dakle za zatraženi iznos od 12.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti.

 

U presudi broj Rev 93/06-2 od 5. listopada 2006. na koje se poziva tužiteljica u smislu st. 3. čl. 382. ZPP ovaj sud je polazeći od činjeničnih utvrđenja u tom postupku da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o osiguranju prema kojem je ugovoreno osiguranje nesretnog slučaja po polici osiguranja, time da su sastavni dio tog ugovora opći uvjeti za osiguranje nesretnog slučaja, posebni uvjeti i tablice invaliditeta, zauzeo je pravno shvaćanje da kada su u pitanju tipski ugovori kao što su police osiguranja koje pripremaju osiguratelji, onda nejasne odredbe takvih ugovora treba tumačiti u korist druge strane (čl. 100. ZOO). U tom smislu i ovaj sud u Rev 291/2008 od 3. lipnja 2009.

 

Slijedom izloženog proizlazi da je u okolnostima konkretnog slučaja pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je riječ o (tipskom) ugovoru koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju (koji je pripremio osiguratelj), pa da u smislu odredbe čl. 100. ZOO nejasne odredbe treba tumačiti u korist druge strane (ovdje tužiteljice), te da je shvaćanje drugostupanjskog suda glede prvog i drugog pitanja naznačenog u reviziji nepodudarno shvaćanju ovoga suda.

 

Što se tiče trećeg pitanja naznačenog u reviziji također treba odgovoriti da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u rješenju Rev 1108/2007-2 od 30. prosinca 2008. U navedenom rješenju, a predmet spora je zahtjev tužiteljice kao osiguranika kojim traži da joj tuženik kao osiguratelj isplati naknadu štete iz ugovora o kasku osiguranju zbog nastupa osiguranog slučaja, izraženo je shvaćanje da već sama činjenica da se pri tumačenju pojedine odredbe tuženikovih općih uvjeta pojavila dvojba upućuje na zaključak o potrebi tumačenja te odredbe u smislu odredbe čl. 100. ZOO. Budući u konkretnom slučaju postoji dvojba glede tumačenja posebnih ugovornih odredbi Tablica invaliditeta, već sama ta činjenica upućuje na potrebu tumačenja istih u smislu čl. 100. ZOO kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, a ne drugostupanjski sud koji izražava pravno shvaćanje da sve odredbe predmetnog ugovora o osiguranju treba primijeniti onako kako one glase (čl. 319. ZOO).

 

Obzirom na izloženo, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, valjalo je reviziju tužiteljice prihvatiti i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u st. I. izreke.

 

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, pa su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka pred prvostupanjskim sudom, a koji se odnose na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04) i to uvećano za 25% po osnovi PDV-a, kao i trošak medicinskog vještačenja, a sve u iznosu od 5.475,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2012. do isplate, trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, te trošak revizije u iznosu od 1.875,50 kn, sve u roku od 15 dana (st. II. izreke).

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.