- 1 -              II Kž 402/2017-6

Broj: II Kž 402/2017-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2017. broj Kov-Us-Iz-47/17 (Kov-Us-55/15), o ukidanju jamstva okrivljenicima, nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 135. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 70/17. - dalje u tekstu: ZID ZKP/08.), pod točkom I. a) ukinuto je jamstvo određeno rješenjem suca istrage od 13. studenoga 2014. broj Kir-Us-475/14 kojim je zamijenjen istražni zatvor u kojem se okrivljeni M. B. nalazio iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koje jamstvo se sastojalo od polaganja gotovog novca u iznosu 15.000.000,00 (petnaestmiliona) kuna, te će se položena novčana svota na ime jamstva u iznosu 15.000.000,00 (petnaestmiliona) kuna vratiti uplatitelju K. Z. d.d., isplatom na račun broj IBAN: ... . Pod točkom I. b) ukinuto je jamstvo određeno rješenjem suca istrage od 13. studenoga 2014. broj Kir-Us-475/14 kojim je zamijenjen istražni zatvor u kojem se okrivljeni Ž. H. nalazio iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08., a koje jamstvo se sastojalo od polaganja gotovog novca u iznosu 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna, te će se položena novčana svota na ime jamstva u iznosu 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna vratiti uplatitelju Z. H. iz Z., OIB: … , isplatom na račun broj IBAN: … , otvoren kod Z. d.d. Z.. Pod točkom I. c) ukinuto je jamstvo određeno rješenjem suca istrage od 13. studenoga 2014. broj Kir-Us-475/14 kojim je zamijenjen istražni zatvor u kojem se okrivljeni F. Č. nalazio iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08., a koje jamstvo se sastojalo od polaganja gotovog novca u iznosu 150.000,00 (stopedesettisuća) kuna, te će se položena novčana svota na ime jamstva u iznosu 150.000,00 (stopedesettisuća) kuna vratiti uplatitelju S. Č. iz Z., OIB: … , isplatom na račun broj IBAN: … , otvoren kod P. Z.. Pod točkom I. d) ukinuto je jamstvo određeno rješenjem suca istrage od 13. studenoga 2014. broj Kir-Us-475/14 kojim je zamijenjen istražni zatvor u kojem se okrivljeni V. B. nalazio iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08., a koje jamstvo se sastojalo od polaganja gotovog novca u iznosu 300.000,00 (tristotisuća) kuna, te će se položena novčana svota na ime jamstva u iznosu 300.000,00 (tristotisuća) kuna vratiti uplatitelju Z. C. iz Z., OIB: … , isplatom na račun broj IBAN: … , otvoren kod H. banke.

Protiv tog rješenja, u odnosu na točku I. a) kojom je ukinuto jamstvo okrivljenom M. B., žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se u odnosu na okrivljenog M. B. odredi istražni zatvor ili „podredno odgovarajuću mjeru opreza“.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe USKOK-a proizlazi da žalitelj osporava pravilnost pobijane odluke, smatrajući da je prvostupanjski sud odlučujući o ukidanju jamstva trebao donijeti odluku o zamjeni jamstva istražnim zatvorom ili odgovarajućom mjerom opreza (žalitelj ne konkretizira koja bi to mjera bila) jer se okrivljenik nije pridržavao danog obećanja i kršio je uvjete jamstva te je svojim postupanjem pokazao spremnost i volju za činjenjem novih kaznenih djela. Žalitelj se ujedno poziva i na svoj prijedlog za naplatu jamstva i određivanje istražnog zatvora koji je zbog takvog ponašanja okrivljenika podnesen sucu istrage 10. ožujka 2015. te navodi da je takvo nezakonito postupanje okrivljenika rezultiralo proširenjem istrage, a sada je obuhvaćeno točkom 8. činjeničnog opisa optužnice od 11. prosinca 2015. Stoga žalitelj smatra da je okrivljenik činio nova kaznena djela dok je na snazi bilo rješenje o određivanju jamstva.

Žalitelj, međutim, ispušta iz vida da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj U-III-1451/2015 ukinuto rješenje suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2015. broj Kir-Us-154/15 kojim je okrivljeniku određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08. i određena naplata jamstva, a koje je rješenje doneseno u povodu naznačenog prijedloga USKOK-a za naplatu jamstva i određivanje istražnog zatvora.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je nakon podizanja optužnice, a postupajući po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 135. prijelaznih i završnih odredbi ZID ZKP/08., okrivljeniku ukinuo jamstvo, a potom i pravilno zaključio da ne postoji potreba određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika u kaznenom postupku.

Neosnovano se žalitelj osvrće na stav izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu izraženog u rješenju od 19. studenoga 2014. broj Kv-Us-171/14 (iako se u žalbi broj te odluke ne specificira), kojim je zaključeno da postoje okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Naime, postojanje iteracijske opasnosti ocjenjuje se dinamički i nije „zamrznuto“ u vremenu stavom zauzetim u nekoj odluci koja datira prije tri godine, već ju je potrebno osobito pozorno razmatrati ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja u danom trenutku. Pritom se napominje žalitelju da, imajući u vidu i praksu Europskog suda za ljudska prava i načelo pretpostavke nedužnosti, vođenje drugog kaznenog postupka na koji se žalitelj poziva (a koji se žalbom također ne konkretizira), nije samo po sebi jedina odlučna okolnost za određivanje ili produljenje istražnog zatvora, a time i primjene mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor.

Nasuprot stavu žalitelja, prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir činjenicu da je od ukidanja istražnog zatvora okrivljeniku rješenjem od 19. studenoga 2014. broj Kir-Us-475/14, proteklo nepune tri godine, u kojem razdoblju se okrivljenik pridržavao danog obećanja i nije kršio uvjete jamstva, kao i da je okrivljenik do sada neosuđivana osoba.

Jednako tako, neopravdano žalitelj smatra da je valjalo donijeti odluku o zamjeni jamstva istražnim zatvorom ili „odgovarajućom“ mjerom opreza. Naime, osim što prijedlogom za zamjenu jamstva istražnim zatvorom ponovno zanemaruje prednje navedenu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, žalitelj ni na koji način, kako je već rečeno, ne konkretizira prijedlog za određivanje mjere opreza, a u smislu učinkovitosti i svrsishodnosti pojedine mjere. Pri tomu žalitelj ne uzima u obzir odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao niti odredbu članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. kojom je propisano da će sud ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen. Žalitelj ujedno ispušta iz vida činjenicu, na što se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 10. travnja 2015. broj Kv-Us-24/15 (u pobijanom rješenju netočno se navodi rješenje od 9. ožujka 2015. broj Kv-Us-12/15, koje je ukinuto Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj U-III-1451/2015) okrivljeniku ukinuta mjera iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. zabrane obavljanja zakonite profesionalne djelatnosti gradonačelnika G. Z., kao što je potom pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2015. broj Kir-Us-242/15 okrivljeniku ukinuta mjera opreza zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa svjedocima.

Kraj takvog stanja stvari, pravilno zaključuje prvostupanjski sud, uzimajući u obzir protek vremena od ukidanja predmetnih mjera opreza, u kojem razdoblju okrivljenik nije dolazio u sukob sa zakonom te okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost, da na strani okrivljenika više ne postoje osobite okolnosti koje bi s osnova iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. upućivale na potrebu određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika.

Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. studenoga 2017.