- 1 -              Rev 1418/13-4

Broj: Rev 1418/13-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Đ. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženika D. T. iz B., kojeg zastupaju punomoćnici A. Z. i V. Z., odvjetnici u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 2243/11-4 od 11. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 1287/07-71 od 5. travnja 2011. u sjednici održanoj 8. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu 33.932,12 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, a odbijen zahtjev tužitelja za isplatu po osnovu više tražene zatezne kamate. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 23.802,00 kina.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tuženik postavlja pitanje: „Kada vjerovnik prema dužniku kao sredstvo osiguranja naplate posjeduje valjanu bjanko zadužnicu koja po odredbama Ovršnog zakona predstavlja ovršnu ispravu, te on unatoč tome ustane pred nadležnim općinskim sudom tužbom radi isplate, da li takvu tužbu treba odbaciti?“

Pri tom tužitelj ističe da je riječ o pitanjima važnim osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o „...ovom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem zasigurno postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ...“ odnosno “...jer je moguće da je revizijski sud zauzeo stajalište, a koje sasvim sigurno nije podudarno shvaćanju Županijskog suda u Puli – Pola ...“ ili je potrebno „... preispitati sudsku praksu.“ Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Shodno činjeničnim navodima tužbe, odnosno odgovora na tužbu, pobijana presuda ne sadrži razloge u kojima bi o pitanju kako ga je postavio tuženik ovisila odluka u konkretnom sporu. Kada bi se revizijskim navodima tuženika i mogao pridati značaj postavljenog pravnog pitanja o kojemu ovisi odluka u konkretnom sporu, još uvijek revizija tuženika nije dopuštena. Naime, revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 8. studenoga 2017.