- 1 -              Rev 1723/13-2

Broj: Rev 1723/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik F. N., odvjetnik u K., protiv tuženika D. I. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetniku u K., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 691/2013-2 od 9. travnja 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj P - 1740/10-21 od 16. siječnja 2013., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom dijela nekretnine – oranica zvana P. u k.o. G. Z..

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik uz prijedlog da se rješenje preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

U skladu s odredbom čl. 443. st. 3. ZPP-a, protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude (čl. 400. st. 3. ZPP-a).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu br. Gž – 503/08 od 17. veljače 2009.) tuženik postavlja pitanje: „Je li u skladu sa zakonskim propisima izreka presude koja ne sadrži pobliže na temelju koje skice, tko je istu izradio, te na kojem se listu nalazi, a za koju se navodi da je sastavni dio presude, te bi li se ista mogla sudskim putem ovršiti obzirom da ne sadrži sve elemente u pogledu identiteta predmeta spora?“

Pobijanim rješenjem tužitelju je pružena posjedovna zaštita na djelu nekretnine pobliže određenom pravcem točaka prema „...skici očevida od 17. svibnja 2011. godine, koja skica je sastavni dio ovog rješenja ...“ Dakle, u konkretnom slučaju jasno je naznačena skica lica mjesta kojom je precizno određen predmet spora, a koja skica je prema izreci koju su prihvatili nižestupanjski sudovi sastavni dio istog rješenja. Tako nije riječ o različitom postupovnopravnom pristupu prema odluci na koju se poziva tuženik, tj. kada prema okolnostima konkretnog slučaja predmet spora nije jasno i precizno naznačen. Utoliko ne može biti riječi o nepodudarnom pravnom shvaćanju izraženom u odluci na koju se podnositelj revizije poziva u odnosu na pobijanu odluku u ovom sporu.

U dijelu kojim tuženik osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, revizija zapravo svodi na činjenična pitanja konkretnog slučaja koja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskoj fazi postupka.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u kojima bi postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju trebalo odbaciti, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 8. studenoga 2017.