- 1 -              Rev 2779/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2779/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz K., zastupanog po punomoćniku S. Ž., odvjetniku u R., protiv tuženika K. K. d.o.o., K., zastupanog po punomoćniku Š. V., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2753/2013-2 od 19. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3676/08 od 16. svibnja 2012., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.704,16 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 31. prosinca 2004. godine do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 7.704,16 kn za razdoblje od 29. travnja 2004. godine do 30. prosinca 2004. godine.

 

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.461,25 kn, u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u st. I i III izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a podredno pobijane presude preinačiti na način da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kada revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji tuženik naznačuje kao materijalnopravna pitanja slijedeća:

 

"1. Da li je naručitelj dužan izvijestiti izvođača radova o raskidu ugovora i o razlozima raskida ugovora, te o roku u kojem izvođač treba otkloniti nedostatke?

 

2. Da li je investitor tj. naručitelj bio dužan izvršiti sa izvođačem primopredaju posla kao bitnog dokaza za utvrđenje u kojem izvedenom stanju su bili radovi koje je izvođač izvodio u času izvođenja radova (odnosno ugovorni poslovi)?"

 

Što se tiče razloga važnosti naznačenih pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP revident navodi da je prvo pitanje od izuzetne važnosti jer ako je investitor dužan izvijestiti izvođača o raskidu ugovora i razlogu raskida onda je takva pravna situacija i jamstvo ravnopravnosti ugovornih strana, odnosno i samih građana koji ulaze u takve pravne odnose.

 

Međutim, prema shvaćanju ovoga suda, u ovom slučaju nije riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP). To iz razloga jer odgovor na prvo pitanje naznačeno u reviziji proizlazi iz odredbe čl. 608. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), a koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti. Odgovor na drugo pitanje naznačeno u reviziji također proizlazi iz zakonske odredbe – čl. 614. ZOO, a koja je također jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti. Stoga, predmetna revizija podnesena na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

 

K tomu, iako već zbog izloženog nije odlučno, valja napomenuti da u reviziji nisu određeno navedeni razlozi važnosti naznačenih pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP. Naime, navodi revidenta da je (prvo) pravno pitanje od izuzetne važnosti jer ako je investitor dužan izvijestiti izvođača o raskidu ugovora i razlogu raskida ugovora onda je takva pravna situacija i jamstvo ravnopravnosti ugovornih strana odnosno i samih građana koji ulaze u takve pravne odnose nisu argument kojima bi revident uvjerio ovaj sud o potrebi zauzimanja pravnog shvaćanja o naznačenim pitanjima, sve da je i riječ o pravnim pitanjima u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Konačno, iz sadržaja revizije, odnosno naznačenih pitanja proizlazi da tuženik u biti prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.