- 1 -              Rev 2579/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2579/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., R., (kao sljednika A. c. d.o.o., R.), zastupanog po punomoćniku D. S. R., odvjetniku u R., protiv tuženika 1. G. P. iz R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u R. i 2. Z. B. iz R., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1.tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4014/2012-2 od 3. travnja 2013., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3215/11 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija prvotuženika G. P. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. 1-tuženik P. G. dužan je tužitelju A. d.o.o. iz R., s naslova manjka počinjenog na radu tijekom zaposlenja nadoknaditi novčani iznos od 31.945,40 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 31.05.2004.g., kao dana utvrđenja štete pa do isplate i to po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene visine stope zatezne kamate do isplate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se 1-tuženiku P. G. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.562,98 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 20. ožujka 2012.g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene visine stope zakonske zatezne kamate do isplate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2-tuženika koji glasi:

 

"2-tuženik B. Z. dužan je tužitelju A. d.o.o. R., s naslova manjka počinjenog na radu tijekom zaposlenja nadoknaditi novčani iznos od 181.945,40 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 31.05.2004.g., kao dana utvrđenja štete pa do isplate i to po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju u međuvremenu promjene visine stope zakonske zatezne kamate do isplate, shodno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2-tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, a slučaju u međuvremenu promjene visine stope zakonske zatezne kamate do isplate, shodno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na solidarnu isplatu novčanog iznosa od 213.890,80 kn po osnovu manjka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u odnosu na I-tuženika G. P. i 2-tuženika Z. B.

 

V. Nalaže se tužitelju da 2-tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 52.853,90 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

VI. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva po osnovu troškova spora u odnosu na 1-tuženika u iznosu od 63.892,02 kn i u odnosu na 2-tuženika u iznosu od 56.833,60 kn."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se   p r e i n a č u j e   presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3215/11 od 20. ožujka 2012. godine u toč. III., V. i dijelu toč. VI. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na drugotuženika Z. B. i sudi:

 

Nalaže se drugotuženiku Z. B. da isplati tužitelju iznos od 181.945,40 kn (slovima: stoosamdesetjednutisućudevetstočetrdesetpet kuna i četrdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. svibnja 2004. godine pa do isplate i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine u visini od 14% godišnje te 12% godišnje počev od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene visine stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 61.253,44 kn sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 20. ožujka 2012. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje a u slučaju promjene visine stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II.  Odbijaju se žalbe tužitelja i prvotuženika G. P. kao neosnovane  i    p o t v r đ  u j e   citirana presuda u toč. I., II., IV. i dijelu toč. VI. izreke kojom je odbijen preostali dio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na prvotuženika Z. P."

 

Samo protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj drugostupanjskoj presudi u stavku 2. izreke reviziju je podnio prvotuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te u pobijanom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Prvotuženik je popisao trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju prvotuženika odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.