- 1 -              Rev 2515/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2515/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. Š. i M. Š., V., protiv tuženice J. I. iz V., OIB: ..., sada na adresi V., koju zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., radi odluke s kojim će roditeljem zajednička mlljt. kćer parničnih stranaka živjeti, određivanja susreta i druženja s drugim roditeljima te uzdržavanja uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb V., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-590/17-2 od 18. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-116/16-33 od 4. travnja 2017., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Maloljetna S. I. rođena .... godine u V., OIB ..., zajednička maloljetna kćer tužitelja M. I. i tuženice J. I. r. N., živjet će s ocem M. I.

 

Preostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj M. I. i tuženica J. I., u odnosu na svoju maloljetnu kćer S. I., izvršavat će ravnopravno, zajednički i  sporazumno.

 

II. Susreti i druženja mlljt. S. I. s majkom tuženicom J. I., odvijat će se na način da će maloljetna S. s majkom provesti svaki prvi, drugi i četvrti vikend u mjesecu u vremenu od petka u 19,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, radi odvijanja kojih susreta i druženja će majka preuzimati dijete u kućanstvu u kojemu živi s ocem u vrijeme određeno za početak ovih susreta i druženja te u vrijeme određeno za završetak ovih susreta i druženja vraćati u to isto kućanstvo.

 

Mlljt. S. I. s majkom tuženicom J. I. provest će i trideset dana ljetnog školskog raspusta, te pet dana zimskog školskog raspusta neprekidno, te blagdane naizmjenično.

 

III. Nalaže se tuženici J. I., OIB ..., za uzdržavanje mlljt. kćeri S. I., OIB ..., plaćati mjesečno u novcu i to iznos od 1.142,20 kn (slovima: jednatisućajednastotinačetrdesetdvijekunedvadesetlipa), koja obveza teče od dana 4. travnja 2017. godine, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koji mjesečni obrok uzdržavanja ima platiti do 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec i to sve uplatom na ruke tužitelja M. I., oca i zakonskog zastupnika mlljt. S. I., s tim da sve dospjele iznose neplaćenog uzdržavanja ima platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja na svaki obrok teče od dana dospijeća svake pojedine mjesečne obveze pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

 

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove proistekle za nju vođenjem ovog parničnog postupka."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena drugostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica "temeljem čl. 422. Obiteljskog zakona iz zakonskih razloga navedenih u čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku". Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uvažiti reviziju i ukinuti pobijanu odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljima i o uzdržavanju mlljt. djeteta i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili preinačiti pobijane odluke uz naknadu troška za sastav ove revizije u iznosu od 1.500,00 kn uvećano za 25% PDV, što ukupno čini iznos od 1.875,00 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Predmetni spor pokrenut je 10. lipnja 2014., a pobijane presude su donesene primjenom odredaba Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 – dalje: ObZ).

 

Dana 18. rujna 2015. donesen je (novi) Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 103/15 - dalje: ObZ/15) koji je stupio na snagu 1. studenoga 2015.

 

Prema čl. 551. st. 1. ObZ/15 odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

 

Prema čl. 552. st. 1. ObZ postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15).

 

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju valja imati na umu odredbe ranije važećeg Obiteljskog zakona, time da su i nižestupanjski sudovi pobijane presude utemeljili na odredbama ranije važećeg Obiteljskog zakona (ObZ).

 

Prema odredbi čl. 305. st. 3. ObZ protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se, prema odredbi st. 1. čl. 382. ZPP ne može podnijeti revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u takvoj reviziji prema odredbi st. 3. čl. 382. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. U reviziji tuženica je kao materijalnopravno pitanje naznačila slijedeće:

 

"a) da li su, u konkretnom slučaju, sudovi I i II-stupnja vodili računa o najboljem interesu djeteta kada su mlt. dijete povjerili na život sa ocem, a da sa majkom održava susrete i druženja, te da majka doprinosi za njegovo uzdržavanje, unatoč iskazanom mišljenju psihologa koji se priklanja majci, te mišljenju Centra za socijalnu skrb V. iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako su oba roditelja ocijenjena dovoljno podobnim za preuzimanje skrbi o djetetu i to bez provođenja dokaza kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja roditelja na okolnost koji bi od njih bio podobniji za život i skrb o djetetu, o kojem dokaznom prijedlogu sud I-stupnja uopće nije odlučio?"

 

Što se tiče razloga važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tuženica smatra da je postavljeno pitanje važno u pogledu odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljima, te o uzdržavanju djeteta jer je pobijana odluka suda posljedica pogrešnog pravnog stajališta nižestupanjskih sudova u odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje zbog kojeg se podnosi revizija. Tuženica se pritom poziva na rješenje ovog suda broj Rev 717/1993 od 7. travnja 1993. navodeći da se radi o istovjetnom pravnom pitanju.

 

Iz sadržaja naznačenog pitanja jasno proizlazi da se isključivo odnosi na okolnosti konkretnog slučaja, a k tomu se u osnovi pitanje odnosi na odluku sudova o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, te o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, tek posljedično tome na odluku o uzdržavanju mlljt. djeteta.

 

Dakle, što se tiče pobijane odluke u dijelu kojim je odlučeno o uzdržavanju maloljetnog djeteta tužiteljica niti ne postavlja određeno materijalnopravno ili postupovnopravno  pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg podnosi reviziju.

 

S obzirom da revizija tuženice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno pravno pitanje glede uzdržavanja, a zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tuženice protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 299. ObZ izričito je propisano da protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena. Stoga revizija tuženice nije dopuštena niti protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tome s kojim će roditeljem mlljt. dijete živjeti, te o preostalom sadržaju roditeljske skrbi, kao niti susretima i druženju mlljt. djeteta s majkom.

 

U takvoj situaciji pozivanje na odredbu čl. 422. ObZ/15 sukladno kojoj je dopušteno podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanoviti, o roditeljskoj skrbi o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o uzdržavanju djeteta, nije odlučno jer tu odredbu nije moguće primijeniti u ovom postupku obzirom na propisano odredbama čl. 551. st. 1. i čl. 552. st. 1. ObZ/15.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.