- 1 -              Rev 346/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 346/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice B. R. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i p. u Z., protiv ovršenika M. O. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. O., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1612/2014-2 od 15. listopada 2014., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-1205/14 od 5. lipnja 2014., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1612/2014-2 od 15. listopada 2014. u dijelu u kojem, je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-1205/14 od 5. lipnja 2014. kojim je određena ovrha radi naplate zateznih kamata tekućih na iznos od 39.943,00 kn a koje teku od 21. veljače 2005. pa do isplate, i za navedeno odlučuje:

 

Odbija se ovrhovoditeljica s prijedlogom za ovrhu naplate zateznih kamata tekućih na iznos od 39.943,00 kn od 21. veljače 2005. pa do isplate.

 

Nalaže se ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak sastava revizije u iznosu od 1.375,00 kn u roku od osam dana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1205/14 Općinskog suda u Vukovaru određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršene isprave Općinskog suda u Zagrebu od 21. veljače 2005. poslovni broj KO-659/2011 radi naplate iznosa od 39.943,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2005. pa do isplate.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ovrsi suda prvog stupnja u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja, u dijelu odluke kojom je određena ovrha radi naplate zateznih kamata tekućih na iznos od 39.943,00 kn od 21. veljače 2005. pa do isplate, pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) te čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je ovršenik, ističući kako postavlja pitanje koje je bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju ovršenika te ukine rješenje suda drugog stupnja i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP je također propisano da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (ovdje rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj tzv. izvanrednoj reviziji treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je stranka dužna izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Da bi revizija u čl. 382. st. 2. ZPP bila dopuštena sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

Također na temelju odredbe iz čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu (rješenje) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Revident je postavio četiri pitanja koja se mogu sažeti u jedno i koje glasi:

 

Može li se ovrha odrediti izvan okvira ovršne isprave, ili konkretnije može li sud odrediti ovrhu radi naplate zateznih kamata tekućih na dosuđenu glavnicu, ukoliko kamate nisu dosuđene ovršnom ispravom?

 

Kao razlog važnosti ovršenik se pozvao na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3584/10-2 od 4. siječnja 2011. i Gžovr-505/11-2 od 13. svibnja 2014.

 

Ovaj sud smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u identičnim pravnim pitanjima u pobijanoj presudi sud drugog stupnja donio različitu odluku u odnosu na odluke Županijskog suda u Zagrebu, čime je doveden u neravnopravan položaj.

 

Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

 

U ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KO-659/2011 od 18. veljače 2005. naloženo je ovršeniku da oštećenici, ovrhovoditeljici R. S. B. isplati 39.943,00 kn dok je sa preostalim imovinskopravnim zahtjevom koji se odnosi na dio glavnice i postavljene kamate, oštećenica upućena u parnicu.

 

Dakle, u konkretnom slučaju određena je ovrha izvan okvira ovršene isprave, čime je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 26. st. 1. OZ u svezi s odredbom čl. 20. OZ. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP u svezi s odredbom iz čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.