- 1 -

                                                                                                                                Broj: Jž-2051/2015  

 

  

 

Broj: Jž-2051/2015

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sudaca Snježane Oset kao predsjednice te Mirjane Margetić i Siniše Senjanovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Matacin kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.S. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenog T.S. podnesenoj putem branitelja I. L., odvjetnika u Z. protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj: Pp 3 J-6/15-14 od 25. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2017.

 

p r e s u d i o j e

 

 

1.       Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.S. i potvrđuje pobijana presuda. 

 

2.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13.,110/15.,70/17.) okrivljeni T.S. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 (osamsto) kuna, u roku od  15 (petnaest) dana od primitka ove drugostupanjske presude.

 

 

                                                 Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni T.S. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci te presude i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 772,00 kune, u protuvrijednosti od 200 DEM (na dan 31.12.2001.) te obvezan na plaćanje troška postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni T.S. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

Predlaže da se žalba prihvati i okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, odnosno da je optužba prekoračena jer je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je optužnim prijedlogom terećen za prekršaj iz članka 6. istog Zakona. Okrivljenik smatra da je sud izmijenio činjenični opis djela prekršaja na način da je dodao riječi i tekst koje okrivljenik nije izgovorio, odnosno nitko od svjedoka nije čuo. Nadalje, smatra da riječi koje je navodno izgovorio ne sadrže obilježja ikakvog prekršaja čime je počinjena i povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona. Osim toga, okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer je izreka presude proturječna razlozima o odlučnim činjenicama i u istoj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer sud nije pojasnio koja su to točno bila naređenja policijskih službenika, od kojeg policijskog službenika su izdana i zbog čega ih sud smatra zakonitima, dok se u optužnom prijedlogu spominje molba, a ne naređenje ili zahtjev.

 

              U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik smatra da je isti pogrešno utvrđeno u odnosu na mjesto gdje je okrivljenik stajao, odnosno da je pogrešno utvrđeno da je stajao na kolniku prometnice, kao i da nisu utvrđivane okolnosti koje su prethodile incidentu. Nadalje, osporava počinjenje prekršaja navodeći da sud nije objasnio zašto je prihvatio isključivo iskaze svjedoka koji terete okrivljenika, čije iskaze osporava, odnosno nije uzeo u obzir iskaze svjedoka obrane.

 

              Suprotno žalbenim navodima, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer su odlučne činjenice, koje čine sve elemente bića djela prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim, navedene jasno, precizno i bez ikakvog proturječja. Isto tako, nema nikakvog proturječja između izreke prvostupanjske presude i njenih razloga. Naime, prvostupanjski sud je, nakon što je u obrazloženju presude naveo koje dokaze je izvodio u prekršajnom postupku jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Nadalje, za ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja bitna je činjenica da je prekršaj počinjen na štetu policijskog službenika, kao službene osobe koja je postupala u okvirima službene dužnosti, što je u postupku činjenično utvrđeno te navedeno u izreci presude, stoga okolnost što u izreci nije izrijekom navedeno ime i prezime konkretnog policijskog službenika ne čini presudu nerazumljivom i nejasnom, odnosno navedeni propust nema takav značaj da bi predstavljao apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Također, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je u konkretnoj situaciji okrivljenik vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika koji je zajedno sa ostalim policijskim službenicima iz Interventne jedinice policije Policijske uprave zagrebačke po nalozima nadređenih rukovoditelja obavljali poslove osiguranja sportskog natjecanja …………………… te time imali zakonske ovlasti da od građana traže da se pomaknu kako bi mogla prolaziti vozila za odvoz građana nakon održane skijaške utrke. Okolnost je li navedeno zatraženo u obliku naređenja, zahtjeva ili molbe je pravno irelevantna jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika učinjeno u prilikom vršenja i u vezi s vršenjem njihove službe.

 

Nadalje, neosnovano su i žalbeni navodi koji se odnose na prekoračenje optužnog prijedloga. Prvostupanjski sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni prekršajnog djela, već isključivo za činjenični opis tog prekršajnog djela. U konkretnom slučaju, na temelju izvedenih dokaza, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da činjenični opis prekršajnog djela iz optužnog akta sadrži elemente bića prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud prilikom ocjene o kojem se prekršajnom djelu radi nije mijenjao i nadopunjavao činjenični opis u odnosu na zakonsko obilježje predmetnog prekršaja niti je, kako se navodi u žalbi, nadodao riječi i tekst koje okrivljenik nije izgovorio, jer riječi navedene u izreci pobijane presude  - prema svom sadržaju i značenju – jesu riječi koje su navedene i u optužnom prijedlogu. Dakle, ne radi se o ikakvom proširivanju ili mijenjanju činjeničnog opisa djela prekršaja na štetu okrivljenika i počinjenju bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka ispustio dio inkriminacije jer u postupku nije utvrđeno da je okrivljenik ostvario elemente prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je terećen optužnim prijedlogom, niti je našao da su njegovim postupanjem ostvarena zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te djelo prekršaja koji je počinio okrivljenik prekvalificirao u blaži prekršaj Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Neosnovan je i žalbeni navod povrede materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona jer prema svom sadržaju riječi koje su upućene policijskom službeniku predstavljaju omalovažavanje i vrijeđanje policijskog službenika prilikom vršenja službe i u vezi sa vršenjem službe. Naime, prema svom sadržaju, kada se upute drugoj osobi, predstavljaju takav način komunikacije koji odstupa od opće prihvaćenih pravila pristojnog ponašanja.

 

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju izvedenih dokaza predloženih od strane tužitelja i okrivljenika.

 

Ispitani svjedoci, policijski službenici B.I.,, M.L., M.K. i B.Z. iskazivali su na temelju osobnih saznanja i to vrlo okolnosno, uvjerljivo i razložno i isti kao službene osobe koje su kritične zgode obavljale svoju dužnost i kao osobe koje od ranije nisu osobno poznavale okrivljenika nemaju razloga neistinito teretiti okrivljenika. Prvostupanjski sud je opravdano u cijelosti prihvatio njihove iskaze i iste je kao dokaze, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni. U skladu s navedenom slobodnom ocjenom dokaza je i ocjena prvostupanjskog suda da ne prihvati kao istinitu obranu okrivljenika i iskaze svjedoka obrane jer su isti u suprotnosti s iskazima svjedoka koje je sud prihvatio kao istinite.

 

Okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 772,00 kuna, u protuvrijednosti domaće valute od 200 DEM koja je i po ocjeni ovog Suda primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer je za počinjeni prekršaj, osim novčane kazne propisana i zatvorska kazna u trajanju do 30 dana. Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove drugostupanjske presude, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

 

Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka određenima okrivljeniku u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, na temelju članka 138. stavka 2. točke 3a. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na plaćanje navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka i određeni u skladu sa Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) kojim su isti propisani u iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Okrivljenik uz žalbu nije dostavio dokaze kako bi plaćanjem navedenih troškova postupka moglo biti ugroženo njegovo uzdržavanje. Navedeni trošak okrivljenik je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove drugostupanjske presude.

 

Okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna, u roku od 15 dana od primitka ove drugostupanjske presude, a koji je određen sukladno složenosti postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske i imovinskom stanju okrivljenika.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci.

 

           U Zagrebu, 8. studenog 2017.

 

        Zapisničarka:                                                                         Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

        Ana Matacin, v. r.                                                                 Snježana Oset, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Novom Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, odvjetnika I.L. i tužitelja.