Broj: FPž-131/2017

 

 

             

                   

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe E.&S. b. d.d. R. i okrivljenika P.R., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 26. st. 1. podst. 28. i st. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 102/15 i 52/16), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe E.&S. b. d.d. R. i okrivljenika P.R., kao odgovorne osobe, koje brani Odvjetničko društvo H.& p. d.o.o. Z., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Rijeci, broj: 12.Pp G-367/15 od 13. siječnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2017.,

 

 

                                  riješio je

 

 

    Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe E.&S.b.d.d. R. i okrivljenika P.R,, kao odgovorne osobe, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

 

Obrazloženje             

 

             Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to okrivljena pravna osoba E.&S. b. d.d. R. novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00  kuna, a okrivljenik P.R., kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, za prekršaj iz čl. 26. st. 1. podst. 28. i st. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

             Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 200,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 100,00 kuna.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravovremeno podnijeli žalbu, navodeći u bitnom da smatraju da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, obzirom da su korisniku kredita poslali obavijest u kojoj su definirali kamatnu stopu, a to što je korisnik kredita izjavio da se ne sjeća da je istu primio, da se ne može cijeniti na njihovu štetu. Dodali su da Zakonom o potrošačkom kreditiranju nigdje nije propisano da su dužni s korisnikom kredita sklopiti aneks ugovora o kreditu u pogledu elemenata kamatne stope. Naveli su da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja, da korisnik kredita nije ovlašteni tužitelj za djelo koje im se stavlja na teret, da postoji kontradiktornost između materijalne i prekršajne odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem koje su proglašeni krivima, a uz to da su im izrečene i previsoke novčane kazne.

 

Žalitelji predlažu da se iz razloga iznesenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba je osnovana.

 

           Ispitujući pobijanu presudu i razmatrajući sadržaj spisa, u smislu odredbe čl. 202. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje, pa je stoga i upitna primjena materijalnog prava, a na što osnovano upiru okrivljenici u svojoj žalbi.

 

             Naime, prvostupanjski sud je prema navodima obrazloženja pobijane presude, zaključio da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, te je donio presudu kojom su okrivljenici proglašeni krivima i kažnjeni za prekršaj iz čl. 26. st. 1. podst. 28. i st. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, počinjenog time da do podnošenja optužnog prijedloga 22. travnja 2015., s korisnikom kredita B.Š., po ugovoru o kreditu broj …………… sklopljenom u Rijeci dana 17. rujna 2007., nisu sklopili aneks ugovora o kreditu i to u mjestu sklapanja ugovora o kreditu, kojim je trebalo ugovoriti parametar i fiksni dio kamatne stope, te razdoblja promjene kamatnih stopa, u skladu s odredbom čl. 11a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

 

           Međutim, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije imao dovoljno osnova za donošenje presude kojom se okrivljenici proglašavaju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, bez utvrđenja svih pravno relevantnih činjenica konkretnog slučaja.

 

          Naime, svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na iskazu oštećenika kao tužitelja u kojem je naveo da se ne sjeća da bi dobio obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013., te da je moguće da ju je poštar izgubio po putu. S druge strane okrivljenici tvrde da su predmetnu obavijest korisniku kredita poslali običnom poštanskom pošiljkom istog dana kada je pisana obavijest upućena i drugim klijentima banke, a nemogućim drže mogućnost da poštar nije našao poštanski sandučić tužitelja, obzirom da bi se u tom slučaju pošiljka vratila u banku neuručena. Uz to ističu da je tužitelj sve druge pošiljke primao na naznačenoj adresi, a da nigdje nije bilo propisano da bi tu obavijest o elementima kamate trebali dostavljati preporučenom pošiljkom.

 

           Žalitelji su stoga u pravu kad ističu da se neutvrđena činjenica ne može cijeniti na njihovu štetu, obzirom da niti oni ne mogu dokazati kad je obavijest od 30.12.2013. poslana oštećeniku B.Š., a niti oštećenik može dokazati da obavijest od 30.12.2013. nije primio. Ovaj sud ističe da je teret dokaza u prekršajnom postupku isključivo na tužitelju, u konkretnom slučaju na oštećeniku B.Š., kao tužitelju, koji je dužan prvostupanjskom sudu predočiti valjane dokaze temeljem kojih se mogu utvrditi sve pravno relevantne činjenice od kojih ovisi krivnja okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret.

 

Dakle, prvostupanjski sud je za pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju bio dužan utvrditi da li su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), dakle do 1. siječnja 2014., za postojeći Ugovor o kreditu koji je sklopljen 17. rujna 2007.s korisnikom kredita Brankom Šafarom, definirani parametri kamatne stope te njihove uzročno-posljedične veze. To stoga što je već Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) zakonodavac htio uvesti dodatne obveze za vjerovnike koji su sa potrošačima sklopili ugovore o kreditima u kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope, na način da su vjerovnici u tom slučaju bili dužni definirati parametre i njihove uzročno-posljedične veze. Ukoliko to nisu učinili do 1. siječnja 2014., tada okrivljenici ulaze u prekršajnu sferu odredbe čl. 26. st. 1. podst. 28. i st. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, koju je vremenski determinirao Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj: U-I-3541/2015 od 4. svibnja 2016.  Konkretno ukoliko nisu postupili po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakonu o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) definiranjem parametara i njihovih uzročno posljedičnih veza do 1. siječnja 2014. i slanjem obavijesti o tome oštećeniku, tada su okrivljenici u razdoblju od 1. siječnja do 1. travnja 2014. trebali pozvati oštećenika na sklapanje aneksa ugovora kojim bi uskladili parametar, fiksni dio kamate i razdoblja promjene kamatnih stopa, a ukoliko to nisu učinili u tom roku, tada su dana 2. travnja 2014. u prekršaju.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, za istaknuti je da prvostupanjski sud nije utvrdio sve pravno relevantne činjenice, već je preuranjeno proglasio okrivljenike krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, ne dajući za takvu odluku valjane razloge o odlučnim činjenicama.

 

Uz to, žalitelji su u pravu kad ističu da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog u pogledu vremena počinjenja prekršaja. Naime, iz optužnog prijedloga oštećenika kao tužitelja vidljivo je da je tužitelj postavio vrijeme počinjenja prekršaja u razdoblju do 1. siječnja 2014. pa niti do dana podnošenja optužnog prijedloga koji datum nije niti naveden u optužnom prijedlogu, da bi prvostupanjski sud samoinicijativno kreirao vrijeme počinjenja prekršaja, ispustivši iz činjeničnog opisa djela da bi prekršaj bio počinjen do 1. siječnja 2014., odredivši kao vrijeme počinjenja prekršaja do dana 22. travnja 2015., rukovodeći se datumom s prijemnog štambilja Prekršajnog suda u Rijeci kojim je zaprimljen na sudu sam optužni prijedlog. Ovaj sud ističe da je vrijeme počinjenja ovog prekršaja vezano uz rok, koji je u zakonskom tekstu bio do 1. siječnja 2014., a prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, samo mogućnost prekršajnog kažnjavanja za to djelo prolongirana je do 1. travnja 2014., pa stoga neosnovano prvostupanjski sud smatra da bi se vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja protezalo sve do dana podnošenja optužnog prijedloga.  

 

Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti spomenute nedostatke provođenjem glavne rasprave na kojoj će te izvesti sve dostupne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, a prvenstveno će putem knjige pošte okrivljene pravne osobe ili na drugi relevantni način utvrditi činjenicu kada su okrivljenici poslali obavijest od 30.12.2013. oštećeniku B.Š., a koju su okrivljenici dostavili u spis predmeta te da li ista obuhvaća sadržajno sve što je bilo propisano i to na način na koji je bilo propisano odredbom čl. 11a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12). Nakon što utvrdi te činjenice, prvostupanjski sud će po potrebi ispitivanjem okrivljenika i saslušanjem oštećenika B.Š. a u svojstvu svjedoka utvrditi da li je okrivljena pravna osoba u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. travnja 2014. pozvala oštećenika na sklapanje aneksa ugovora o kreditu kako bi na taj način s oštećenikom uskladila parametar, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13).

 

Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjski sud će ocijeniti sve pravno relevantne činjenice vezane uz prekršaj opisan u izreci pobijane presude, te će respektirajući i navode žalbe, donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

 

Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 8. studenog 2017.

 

 

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i B.Š., kao podnositelja optužnog prijedloga.