- 1 -              Rev 2611/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2611/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. U. iz R., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i D. D., B., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica B., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika izjavljene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1872/2012-3 od 20. lipnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-8/10-152 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužiteljice i revizija tuženika u onom dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1872/2012-3 od 20. lipnja 2013., u odluci o glavnoj stvari i dosuđenoj zakonskoj zateznoj kamati na iznos od 329.000,00 kn sa tijekom od 20. ožujka 2012. pa do isplate, te u odluci o troškovima postupka.

 

              Djelomično se prihvaća revizija tuženika, pa se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1872/2012-3 od 20. lipnja 2013. djelomično preinačava u odluci o kamati i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu joj zakonske zatezne kamate na iznos od 329.000,00 kn, sa tijekom od 22. prosinca 2008. do 19. ožujka 2012., kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

              "I. Tuženik E. o. d.d. Z., Podružnica B., B., dužan je na ime rente za tuđu pomoć za razdoblje od 19. siječnja 2006. godine do 19. listopada 2011. godine platiti ukupan iznos od 7.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućom od dana 20. ožujka 2012. godine do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 801.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 17. studenog 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, a po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, te po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. godine do konačne isplate odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik na ime rente za tuđu pomoć za razdoblje od 19. siječnja 2006. godine do 19. listopada 2011. godine plati iznad dosuđenog iznosa od 7.800,00 kn do zatraženog iznosa od 34.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućom od dana 19. listopada 2011. godine do konačne isplate, te dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate po stopi od 12% godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena od 19. listopada 2011. godine do 19. ožujka 2012. godine.

 

              III. Tuženik E. o. d.d. Z., Podružnica B., B., dužan je tužiteljici D. U. iz R., plaćati mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći u iznosu od 100,00 kn počev od 1. studenog 2011. godine pa nadalje, tako da dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. ožujka 2012. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog neisplaćenog obroka do konačne isplate, a dospijevajuće obroke najkasnije do svakog 5-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve to u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik plaća mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći počevši od 1. studenog 2011. godine pa nadalje iznad dosuđenog iznosa od 100,00 kn do zatraženog iznosa od 500,00 kn, te dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog neisplaćenog obroka do 19. ožujka 2012. godine na iznos od 100,00 kn na ime rente s naslova tuđe pomoći.

 

              V. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 91.326,25 kn, u roku od 15 dana."

 

              Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice, dok je u drugom dijelu ona odbijena kao neosnovana, pa je prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena tako da glasi:

 

              " -potvrđuje u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 472.100,00 kuna sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, te odbijajućem dijelu zahtjeva materijalne štete po osnovi rente za tuđu pomoć iznad dosuđenog iznosa od 7.800,00 kuna do zatraženog iznosa od 34.500,00 kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, u odbijajućem zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 329.000,00 kuna po stopi od 15% godišnje tekućom od 17. studenog 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, a po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. godine do 21. prosinca 2008. godine (dio točke II. izreke), u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu mjesečne rente (točka IV. izreke),

 

              -preinačuje u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 329.000,00 kuna i odluci o troškovima postupka, te sudi:

 

              "Tuženiku E. o. d.d. Z., Podružnica B. nalaže se da tužiteljici D. U. iz R., isplati na ime naknade štete iznos od 329.000,00 kuna (slovima: tristodvadesetdevettisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom  u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 22. prosinca 2008. godine do isplate, u roku od 15 dana.

             

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.418,23 kune, u roku od 15 dana."

 

              U dosuđujućem, a nepobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena."

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica i tuženik.

 

              Tužiteljica se poziva na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka.

 

              Tuženik se u reviziji poziva na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu joj parničnog troška, a tuženiku dosudio parnični trošak zajedno s troškom revizije.

 

              Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

              Revizija tužiteljice nije osnovana, dok je revizija tuženika djelomično osnovana i to samo u dijelu pobijanja tijeka dosuđenih kamata.

 

              Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje ZPP) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik. Ovo stoga što presuda sadrži razloge, oni su dostatno jasni, zbog čega se ona može ispitati.

 

              Suprotno revizijskim navodima i tužiteljice i tuženika, materijalno je pravo pravilno primijenjeno kod donošenja odluke o glavnoj stvari.

 

              Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu joj materijalne (imovinske) i nematerijalne (neimovinske) štete te rente za tuđu pomoć i njegu, kao posljedice povređivanja u prometnoj nezgodi od 9. travnja 2005.

 

              U ovoj fazi postupka sporna je visina naknade štete koja tužiteljici pripada s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i s osnove rente za tuđu pomoć i njegu, kao i tijek kamate na dosuđenu naknadu od 329.000,00 kn.

 

              U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je osim prometne nezgode o kojoj je riječ u ovom postupku, a koja se dogodila 9. travnja 2005., tužiteljica bila povrijeđena i u prometnoj nezgodi iz 1992. godine.

 

Tako je utvrđeno da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od 9. travnja 2005. zadobila povrede u vidu natučenja prsnog koša i trbuha, razdor lijeve strane ošita sa prodorom želuca i slezene u lijevo prsište, razdor slezene, lom 6,7 i 8 rebra lijevo, višekomadni komplicirani lom desne potkoljenice, lom lijeve podlaktice sa pomakom ulomaka, iščašenje lijevog lakta, lom gležnja lijeve lisne kosti i tromboemboliju pluća obostrano bazalno.

 

U prometnoj nezgodi iz 1992. tužiteljica je zadobila kontuziju lijevog koljena i kontuziju natkoljenice lijeve noge te diskusherniju.

 

Zbog prijepornih ozljeda zaostala su kod tužiteljice brojna ograničenja u vidu ograničene pokretljivosti lijevog lakta, lijevog ručnog zgloba, desnog kuka, desnog koljena, desnog gornjeg nožnog zgloba, bolnost, kao i šepanje na desnu nogu jer joj je noga skraćena za 3 cm. Nadalje je kod tužiteljice reducirana funkcija lijeve ruke kao cjeline, zaostalo je i trajno oštećenje desne noge zbog višestruke lezije živaca.

 

              Tako je utvrđeno da s osnove povređivanja u ovom štetnom događaju o kojem je riječ u ovom postupku, smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 59,5%, a da joj je životna aktivnost kao posljedica povređivanja iz 1992. godine bila smanjena za 35%.

 

              Utvrđeno je da je tužiteljica nastradala u dobi od 42 godine.

 

              Nadalje je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega danom otpusta iz bolnice 6. lipnja 2005., pa sve do ponovne hospitalizacije 28. lipnja 2005., u punom radnom vremenu po osam sati dnevno, a od toga jedan sat stručne medicinske pomoći, te nakon otpusta iz toplica nadalje još od 19. kolovoza 2005. 60 dana po šest sati dnevno, te tri mjeseca do odstranjenja vanjskog fiksatora po četiri sata dnevno, a nakon toga da je tužiteljici potrebna tuđa pomoć po dva sata svakodnevno, jer nije u stanju samostalno obavljati nikakav fizički posao, ali da je u uzročnoj vezi sa ovim štetnim događajem tuđa pomoć potrebna u odnosu na 2/3 vremena od dva sata, a u preostaloj 1/3 da je tuđa pomoć potrebna tužiteljici zbog posljedica povređivanja iz nezgode iz 1992.

 

              Pravomoćnom presudom istog suda broj P-21/07-70 od 22. prosinca 2012. tužiteljici je bila dosuđena novčana naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.360,00 kn za razdoblje od 6. lipnja 2005. do 19. siječnja 2006., a u iznosu od 15.500,00 kn za razdoblje od 19. siječnja 2006. do 19. kolovoza 2008.

 

              Prema tome, u ovom sporu po prvostupanjskoj presudi i pobijanoj presudi razmatrano je razdoblje i visina zatražene naknade s osnove tuđe pomoći i njege unutar razdoblja od 19. kolovoza 2008. do 19. listopada 2011.

 

              Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 23. ožujka 2006. do 31. listopada 2008. primila doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 400,00 kn mjesečno, a u razdoblju od 1. studenoga 2012. do 22. kolovoza 2012. je primila doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kn mjesečno.

 

              Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u nastanku štete tužiteljici participiraju uzroci iz dvije prometne nezgode, jer je šteta nastala kumuliranjem oštećenja iz dva štetna događaja.

 

              Zbog toga, u tom dijelu se bez osnove prigovara revizijom.

 

              Međutim, tuženik je dužan snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje, odnosno težini krivnje svog osiguranika, sukladno odredbi iz čl. 177. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO).

 

              S obzirom na težinu zadobivenih povreda i zaostalih posljedica u ovom štetnom događaju, a imajući na umu da je tuženik već isplatio tužiteljici 181.000,00 kn po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, pravilno je drugostupanjski sud, primjenom odredbe iz čl. 200. ZOO, dosudio tužiteljici i daljnji iznos od 329.000,00 kn, dok ju se sa iznosom od 472.100,00 kn odbio.

 

              Pravilno je dosuđena tužiteljici i naknada s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 19. siječnja 2006. do 19. listopada 2011. u iznosu od 7.800,00 kn, te je pravilno odbijena sa zahtjevom po ovoj osnovi za preostali iznos od dosuđenih 7.800,00 kn do zatraženih 34.500,00 kn.

 

              Pravilno je stoga i odbijena za rentu s osnove tuđe pomoći i njege za ubuduće, zatražena u iznosu od 100,00 do 500,00 kn.

 

              Suprotno reviziji tuženika, iako tuženik odgovara tužiteljici samo za štetu koja je posljedica povređivanja u prometnoj nezgodi od 9. travnja 2005., prilikom dosuđivanja visine takve štete, a obzirom na zaostale posljedice iz ranije prometne nezgode iz 1992. godine, pobijanom je presudom valjano dosuđen iznos od 329.000,00 kn. Naime, prilikom odmjeravanja visine, u takvoj činjeničnoj situaciji uzroka zbog kojih je smanjenja životna aktivnost kod tužiteljice, potrebno je obuhvatiti sva ograničenja u njezinim životnim aktivnostima koja trpi iz prijepornog štetnog događaja iz 2005., koja su utoliko teža jer su se nadovezala na posljedice povređivanja u štetnom događaju iz 1992. Utoliko je dosuđena naknada sukladna orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02.

 

              Pravilno je nižestupanjskim presudama dosuđena i naknada s naslova rente za tuđu pomoć i njegu uzimajući u obzir vrijeme kroz koje je ona potrebna i sukladno visini naknade računate za jedan sat 15,00 kn.

 

              Utoliko su i revizija tužiteljice i revizija tuženika u tim dijelovima neosnovane.

 

              S pravom, međutim, tuženik prigovara dosuđenoj kamati na naknadu neimovinske štete od 329.000,00 kn za razdoblje od donošenja ranije presude u istom sporu broj P-21/07-64 od 22. prosinca 2008. pa do isplate. Ovo stoga što zatezne kamate na naknadu nematerijalne štete treba dosuditi od dana donošenja pobijane presude do isplate naknade, a ne od dana donošenja presude koja je ukinuta ranije u žalbenom postupku. Ovo stoga što ukinuta prvostupanjska presuda pravno ne postoji, pa se ne mogu dosuditi niti zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana njezina donošenja. Prema tome, sukladno odredbi iz čl. 186. ZOO, valjalo je tužiteljici dosuditi kamatu na daljnji iznos naknade nematerijalne štete pobijanom presudom od dana donošenja prvostupanjske presude P-8/10 od 20.ožujka 2012., zbog čega je valjalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kamati tako što je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu joj kamate na iznos nematerijalne štete od 329.000,00 kn za razdoblje od 22. prosinca 2008. do 19. ožujka 2012.

 

              Obzirom na ishod ovog revizijskog postupka i neznatnog uspjeha tuženika povodom izjavljene revizije, tuženiku nije priznat trošak podnošenja revizije, kao što nije, zbog toga što tužiteljica nije uspjela u revizijskoj fazi postupka, priznat tužiteljici njezin trošak revizije.

 

              Slijedom toga, a imajući na umu odredbe iz čl. 166., u svezi s odredbom iz čl. 154. ZPP-a, potvrđena je i odluka o parničnom trošku iz pobijane presude, jer je on pravilno odmjeren, pa je i u tom dijelu valjalo revizije stranaka odbiti.

 

              Stoga je odlučeno kao u izreci temeljem odredbe iz čl. 393. i čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Mirjana Magud, v.r.