1              Gž-2486/2017

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Kuzmičić, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz M., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., protiv tuženika A. B. d.d., Z., …, OIB: … (ranije H. A.-A.-B. d.d.), zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-2980/15 od 20. srpnja 2017., ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, broj P-2980/15 od 24. srpnja 2017., 8. studenog 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužiteljice i preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-2980/15 od 20. srpnja 2017., tako da se rješava:

 

"Nalaže se tuženiku A. B. d.d. da tužiteljici I. Š. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.132,28 kuna, u roku od 15 dana".

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u toj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna, u roku od 8 dana (točka II. izreke).

 

Protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom II. izreke gore citiranog rješenja žali se tužiteljica, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) i 25/13 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači odluku o troškovima parničnog postupka na način da obveže tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka, a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, no ostvaren je žalbeni razlog nepravilne primijene materijalnog prava.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica tužila tuženika radi utvrđenja ništetnim Ugovora o namjenskom kreditu, broj …, zaključenog 20. srpnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku A. B. iz M., pod brojem OV-10966/07 dana 23. srpnja 2007., te radi isplate iznosa od 59.113,15 kuna na ime pretplaćenih kamata. Tužiteljica je u tužbi navela da je u članku 3. Ugovora navedeno kako kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 4,2% godišnje, dok iz članka 6. Ugovora proizlazi da je banka (ovdje tuženik) ovlaštena mijenjati kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, sve na način kako je to navedeno u članku 6. Ugovora. Tijekom trajanja ugovora tuženik da je obavijestio tužiteljicu kako svojim jednostranim odlukama mijenja kamatne stope, a što je utjecalo i na povećanje mjesečnog anuiteta u CHF, a koje odluke da su prema presudi Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 4. srpnja 2014. ništetne.

 

Slijedom navedenog tužiteljica je predložila da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu, te naložiti tuženiku da joj, za razdoblje od veljače 2008. godine zaključno sa listopadom 2014. godine, isplati ukupan iznos od 59.113,15 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da joj naknadi parnični trošak.

 

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te njegovoj osnovi i visini. Naveo je da u presudi Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a ni Vrhovni sud Republike Hrvatske, nisu izrekli jasan način (metodu) odnosno odredili parametre po kojima bi sudovi u individualnim parnicama mogli objektivno i na isti način za sve potrošače, utvrditi jesu li potrošači preplatili iznos kamata ili nisu.  Tuženik je ukazao na odredbe Zakona o bankama, kao i Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je istakao i prigovor zastare.

 

Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, te da se istoj naloži da mu naknadi parnični trošak.

 

Podneskom od 19. svibnja 2017., tužiteljica je povukla tužbu navodeći da su  tijekom postupka parnične stranke temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15; dalje: ZID ZPK), 19. travnja 2016., sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju i konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eurima, odnosno Aneks Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. S obzirom da je tuženik sklapanjem Aneksa u izvansudskom postupku i priznanjem preplate priznao osnovu tužbenog zahtjeva, tužiteljica je navela da je potpisivanjem Aneksa prihvatio od strane tužiteljice ponuđenu visinu, te da se sklapanjem Aneksa tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u visini o kojoj su se stranke sporazumjele.

 

Slijedom navedenog, tužiteljica je navela da povlači tužbu, no s obzirom da se tuženik prethodno protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, a naknadno istome udovoljio u visini koja je za njega prihvatljiva, tužiteljica je navela da od tuženika potražuje prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećano za trošak sudske pristojbe, u roku od 15 dana.

 

U smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a tuženik je po punomoćniku pozvan da se u roku od 15 dana očituje pristaje li na povlačenje tužbe.

 

U podnesku od 22. svibnja 2017. tuženik je naveo da pristaje na povlačenje tužbe, no istakao je da nije udovoljio tužbenom zahtjevu, budući da je tužbeni zahtjev u ovome postupku glasio na utvrđenje ništetnim i isplatu, a sklapanjem Aneksa samo je izvršena konverzija kredita iz švicarskih franaka u euro, pa da mu je tužiteljica sukladno odredbi članka 158. ZPP-a, dužna  nadoknaditi troškove postupka.

 

Slijedom navedenog, tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna, uvećano za trošak sudske pristojbe.

 

S obzirom na sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je rješenjem od 20. srpnja 2017. (ispravljenog rješenjem od 24. srpnja 2017.) utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna, u roku od 8 dana (točka II. izreke).

 

U ovoj fazi postupka je sporno pitanje prava tužiteljice i tuženika na naknadu parničnih troškova u ovome postupku, s obzirom na činjenicu da je tužiteljica povukla tužbu, a kojoj parničnoj radnji je prethodilo izvansudsko zaključenje Dodatka Ugovoru o kreditu,  sukladno odredbama ZID ZPK-a, te je sporno predstavlja li zaključenje Dodatka Ugovora o kreditu iz kojega je i proizašao ovaj spor ispunjenje tužbenog zahtjeva.

 

Po ocjeni ovog suda, sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu konzumiran je tužbeni zahtjev. Naime, radi se o tome da tužbeni zahtjev predstavlja isplatu novčanih iznosa koji su preplaćeni temeljem promjena kamatnih stopa. Aneks koji je sklopljen u biti priznaje preplaćene iznose, te ih u apsolutnom iznosu preraspodjeljuje na umanjenje daljnjih dospjevajućih obveza po kreditu. Dakle, ispunjenje ne predstavlja u konkretnom slučaju isplatu, već priznanje obveze temeljem preplaćenih iznosa i njihovu raspodjelu u smanjenju budućih dospjevajućih anuiteta. Stoga je u konkretnom slučaju, tužiteljica uspjela u sporu tako što su joj preplaćeni iznosi priznati na način da će joj budući anuiteti biti smanjeni, bez obzira što se ne radi se o ispunjenju obveze kako glasi tužbeni zahtjev.

 

U odnosu na pitanje koje iznosi tuženik, a to je da se radi o ispunjenju zakonske obveze, istom je za odgovoriti da je, u  smislu odredbe članka 19.c. stavak 1. ZID ZPK određen način konverzije, dok se pod točkom 2. istog članka navodi da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

 

Nadalje, pod točkom 3. istoga članka navodi se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta.

 

Navedeno se ističe kako bi se naglasilo da se sam zakonski  tekst, na temelju kojega je sklopljen predmetni Dodatak ugovoru, poziva upravo na kamatne stope kao jedan od čimbenika koji su doveli do rasta pojedinačnih anuiteta čime su korisnici kredita oštećeni i iz kojega razloga i je došlo do konverzije.

 

Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a, propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

 

Stoga, uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica povukla tužbu nakon što je sa tuženikom dana 19. travnja 2016., zaključila Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju o konverziji kredita, u kredit uz valutnu klauzulu u eurima, te da je tuženik postupajući u skladu sa odredbama navedenog Zakona udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, po ocjeni ovog suda, obveza je tuženika da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka na način da se obveže tuženika da tužiteljici naknadi troškove.

 

Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7.1. i 9.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 112/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). S obzirom na vrijednost predmeta spora, tužiteljici je valjalo priznati - za sastav tužbe, 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife). Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife) tužiteljici je valjalo priznati trošak postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (250,00 kuna), te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 941,14 kuna, sukladno Tar. br. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, dalje: ZSP). Dakle, tužiteljici je valjalo priznati trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 2.191,14 kuna.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. stavka 3. ZPP-a u svezi s člankom 167. stavkom 1. ZPP-a, preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke gore citiranog rješenja i tužiteljici priznati trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 2.191,14 kuna.

 

Nadalje, s obzirom na uspjeh tužiteljice u žalbi istoj je valjalo, primjenjujući odredbu članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te Tbr 10. točka 5. Tarife obistiniti trošak žalbenog postupka u iznosu od 941,14 kuna, na ime sudske pristojbe na žalbu, sukladno zahtjevu tužiteljice (164. stavak 1. ZPP-a).

 

S obzirom da je člankom 166. stavkom 2. ZPP-a propisano da će sud, kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučiti o troškovima cijelog postupka jednom odlukom, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja i tuženika obvezati da tužiteljici naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.132,28 kuna.

 

 

U Splitu 8. studenog 2017.

 

SUTKINJA

 

Vesna Kuzmičić, v.r.