- 1 -              Rev 1139/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1139/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Đ. iz M. Z., koju zastupaju punomoćnici J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u G., protiv tuženika Lj. B. iz V. Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u B., radi isplate i povrata stvari, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-641/2012-2 od 24. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-965/11-25 od 24. veljače 2012., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice D. Đ. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku Lj. B. iz V. Z., ..., da tužitelju D. Đ. iz M. Z., ..., isplati iznos od 39.543,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 14% godišnje, počam od 01. siječnja 2010.godine, a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Lj. B. iz V. Z., ..., da tužitelju D. Đ. iz M. Z., ..., preda u posjed jedne gumene cipele gležnjarice, jedne gumene papuče za vrt, jedan kristalni tanju za tortu, te jednu zdjelu od brušenog kristala za voće u roku od 15 dana

 

ili

 

Nalaže se tuženiku Lj. B. iz V. Z., ..., da tužitelju D. Đ. iz M. Z., ..., isplati iznos od 118,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 14% godišnje, počam od 01. siječnja 2010.godine, a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 8.572,50 kn u roku od 15 dana."

 

II. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 6.531,00 kn u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda."

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi-osobito uvažavajući razloge  iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovanje novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda-trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se ona njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju podnosi, 2) da se radi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i 3) da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 39.543,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka za koji tužiteljica tvrdi da je pozajmila tuženiku, a koji tuženik nije vratio te zahtjev za povratom pokretnina, pobliže označenih u izreci presude suda prvog stupnja, podredno zahtjev za isplatom njihove novčane protuvrijednosti.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužiteljica nije dokazala osnovanost zahtjeva, da je doista pozajmila tuženiku sporan novčani iznos odnosno da su sporne pokretnine čiji predaju u posjed tužiteljica traži doista ostale u posjedu tuženika.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice ocjenjujući pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda o nepotrebnosti saslušavanja svjedoka i sestrične tužiteljice na okolnosti pozajmljivanja spornog novčanog iznosa odnosno predaje pokretnih stvari obzirom na to da predloženi svjedoci nemaju neposrednih saznanja iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica pozajmila sporni novčani iznos tuženiku odnosno da bi sporne stvari bile u posjedu tuženika.

 

Tužiteljica je u reviziji postavila sljedeće pitanje:

 

"Može li sud temeljiti svoj zaključak o postojanju, odnosno nepostojanju saznanja svjedoka o odlučnim činjenicama samo na temelju pisane izjave predloženog svjedoka?"

 

Revidentica smatra da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene  prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanju o kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Vijeće ovog suda ocjenjuje da naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni obzirom na to da su nižestupanjski sudovi svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice temeljili na okolnosti da tužiteljica predloženim dokazima nije uspjela dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva slijedom čega su odbili zahtjev. Iz navedenog razloga nije riječ o pitanju o kojem bi ovisila odluka u ovom sporu.

 

Slijedom izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odbaciti reviziju tužiteljice.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.