19 Pž-2929/2014-3

 

 

 

 

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Maje Bilandžić, sutkinje izvjestiteljice i Mirte Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-L. d.o.o., OIB …, L., Č., kojeg zastupa punomoćnica B. Ć., odvjetnica iz Z., protiv tuženika O. L. d.o.o., OIB…, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i pobijanja odluke skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/13 od 27. siječnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/13 od 27. siječnja 2014.

 

              II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 5.010,00 kn, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/13 od 27. siječnja 2014. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluke skupštine tuženika od 18. siječnja 2013. o izmjeni društvenog ugovora. Pod točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 40.075,00 kn.

 

              U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da odluka skupštine tuženika od 18. siječnja 2013. nije ništetna jer nije suprotna moralu, a niti pobojna jer njome nisu povećane obveze tužitelja ili smanjena njegova prava koja ima na temelju društvenog ugovora. Prvostupanjski sud primijenio je odredbe čl. 355., čl. 360. i čl. 455. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 111/12 – dalje: ZTD). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP).

 

Tužitelj je podnio žalbu protiv te presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi navodi da su predmetnom odlukom skupštine o izmjeni društvenog ugovora smanjena prava tužitelja kao člana društva zbog čega je za donošenje odluke bila potrebna njegova suglasnost. Navodi da je odlukom povećan broj članova nadzornog odbora na pet, umjesto dosadašnjih tri te je povećan broj članova uprave i način odlučivanja uprave. Donesenom odlukom četiri člana nadzornog odbora su predstavnici većinskog člana, dok je jedan član predstavnik manjinskog člana, te je predviđeno da nadzorni odbor može donositi odluke većinom glasova, sve dok broj članova nadzornog odbora ne padne ispod broja tri. Iz toga slijedi da nadzorni odbor može donositi odluke i u slučaju ostavke člana nadzornog odbora kojeg je imenovao manjinski član, čime su umanjena njegova prava. Navodi i to da donesenom odlukom uprava ima dva do četiri člana koje imenuje nadzorni odbor, pri čemu nadzorni odbor imenuje jednog člana za predsjednika uprave kojeg predlaže član nadzornog odbora kojeg je u nadzorni odbor izabrala skupština na prijedlog većinskog člana društva, dok jednog člana uprave nadzorni odbor imenuje na prijedlog manjinskih članova društva. Time su smanjena prava manijskog člana jer je do sada uprava imala dva člana pa su i tužitelj i većinski član društva imali pravo jednakog sudjelovanja u upravi. Također, ističe da je donesenom odlukom promijenjen i način odlučivanja uprave jer je određeno da svaki član uprave zastupa društvo zajednički s još jednim članom uprave, dok je do tada zastupanje bilo predviđeno kao skupno zastupanje. Iz toga proizlazi da sada većinski član može upravljati društvom s dva člana uprave, dok tužiteljev član uprave nema nikakav značaj. Navodi i to da je odluka skupštine suprotna moralu jer je većinski član imao za cilj isključivo zaštitu svojih interesa stjecanjem prevladavajućeg utjecaja na vođenje poslova društva. Odluka skupštine suprotna je i načelu jednakog položaja članova u društvu i načelu lojalnosti. Ističe da je sud propustio ocijeniti zapisnik s druge izvanredne sjednice nadzornog odbora od 3. srpnja 2013. kojim je tužitelj dokazao da su njegova prava smanjena i u praksi. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), te je utvrđeno da je ona pravilna i zakonita.

 

U provedenom postupku, a ni donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pobijana presuda sadrži dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti i pobijanjem odluke skupštine tuženika od 18. siječnja 2013.

 

              Prvostupanjski sud utvrdio je:

 

- da tužitelj ima jedan poslovni udio u društvu tuženika koji čini 0,05111% udjela u temeljnom kapitalu društva, dok N. L. d.o.o. ima poslovni udio koji čini 98,81804% udjela u temeljnom kapitalu društva,

- da je društvenim ugovorom iz 2012. godine bilo određeno da nadzorni odbor ima tri člana koje bira i opoziva skupština društva s mandatom od četiri godine i koji može biti produžen, od čega su dva člana predstavnici većinskog člana, a jedan član je predstavnik ostalih članova, da uprava društva ima dva člana koje imenuje nadzorni odbor na razdoblje od pet godina, te da između članova uprave nadzorni odbor imenuje jednog člana za predsjednika uprave kojeg predlaže član nadzornog odbora većinskog člana društva, a drugog člana uprave nadzorni odbor imenuje na prijedlog jednog od manjinskih članova društva, kao i da članovi uprave zastupaju društvo skupno,

- da je 18. siječnja 2013. održana skupština tuženika na kojoj je donesena odluka o izmjeni društvenog ugovora većinom od 98,81804% danih glasova,

- da je tom odlukom izmijenjen društveni ugovor na način:

- da čl. 22. st. 1. glasi: Nadzorni odbor društva ima pet članova koje bira i opoziva skupština društva s mandatom od četiri godine i koji može biti produžen, od čega su četiri člana predstavnici većinskog člana, a jedan član je predstavnik manjinskih članova,

- da čl. 22. st. 12. glasi: U slučaju ostavke jednog ili dva člana nadzornog odbora, nadzorni odbor može valjano donositi odluke većinom glasova sve dok broj članova nadzornog odbora ne padne ispod broja tri,

- da čl. 22. st. 13. glasi: Ukoliko je ostavku podnio član nadzornog odbora koji je predstavnik manjinskih članova društva, manjinski članovi društva dužni su na prvoj idućoj skupštini predložiti novog predstavnika. U slučaju da to ne učine većinski član ovlašten je na toj sjednici predložiti jednog kandidata bez obzira na st. 1. ovog članka,

- da čl. 24. st. 1. glasi: Uprava društva ima od dva do četiri člana koje imenuje nadzorni odbor na razdoblje od pet godina između kandidata koji ispunjavaju uvjete iz čl. 19. i 20. Zakona o leasingu i koji od agencije za nadzor financijskih usluga dobiju odobrenje za člana uprave leasing društva i može biti ponovno imenovan nakon isteka tog roka,

- da čl. 24. st. 2. glasi: između članova uprave nadzorni odbor imenuje jednog člana za predsjednika uprave kojeg predlaže član nadzornog odbora kojeg je u nadzorni odbor imenovala skupština na prijedlog većinskog člana društva dok jednog člana uprave nadzorni odbor imenuje na prijedlog jednog od manjinskih članova društva,

- da čl. 25. st. 3. glasi: svaki član uprave zastupa društvo zajednički s još jednim članom uprave,

- da je tužitelj izjavio svoje protivljenje toj odluci u zapisnik.

 

              Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje predmetne odluke o izmjeni društvenog ugovora iz čl. 360. st. 1. ZTD-a u vezi s odredbom čl. 449. ZTD-a jer njome nisu povećane obveze tužitelja prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora, niti smanjena prava koja ima na temelju tog ugovora pa stoga za donošenje odluke nije bila potrebna suglasnost tužitelja u smislu odredbe čl. 455. st. 3. ZTD-a.

 

              Time što je odlukom o izmjeni društvenog ugovora povećan broj članova nadzornog odbora na pet članova umjesto dosadašnjih tri člana nisu smanjena prava tužitelja koja ima na temelju društvenog ugovora jer je i dalje jedan član nadzornog odbora predstavnik manjinskih članova, kako je to bilo određeno i prije izmjene društvenog ugovora. Također, činjenica što nadzorni odbor sada može donositi odluke i u slučaju ostavke jednog ili dva člana nadzornog odbora, sve dok broj članova ne padne ispod broja tri, ne predstavlja smanjenje prava tužitelja, već se time omogućuje učinkovit rad nadzornog odbora. Član nadzornog odbora sam odlučuje hoće li dati ostavku te u slučaju da ostavku da član nadzornog odbora koji je predstavnik manjinskih članova, tada manjinski član može predložiti novog člana na skupštini društva.

 

              Prava tužitelja nisu smanjena niti time što je određeno da uprava ima od dva do četiri člana te da svaki član uprave zastupa društvo zajednički s još jednim članom uprave. Odredba društvenog ugovora prema kojoj nadzorni odbor između članova uprave imenuje jednog člana za predsjednika uprave kojeg predlaže član nadzornog odbora kojeg je u nadzorni odbor imenovala skupština na prijedlog većinskog člana društva dok jednog člana uprave nadzorni odbor imenuje na prijedlog jednog od manjinskih članova društva ostala je ista. Uprava vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukom članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora (čl. 422. st. 2. ZTD-a), a članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. st. 1. ZTD-a u vezi s odredbom čl. 430. ZTD-a). Prema tome, i onaj član uprave kojeg je nadzorni odbor imenovao na prijedlog manjinskog člana društva ne odgovora za svoj rad tužitelju kao manjinskom članu, niti mu tužitelj može davati obvezne upute, već svi članovi uprave vode poslove društva s dužnom pozornošću, u skladu s društvenim ugovorom, odlukom članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora. Zbog toga, povećanjem broja članova uprave i promjenom načina zastupanja na način da društvo zastupa jedan član uprave zajednički s još jednim članom, nisu smanjena prava tužitelja koja ima na temelju društvenog ugovora.

 

              Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zaključio da predmetna odluka o izmjeni društvenog ugovora nije ništetna u smislu odredbe čl. 355. t. 4. ZTD-a u vezi s odredbom čl. 448. ZTD-a jer nije suprotna moralu. Prema navedenoj odluci, tužitelj kao član društva koji ima poslovni udio koji čini 0,05111% udjela u temeljnom kapitalu društva ima pravo imenovanja jednog člana nadzornog odbora, te jednog člana uprave nadzorni odbor imenuje na prijedlog tužitelja kao manjinskog člana društva, a takvo uređenje u kojem su većina članova nadzornog odbora predstavnici većinskog člana, dok u pogledu uprave većinski i manjinski član svaki predlažu po jednog člana uprave nije suprotno moralu.

 

              Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zaključio da odluka o izboru članova nadzornog odbora nije ništetna u smislu odredbe čl. 358. st. 1. t. 1. i 2. ZTD-a jer je, s obzirom na to da je odluka o izmjeni društvenog ugovora od 18. siječnja 2013. valjana, nadzorni odbor sastavljen sukladno zakonu i društvenom ugovoru i u njega su izabrane osobe koje su bile predložene sukladno zakonu i društvenom ugovoru.

 

              Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud ocijenio je sve dokaze koji su bili važni za donošenje odluke, a zapisnikom s druge izvanredne sjednice nadzornog odbora tuženika od 5. ožujka 2013. na koji se poziva žalitelj ne utvrđuju se odlučne činjenice jer je predmet spora pobijanje odluke skupštine od 18. siječnja 2013., a za ocjenu je li odluka skupštine o izmjeni društvenog ugovora ništetna ili pobojna nije odlučno kakva je odluka donesena na pojedinoj sjednici nadzornog odbora.

 

              Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi, tako i visini dosuđenih parničnih troškova tuženiku sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je jer nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Zagrebu 8. studenog 2017.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1