- 1 -              I Kž 543/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 543/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. G. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi okr. S. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. rujna 2017. broj Kov-16/2016, u sjednici održanoj 8. studenog 2017.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba okr. S. G.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu odbijen je kao neosnovan prijedlog okr. S. G. da se izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi "uvršteni u optužnici pod rednim brojem III".

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljenik putem branitelja D. M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje „preinači sukladno svim iznijetim žalbenim navodima,“ odnosno podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnjama okrivljenika sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijanog rješenja iznio razloge o svim odlučnim činjenicama i nije, kako to pogrešno smatra žalitelj, počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Naime, okrivljenik u žalbi obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz koje pobija prvostupanjsko rješenje tvrdi da su mu pobijanim rješenjem povrijeđena osnovana načela kaznenog postupka iz čl. 5., 9., i 10. ZKP/08 te pravo ispitivanja svjedoka iz čl. 64. st. 1. toč. 10. ZKP/08.

 

Međutim, sve ove povrede koje se žalbom apostrofiraju se u biti svode na prigovor okrivljenika da je njemu i branitelju, iz razloga jer je sve svjedoke koji su predloženi u optužnici pod toč. III. u tzv. državnoodvjetničkoj istrazi ispitao državni odvjetnik u nenazočnosti okrivljenika i branitelja, onemogućeno da svjedocima postavljaju pitanja zbog čega mu je povrijeđeno pravo na obranu, konfrontacijsko pravo i u konačnici pravo na pravično suđenje.

 

Suprotno naprijed navedenim tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijanog rješenja ispravno ukazao da su navedene dokazne radnje ispitivanja svjedoka provedene sukladno odredbama ZKP/08 i da okolnost da okrivljenik i njegov branitelj nisu bili obaviješteni o provođenju te dokazne radnje ne predstavlja povredu prava iz čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 85/10 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija) te čl. 64. st. 1. toč. 10. ZKP/08.

 

Naime, pravilno je sud prvog stupnja ukazao da nijednom odredbom ZKP/08 nije propisana obveza državnog odvjetnika da, u tijeku istrage, o ročištu na kojem se ispituju svjedoci obavještava okrivljenika i njegovog branitelja, te je istaknuo da će se, dakako ukoliko optužnica bude potvrđena, okrivljenikovo konfrontacijsko pravo ostvariti u tijeku stadija rasprave. U odnosu na tvrdnju okrivljenika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, treba istaći da se to ustavno i konvencijsko pravo ima procjenjivati kroz cjelokupni postupak, a ne parcijalno po određenim fazama postupka.

 

Stoga je evidentno da se zbog dokaza koji su provedeni u ovoj fazi postupka ne može još govoriti o povredi konfrontacijskog prava i prava na jednakost oružja, odnosno na pravično suđenje iz čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava, odnosno čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije.

 

U odnosu na prigovor žalitelja iz čl. 9. ZKP/08 da državno odvjetništvo kao stranka u postupku kada provodi istragu ne ispituje i ne utvrđuje na jednak i objektivan način sve okolnosti, kako one koje okrivljenika terete tako i one koje mu idu u korist, treba istaći da je sukladno odredbi čl. 124. Ustava državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno, između ostalog, postupati protiv počinitelja kaznenih djela, kao i da, na temelju čl. 38. st. 2. ZKP/08, državno odvjetništvo ima ovlasti i dužnost poduzimanja potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja te poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, pokretati i voditi istragu te provoditi nadzor nad provođenjem dokaznih radnji. Stoga je i ovaj prigovor žalitelja neosnovan.

 

Uostalom, o prigovoru na objektivnost državnog odvjetnika u provođenju istrage koja je uvedena odredbama ZKP/08 očitovao se Ustavni sud Republike Hrvatske koji je u svom rješenju od 19. srpnja 2009., broj U-I-448/2009 i dr., između ostalih razloga, odbio ustavnu tužbu i u pogledu ocjene nesuglasnosti čl. 4. ZKP/08 s čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije. Ustavni je sud u obrazloženju navedene odluke uz ostalo naveo: "... da je zakonodavac državnom odvjetniku u prethodnom postupku povjerio funkcije tužitelja i istražitelja. No, zahtjev objektivnosti iz članka 4. stavka 3. ZKP-a obvezuje tijela kaznenog progona i tijela istrage da okrivljeniku i branitelju učine dostupnim svaki podatak kojim raspolažu ili do kojeg bi mogli doći, a koji bi mogao pomoći okrivljeniku u oslobađanju od optužbe ili u određivanju manje kazne".

 

Prema tome, sud prvog stupnja je iznio vrlo jasnu i valjanu argumentaciju, koju kao posve ispravnu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, zašto ne nalazi osnovane prigovore okrivljenika u pogledu nezakonitosti zapisnika o iskazima svjedoka koje je u tijeku istrage ispitao državni odvjetnik i stoga sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje žalba ukazuje.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba okrivljenika nije osnovana i kako pri ispitivanju pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.

 

Zapisničar:                            Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.                            Vesna Vrbetić, v.r.