- 1 -              I Kž-Us 141/2017-4

Broj: I Kž-Us 141/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. P., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi os. N. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2017. godine, br. K-Us-13/14, u sjednici održanoj 8. studenoga 2017. godine,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. N. P..

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 20. rujna 2017. godine, br. K-Us-13/14, na temelju čl. 180. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), naložio je os. N. P. (podaci kao u izreci pobijanog rješenja) da iznose imovinskopravnog zahtjeva dosuđenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenoga 2014. godine, br. K-Us-13/14 pravomoćnom 11. ožujka 2015. godine, uplati u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja u korist oštećene Republike Hrvatske iznos od 108.884,84 kn, oštećenog G. I. iznos od 40.443,78 kn, oštećenog G. L. iznos od 52.101,85 kn, oštećene O. B. iznos od 32.312,53 kn i oštećene O. D. V. iznos od 12.191,35 kn.

Protiv tog rješenja žali se osuđenica osobno.

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je pobijano rješenje doneseno na temelju čl. 180. st. 2. i 3. ZKP/08, ali očigledno samo na temelju čl. 180. st. 2. ZKP/08 čemu u prilog govori da ga je donio predsjednik vijeća (rješenje na temelju čl. 180. st. 3. ZKP/08 donosi sud, što znači vijeće), kao i navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da je doneseno, jer se pojavila sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke (čl. 180. st. 2. ZKP/08), a ne iz razloga jer se pojavila sumnja u tumačenje sudske odluke (čl. 180. st. 3. ZKP/08).

Međutim, takva izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva, niti proturječna sama sebi u mjeri da se rješenje ne bi moglo ispitati, pa stoga nije ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, kao niti koja od povreda iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, u odnosu na pobijano rješenje potrebno je istaći da se donošenjem rješenja na temelju čl. 180. ZKP/08 ne može mijenjati pravomoćna presuda koja, u konkretnom slučaju, predstavlja odluku o osnovanosti prijedloga oštećenika, budući se u izreci te presude samo navodi da se dosuđuje imovinskopravni zahtjev pojedinim oštećenicima i u kojim iznosima, na koji način je bio formuliran i prijedlog nadležnog državnog odvjetnika u podnesenoj optužnici.

Međutim, i u prijedlogu državnog odvjetnika i u pravomoćnoj presudi, izostalo je nalaganje osuđenici da oštećenicima isplati dosuđene iznose na ime imovinskopravnog zahtjeva, kao i rok u kojem je to dužna učiniti, što je u konačnici dovelo do nemogućnosti izvršenja navedene presude u tom dijelu.

Dakle, u pravomoćnoj presudi odluka o imovinskopravnom zahtjevu ima deklaratorni karakter, a izostao je kondemnatorni dio koji se sada nadomješta pobijanim rješenjem, iako je to bilo moguće ostvariti samo u parničnom postupku.

Dakle, radi se o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 180. ZKP/08 jer se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za njezinu primjenu, ali kako žalba osuđenice ne ukazuje na tu povredu, ovaj drugostupanjski sud nije po službenoj dužnosti bio u mogućnosti ukinuti pobijano rješenje, jer donošenjem istog nije ostvarena niti jedna od povreda kaznenog zakona predviđena u čl. 469. toč. 1. do 6. ZKP/08.

Osuđenica u podnesenoj žalbi osporava iznose dosuđene oštećenicima na ime imovinskopravnog zahtjeva, jer nije primijenjen institut zastare duga, što nije predmet ovog rješenja budući je visina određena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2014. godine br. K-Us-13/14.

S obzirom na navedeno, nije prihvaćena žalba osuđenice i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. studenoga 2017.