- 1 -              U-zpz 3/16-9

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 3/16-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Javne ustanove Park prirode T., S., radi ukidanja statusa javnog vodnog dobra, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-65/2015-4 od 11. veljače 2016., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-762/15-2 od 18. lipnja 2015., u sjednici održanoj 8. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti se usvaja, preinačava se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-762/15-2 od 18. lipnja 2015. i presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1107/12-10 od 18. ožujka 2015. i sudi:

 

Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, klasa: UP/I-034-01/11-01/1452, ur. broj: 538-10-3/0209-12-4 od 27. veljače 2012. i rješava:

 

Odbija se zahtjev Javne ustanove Park prirode T. za ukidanje statusa javnog vodnog dobra na zk.č.br. 2784, jezero, površine 204.217 m2, upisanoj u zk.ul. 1597 k.o. S..

 

Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru uspostavit će na predmetnom zemljištu ranije zemljišnoknjižno stanje, kakvo je bilo prije provedbe rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, klasa: UP/I-034-01/11-01/1452, ur. broj: 538-10-3/0209-12-4 od 27. veljače 2012.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-762/15-2 od 18. lipnja 2015., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1107/12-10 od 18. ožujka 2015.

 

Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1107/12-10 od 18. ožujka 2015., odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Tužba se usvaja.

 

2. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, klasa: UP/I-034-01/11-01/1452, ur. broj: 538-10-3/0209-12-4 od 27. veljače 2012. 

 

3. Odbija se zahtjev Javne ustanove Park prirode T. iz S., za ukidanje statusa javnog vodnog dobra na zk.č.br. 2784 k.o. Sali, jezero površine 204.217 m2, upisanoj u zk.ul. 1597 k.o. Sali.

 

4. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru uspostavit će na čest. 2784 k.o. S. ranije zemljišnoknjižno stanje, kako je bilo prije provedbe rješenje iz toč. 2. ove presude."

 

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, klasa: UP/I-034-01/11-01/1452, ur. broj: 538-10-3/0209-12-4 od 27. veljače 2012., odlučeno je:

 

"1. Usvaja se zahtjev i utvrđuje prestanak svojstva javnog vodnog dobra na zk.č.br. 2784 k.o. S., jezero površine 204.217 m2, upisanoj u zk.ul. 1597 k.o. S., kao Republika Hrvatska – javno vodno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda, iz razloga što je postala trajno nepotrebna za namjene održavanja i poboljšanja vodnog režima i ostale namjene utvrđene Zakonom o vodama i drugim propisima donesenim na temelju toga Zakona.

 

2. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru izvršit će brisanje svojstva javnog vodnog dobra za zemljište iz točke 1. ovog rješenja."

 

Protiv presude Visokog upravnog suda Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakona. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Splitu, usvoji tužbu tužitelja, poništi rješenje Ministarstva poljoprivrede i odbije zahtjev Javne ustanove Park prirode T. i naloži zemljišnoknjižnom odjelu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno ukine presudu Visokog upravnog suda i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Zainteresirana osoba nije odgovorila na zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je osnovan.

 

Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.

 

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, povodom zahtjeva ovdje zainteresirane osobe, utvrđeno je naprijed navedena zemljišna čestica izgubila status javnog vodnog dobra na temelju mišljenja Hrvatskih voda prema kojem je predmetna čestica postala trajno nepotrebna za namjene iz odredbe čl. 9. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09 i 130/11, dalje: ZV) uz obrazloženje da ta čestica predstavlja jezero M. koje se nalazi unutar Parka prirode T., da je jezero ispunjeno slanom vodom budući je podzemnim tokovima povezeno s morem i da njime, s obzirom da se nalazi unutar navedenog Parka, upravlja javna ustanova.

 

Ocjenjujući zakonitost predmetnog rješenja Upravni sud u Splitu je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud poništi to rješenje i odbije predmetni zahtjev ovdje zainteresirane osobe, a Visoki upravni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je predmetna čestica postala trajno nepotrebna za namjene iz odredbe čl. 9. Zakona o vodama pri čemu se sudovi pozivaju na navedeno mišljenje Hrvatskih voda.

 

Državno odvjetništvo osnovano ukazuje da predmetno mišljenje Hrvatskih voda, samo po sebi, nije dovoljno za ocjenu da je predmetna nekretnina izgubila status javnog vodnog dobra, već da su sudovi trebali ocijeniti zakonitost pobijanog rješenja Ministarstva poljoprivrede prema odredbama Zakona o vodama, polazeći od činjenice da se ovdje u naravi radi o jezeru.

 

Člankom 8. Zakona o vodama propisano je što je vodno dobro. Prema čl. 8. st. 1. toč. 1. ZV vodno dobro čine zemljišne čestice koje obuhvaćaju vodonosna i napuštena korita površinskih voda.

 

U članku 3. Zakona o vodama propisano je značenje pojedinih izraza u smislu toga Zakona. Tako se u čl. 3. toč. 33. ZV navodi da je jezero vodno tijelo stajaće površinske vode, a u čl. 3. toč. 39. ZV da je korito terensko udubljenje kroz koje stalno ili povremeno teku vode odnosno u kojem se nalaze stajaće vode.

 

Člankom 9. Zakona o vodama propisano je da vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima te su primjerice navedene osobite namjene vodnog dobra (1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, 2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja, 3. građenje i održavanje unutarnjih vodnih putova, 4. provedbu obrane od poplava, 5. korištenje i zaštitu izvorišta voda iz članka 8. stavka 1. točke 4. toga Zakona.).

 

Člankom 12. Zakona o vodama propisano je da zemljišne čestice iz članka 11. ovoga Zakona mogu izgubiti status javnog vodnog dobra kad trajno postanu nepotrebne za namjene iz članka 9. ovoga Zakona.

 

U članku 11. Zakona o vodama propisano je što se smatra javnim vodnim dobrom. Javno vodno dobro čine iste zemljišne čestice koje čine i vodno dobro (dakle, između ostalih, vodonosna i napuštena korita površinskih voda) uz ispunjenje daljnjih pretpostavki:

 

- da su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 107/95), 1. siječnja 1995., bile na temelju zakona ili koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro – vode, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja,

 

- koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, općenarodna imovina, opće dobro i sl.,

 

- sve do suprotnog dokaza, one zemljišne čestice (iz čl. 8. Zakona) koje do stupanja na snagu Zakona o vodama nisu bile upisane u zemljišne knjige te

 

- koje su bile upisane u zemljišne knjige, ali nitko nije naznačen kao njihov vlasnik,

 

- ako se izvlaste ili otkupe u korist Republike Hrvatske.

 

Prema odredbi čl. 11. st. 4. ZV javno vodno dobro u vlasništvu je Republike Hrvatske.

 

Iz navedenih odredbi proizlazi da zemljišna čestica koja obuhvaća vodnosno korito jezera ima status vodnog dobra, a uz ispunjenje daljnjih pretpostavki, status javnog vodnog dobra. Javno vodno dobro može biti samo u vlasništvu Republike Hrvatske, dok ostala vodna dobra, kako to proizlazi iz odredbe čl. 18. st. 1. ZV, mogu biti u vlasništvu i drugih pravnih i fizičkih osoba.

 

U konkretnom slučaju predmetna čestica, do donošenja navedenog rješenja Ministarstva poljoprivrede i u zemljišnim knjigama provedenog upisa na temelju tog rješenja, imala je status javnog vodnog dobra.

 

Iz odredbe čl. 12. Zakona o vodama proizlazi da do prestanka statusa javnog vodnog dobra dolazi zbog gubitka namjene vodnog dobra, dakle ako vodno dobro trajno prestane služiti održavanju i poboljšanju vodnog režima. Sama činjenica tko upravlja vodnim dobrom – Hrvatske vode ili Javna ustanova Park prirode T., kako to pravilno navodi Državno odvjetništvo, nije pravnorelevantna za prestanak statusa javnog vodnog dobra u smislu članka 12. Zakona o vodama. Nadalje, okolnost nalazi li se čestica unutar ili izvan granica parka prirode, također, nije relevantna za prestanak statusa javnog vodnog dobra. Konačno, okolnost da se ovdje radi o slanom jezeru, sama po sebi, ne znači da je vodno dobro trajno prestalo služiti održavanju i poboljšanju vodnog režima u smislu značenja izraza vodni režim iz čl. 3. toč. 96. ZV prema kojem je vodni režim prirodno i/ili ljudskim aktivnostima uzrokovano stanje količina i kakvoće svih tijela površinskih, priobalnih i podzemnih voda, vodnoga dobra i vodnih građevina na državnom području.

 

Prema tome, razlozi koji se navode u ocjeni da je predmetna nekretnina postala trajno nepotrebna za namjene iz odredbe čl. 9. Zakona o vodama, prema odredbama Zakona o vodama ne opravdavaju donošenje takve ocjene.

 

Iz odredbe čl. 12. st. 2. Zakona o vodama proizlazi da o prestanku statusa vodnog dobra rješava ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo na temelju prethodnog mišljenja Hrvatskih voda. Dakle, Zakonom o vodama propisano je da javnopravno tijelo rješava na temelju mišljenja drugog javnopravnog tijela. Mišljenje drugog javnopravnog tijela po prirodi stvari ne obvezuje javnopravno tijelo koje donosi rješenje. Međutim, javnopravno tijelo koje donosi rješenje, ako i usvoji izneseno mišljenje, nije oslobođeno obveze ocjenjivanja tog mišljenja prema odredbama materijalnog prava.

 

Iako su Hrvatske vode izričito dale mišljenje prema kojem je predmetna čestica postala trajno nepotrebna za namjene iz odredbe čl. 9. Zakona o vodama, razlozi iz danog mišljenja ne opravdavaju takvu ocjenu, iz čega proizlazi da je zahtjev ovdje zainteresirane osobe trebalo odbiti. Time nije isključena mogućnost da ovdje zainteresirana osoba podnese novi zahtjev za prestanak statusa vodnog dobra na navedenoj zemljišnoj čestici ako postoje drugi razlozi koji bi doveli do prestanka statusa vodnog dobra.

 

Budući da je nezakonitim rješenjem Ministarstva poljoprivrede određeno brisanje svojstva javnog vodnog dobra na predmetnoj zemljišnoj čestici, valjalo je odrediti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe poništenog rješenja Ministarstva poljoprivrede.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 8. studenoga 2017.