1              Poslovni broj: Gž-2137/2017-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2137/2017-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andre Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. b. R. d.o.o. sa sjedištem u M., OIB: ... (prije G. D. d.o.o iz M.), zastupanog po zz. I. R., a ovaj po pun. I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. S. d.o.o. iz M., OIB: ... i 2. S. d.o.o. iz S., OIB: ..., oba zastupana po pun. A. N., odvjetniku u M., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o zajedničkoj žalbi tuženika 1. i 2 protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Makarskoj broj 74 P-573/16 od 26. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda pod točkom I. i III. izreke.

 

II. Odbija se zajednička žalba tuženika 1. i 2. i potvrđuje se prvostupanjska presuda pod točkom II. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžx-987/09 od 21. svibnja 2010., odlučeno o žalbama tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-383/03 od 4. lipnja 2008., kojom je suđeno tako da se potvrđuje prvostupanjska presuda:

a/ pod točkom I/1 izreke kojom je naloženo tuženiku 1. S. d.o.o. da tužitelju isplati s naslova štete iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate;

b/ pod točkom I/2. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik 1. S. d.o.o. naknadi štetu u iznosu od 343.188,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom;

c/ pod točkom III. izreke kojom je naloženo tužitelju da tuženicima 1. i 2. naknadi trošak postupka u iznosu od 51.250,98 kuna.

 

Nakon donošenja drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju protiv prvostupanjske P-383/03 i drugostupanjske presude Gžx-987/10, te Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-2436/10 od 24. kolovoza 2014. prihvaća reviziju te ukida presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžx-987/09 od 21. svibnja 2010. u dijelu pod točkom b) i c) izreke, te presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-383/03 od 4. lipnja 2008 pod točkom 1.2., II.( odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika 2. S. d.o.o., ali o toj odluci nije odlučivao drugostupanjski sud u presudi broj Gžx-987/09) i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U svojoj odluci Vrhovni sud je iznio stajalište da se u ovom slučaju ne radi o ugovornoj odgovornosti za štetu već o izvan ugovornoj odgovornosti, jer da tužitelj i tuženici prije nego što je tuženik 1. otpočeo sa rušenjem svog dijela objekta, nisu sklopili bilo-kakav dogovor, već tek nakon što je nastala šteta, kojim dogovorom je tuženik 1. priznao nastanak štete, pa je time utvrđena osnova odgovornosti tuženika.

 

U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud ponovno cijenio sve provedene dokaze, kako one provedene prije revizijske odluke, tako i one proveden nakon revizijske odluke te odlučio te je donio presudu broj 74 P-413/15 od 11. ožujka 2016. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 353.188,90 kuna. Međutim, povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž-1774/16 od 6. listopada 2016. ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud je donio presudu broj 74 Pn-573/16 od 26. svibnja 2017. te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 240.228,93 kuna (točka I.), a dijelom odbio za iznos od 102.959,90 kuna (točka II.), te naložio tuženicima da tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 104.962,14 kuna (točka III.).

 

Naime, izreke prvostupanjske presude u cijelosti glasi:

 

"I/ Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

„Tuženi S. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i promet OIB: ..., M. i S. d.o.o. za građevinski inženjering i trgovinu OIB: ..., S., su dužni solidarno platiti tužitelju N. L. B. R. d.o.o., OIB: ..., M., na ime naknade prouzročene štete iznos od 240.228,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja za svako polugodište dobije uvećanje prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, to sve u roku od 15 dana.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 102.959,90 kuna sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dana 24. svibnja 2003. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj za svako uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 25. svibnja 2017., po stopi koja za svako polugodište dobije uvećanje prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao neosnovan.

 

III/ Dužni su tuženici 1. i 2., solidarno naknaditi tužitelju N. L. b. R. d.o.o. OIB: ... M., parnični trošak uzrokovan ovom parnicom u iznosu od 104.962,14 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja za svako polugodište dobije uvećanje prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

Žali se tužitelj pobijajući presudu pod točkom II. i pod III. izreke iz razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13. i 89/14. –dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i u pobijanom dijelu presudu preinači shodno navodima žalbe ili istu u ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Žali se i tuženik pobijajući presudu pod točkom I. i pod točkom III. izreke iz razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženika kao osnovanu i u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu tako da odbije i u tom dijelu tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Na žalbe nije podnijet odgovor.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Zajednička žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u iznosu od 343.188,90 kuna koja da mu je nastala tako što je tuženik 1. prilikom zahvata građevinskih radova na susjednom objektu, a uz poslovni objekt tužitelja, nanio štetu na robi šire potrošnje koja se nalazila u poslovnom prostoru tužitelja.

 

Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

 da je tuženik 1. obavljalo građevinske radove u M., na objektu uz poslovni prostor tužitelja;

 da je tom prilikom došlo do pada prašine na robu šire potrošnje koja se nalazila u poslovnom prostoru tužitelja i pored toga što je tuženik 1. prije obavljanja građevinskih radova prekrio najlonom robu za prodaju;

 da su se tužitelj i tuženik 1. dana 27. ožujka 2003. ovjerenog istog dan od javnog bilježnika A. P. u M. pod brojem OV1309/03 zaključili Dogovor o naknadi štete na ime oštećene robe, po kojem tuženik 1. je dužan tužitelju isplatiti na ime štete iznos od 10.000,00 kuna;

 da je tuženik 1. više puta pozivao tužitelja radi isplate ugovorenog iznosa, ali tužitelj nije tuženiku dostavio broj žiro računa (dopis od 3. travnja 2003.);

 da je tužitelj dostavio dopis tuženiku 1. da mu isplati štetu u iznosu od „cca 50.000,00 EUR-a“ (dopis od 31. ožujka 2003.);

 da je podneskom od 24. ožujka 2003. zatražio od prvostupanjskog suda osiguranje dokaza nastale u poslovnom prostoru tužitelja;

 da je prvostupanjski sud dana 4. travnja 2003. obavio očevid i pod brojem IR-57/03 sastavio zapisnik o osiguranje dokaza uz prisutnost tužitelja i vještaka, ali ne i tuženika;

 izveo dokaze saslušanjem vještaka Ž. K. i svjedoka M. G. i T. R.

 

Tužitelj drži da je Dogovorom ugovoren iznos od 10.000,00 kuna koji je potreban za skidanje prašine sa robe široke potrošnje, a ne i štete koja je pričinjena na robi, jer da je osiguranjem dokaza koji je proveden u predmetu prvostupanjskog suda broj IR-57/03 utvrđena šteta na robi u iznosu od 353.188,90 kuna.

 

Nasuprot tome tuženici ističu da su se tužitelj i tuženik 1. Dogovorom sporazumjeli o nastaloj šteti i o visini štete u iznosu od 10.000,00 kuna, te da osiguranjem dokaza nije utvrđena niti šteta a niti njena visina, a iznos od 353.188,90 kuna je matematički zbroj naveden u priloženim otpremnicama broj 1-20 i ništa više.

 

Glede naputaka Vrhovnog suda, valjalo je utvrditi je li, osim štete od 10.000,00 kuna, nastala šteta i u visini od 343.188,90 kuna.

 

Pregledom Zapisnika broj IR-57/03 od 4. travnja 2003., rješenjem je „nazočnom vještaku se nalaže da za ovaj slučaj popiše po svojim pravilima struke i iskustva predmete koji su oštećeni, djelomično ili potpuno, sve u roku od 15 dana“.

 

 

Dakle, uz činjenicu da je utvrđena osnova odgovornosti, na što upućuje Vrhovni sud, a čemu se priklanja i ovaj drugostupanjski sud, valjalo utvrditi je li nastala šteta, a ako je, u kojem obujmu, time da se razjasni i pitanje suodgovornosti tuženika u nastanku štete, zbog eventualnog propusta da ne dođe do štete većih razmjera.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud je, provedbom dokaza saslušanjem vještaka Ž. K., svjedoka M. G. (sa vještakom je vršio popis oštećene robe), svjedoka T. R., zauzeo stajalište da je doista tom zgodom oštećena razna robe široke potrošnje tužitelja i da šteta iznosi 343.188,90 kuna.

 

Međutim, prvostupanjski sud je, povodom prigovora tuženih, glede suodgovornosti tužitelja, iz provedenih dokaza zaključio da je doprinos tužitelja u nastanku štete u visini 30% a tuženika 1. i 2. u iznosu od 70%.

 

Stajalište prvostupanjskog suda, za koje je dao jasne i valjane razloge, u smislu članka 375. stavka 5. ZPP, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, i uzima ih kao sastavni dio ove drugostupanjske presude.

 

Naime, doista tuženici prilikom rušenja objekta nisu posvetili dužnu pažnju tako da su građevinske radove obavili ne obazirući se je li time nanose štetu tužitelju.

 

S dug strane, tužitelj, nakon što su izvršeni građevinski radovi, nije poduzeo odgovarajuće radnje da spriječi daljnja oštećenja uskladištene robe, što je trebao učiniti kao dobar domaćin.

 

Zato nije osnovan žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prvostupanjski sud odlučno činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, i na isto pravilno primjena materijalnog pravo.

 

Odluka o trošku postupka valjano je donijeta.

 

Stoga je valjalo, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i zajedničku žalbu tuženika 1. i 2. kao neosnovane i prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 7. studenog 2017.