- 1 -              Rev 1887/14-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1887/14-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. V. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik OD „G. i partneri“ iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2290/2013-2 od 9. prosinca 2013. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2146/12 od 17. listopada 2013., u sjednici održanoj 7. studenog 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2290/2013-2 od 9. prosinca 2013. se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Šibeniku rješenjem poslovni broj Gž-2290/2013-2 od 9. prosinca 2013. prihvatio je žalbu tužitelja te je preinačio rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2146/12 od 17. listopada 2013. i prihvatio tužbeni zahtjev tako što je riješio:

 

„1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. 13632/1 K.O. M.-B. tako što je porušio privremenu ogradu na istoj, počupao daske kojima je bio obložen agregat za struju koji se nalazio na predmetnoj nekretnini i premjestio navedeni agregat za struju na drugi dio čest. zem. 13632/1 K.O. M.-B., te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.250,00 kuna.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka.“

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojima je revizijski zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo dopuštenost revizije, imajući na umu da je pobijano rješenje doneseno u sporu radi smetanja posjeda, a protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) ako su ispunjeni uvjeti iz članka 400. ZPP (arg. iz čl. 443. St. 3. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti, jer naznačena pitanja nisu važna pitanja za ujednačavanje sudske prakse u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U ovom slučaju prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio da je tuženik zasmetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu nekretnine, na način istaknut u tužbenom zahtjevu, ali je tužitelj prije podnošenja tužbe, posluživši se dopuštenom samopomoći, sam uspostavio prijašnje stanje posjeda, zbog čega je sud tužbeni zahtjev odbio.

 

Drugostupanjski sud je našao da je žalba podnesena pravovremeno, te je ocijenio osnovanim žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV).

 

U obrazloženju je navedeno: „ (...) prema odredbi članka 22. stavka 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno zasmetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

U ovom predmetu tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži uspostavu prijašnjeg stanja posjeda, već utvrđenje čina smetanja i zabranu tuženiku takvog ili sličnog smetanja za ubuduće.

 

Stoga, kraj rješenjem utvrđenih činjenica da je tuženik izvršio radnje kojima je u konkretnom slučaju ostvaren čin smetanja posjeda tužitelja, opravdan je i na zakonu utemeljen zahtjev tužitelja da se tuženiku za ubuduće zabrani vršenje takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja.“

 

Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje glede primjene odredbe čl. 335. st. 7. i 9. ZPP glede pravovremenosti žalbe, te odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima glede prava na posjedovnu zaštitu, te je naznačio slijedeća postupovnopravna i materijalnopravna pitanja:

 

1.              Da li se u parničnim postupcima nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 25/13, dalje: ZID ZPP/13) primjenjuju odredbe čl. 335. st. 7. i 9. ZPP, odnosno s tim u vezi, da li se rok za žalbu protiv sudskih odluka računa od dana ročišta za objavu ili od dana primitka pisanog otpravka sudske odluke?

 

2.              Da li je sud ovlašten otpremati strankama pisane otpravke svojih odluka s obzirom na čl. 335. st. 7. ZPP, odnosno, da li je moguće uložiti žalbu protiv odluke koje se u smislu odredaba čl. 335. st. 9. ZPP smatraju pravomoćnima?

 

3.              Da li je drugostupanjski sud kod donošenja odluke dužan cijeniti navode stranaka od odlučnog značenja u smislu čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno da li je dužan obrazložiti svoju odluku koja nesporno odstupa od izričite odredbe ZPP?

 

4.              (materijalnopravno pitanje) Ima li osoba koja tvrdi da je svoj posjed zaštitila dopuštenom samopomoći u smislu odredbe čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), i da je uznemiravanje prestalo, pravni interes tražiti sudsku zaštitu posjeda.

 

U pitanjima je ujedno naveden izvor prava na koji se odnosi na pojedino pitanje, a u odnosu na razloge važnosti je navedeno da se radi o pitanjima o kojima je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u presudama poslovni broj Revr-1013/10 i Revr-525/08, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Nadalje je navedeno da se radi o pitanjima glede propisa čije je tumačenje potrebno radi ujednačavana sudske prakse uslijed dvojbi u primjeni navedenih propisa.

 

Pregledom presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-1013/10 i Revr-525/08 ovaj sud je utvrdio da se obrazloženja presuda ne temelje na pravnom shvaćanju glede primjene odredaba čl. 335. st. 7. i 9. ZPP, niti čl. 375. st. 1. ZPP.

 

U presudi poslovni broj Revr-1013/10 je navedeno:

 

„Prema odredbi čl. 437. st. 1 ZPP rok za podnošenje žalbe je 8 dana. Tužiteljice su prvostupanjsku presudu primile 3. srpnja 2008. pa je rok za podnošenje žalbe bio do 11. srpnja 2008., pa je stoga žalba podnesena 14. srpnja 2008. nepravovremena.“

 

U presudi poslovni broj Rev-525/08 (pogrešno u reviziji kao Revr-525/058) je navedeno:

 

„Drugostupanjski je sud pobijanim rješenjem s osnovom odbacio kao nepravovremenu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu broj P-2707/03 od 3. prosinca 2004. nakon što je utvrdio da je tužitelj prvostupanjsku presudu primio 13. siječnja 2005. a da je žalbu dostavio sudu neposredno dana 31. siječnja 2005. što znači izvan zakonom predviđenog roka od 15 dana. To stoga jer, s obzirom na izvršenu dostavu prvostupanjske presude dana 13. siječnja 2005. a što proizlazi iz priložene dostavnice u spisu, posljednji dan za izjavljivanje žalbe bio je dan 28. siječnja 2005., petak, dan kada je sud radio.

 

S obzirom na navedene razloge nisu se mogli prihvatiti suprotno navodi u reviziji odnosno tvrdnje tužitelja da je prvostupanjsku presudu primio tek 14. siječnja 2005. Slijedom svega izloženog bio je ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) pa je temeljem odredaba čl. 393. ZPP reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.“

 

Vrhovni sud se dakle u navedenim odlukama nije izjasnio o primjeni odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 25/13), niti su te odredbe bile na snazi u vrijeme donošenja navedenih presuda.

 

U odnosu na ostala pitanja glede primjene odredbe čl. 375. st. 1. ZPP i odredbe čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u reviziji nisu određeno naznačeni razlozi važnosti tih pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. I 3. ZPP.

 

Stoga revizija ne udovoljava propisanim kriterijima dopuštenosti, pa je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392b st. 2. i 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. studenoga 2017.