- 1 -              Rev 575/13-2

Broj: Rev 575/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz P., zastupane po punomoćniku S. O., odvjetniku u P., protiv tuženih A. P. iz P., i M. P. iz P., oboje zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z. i V. Z. u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2499/12-2 od 22. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1581/11-51 od 27. travnja 2012., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženika A. P. kojim se utvrđuje da tužiteljici pripada pravo na isplatu svih novčanih iznosa, mirovine i ostalog iza smrti majke pok. F. P., rođene G., i to iznosa od 395,00 EUR-a u I. C. d. b. p. I. – I. na temelju čeka broj ..., ušteđevine kod C. d. R. d. U. na računu broj ..., ušteđevine na deviznom računu u O. b. d.d. P., pravo na isplatu zaostatka mirovine HZMO u iznosu od 1.031,39 kn, kao i pravo vlasništva – korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju u M. U toč. II izreke prvostupanjske presude usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na drugotuženika te je utvrđeno da je pok. F. P., rođena G. U. o doživotnom uzdržavanju (mortis causa) od 9. siječnja 1992. ostavila tužiteljici V. S., svojoj kćerki, svoje suvlasničke dijelove nekretnina, odnosno 4/20 dijela k.č.br. 12/4, k.č.br. 12/5, k.č.br. 13/7, k.č.br. 13/11, k.č.br. 138/18, k.č.br. 13/19, k.č.br. 13/24, k.č.br. 30/3, k.č.br. 65/9, k.č.br. 150/2, k.č.br. 166, k.č.br. 177/30, k.č.br. 224/2, k.č.br. 224/6, k.č.br. 622/13 i k.č.br. 876/4 upisane u z.k.ul. br. 696 k.o. P., te 4/20 dijela k.č.br. 20/3, k.č.br. 80 i k.č.br. 81 upisane u z.k.ul. 1154 k.o. P., tako da iste ne spadaju u ostavinu iza pok. F. P. u spisu O-309/07 Općinskog suda u Puli, pa su prvotuženik A. P. i drugotuženik M. P. dužni priznati vlasništvo, odnosno suvlasništvo na istima tužiteljici V. S., tako da se predmetne nekretnine imaju upisati na ime i u vlasništvo – suvlasništvo tužiteljice temeljem prvostupanjske presude. Ujedno je u toč. II izreke prvostupanjske presude utvrđeno da tužiteljici V. S. pripada pravo na isplatu svih novčanih iznosa mirovine i ostalog iza smrti majke pok. F. P. rođ. G. i to iznosa od 395,00 EUR-a u I. C. d. b. p. I.– I. na temelju čeka broj ..., ušteđevine kod C. d. R. d. U. na računu broj ..., ušteđevine na deviznom računu u O. b. d.d. P., pravo na isplatu zaostatka mirovine HZMO u iznosu od 1.031,39 kn, kao i pravo vlasništva – korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju u M. U toč. III izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženima da tužiteljici solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 3.125,00 kn na ime troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan. U toč. IV izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev prvo i drugotuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 11.261,25 kn kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženi su u ovoj pravnoj stvari izjavili reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a pri čemu su naveli slijedeća dva pravna pitanja:

1. Da li je u situaciji kada je izreka presude nerazumljiva i ne može se točno utvrditi na koje se tuženike ona odnosi, ali iščitavanjem obrazloženja se navedeno može dokučiti, takva izreka presude zakonita i valjana?

2. Da li jasne ugovorne odredbe treba tumačiti sukladno odredbi čl. 99. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) ili se navedena odredba odnosi samo na sporne ugovorne odredbe?

U odnosu na prvo pravno pitanje kao razlog važnosti tuženi su se pozvali na odluku Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-875/07-2 od 22. svibnja 2007. navodeći da je pobijana odluka u suprotnosti s pravnim stajalištem izraženim u toj odluci, dok u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje se tuženi pozivaju na odluku bivšeg Privrednog suda broj Pž-2417/89.

U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje pravno stajalište izraženo u odluci Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-875/07-2 od 22. svibnja 2007. nije usporedivo s pravnim shvaćanjem zauzetim u pobijanoj odluci iz razloga što je u navedenoj odluci Županijskog suda u Koprivnici izraženo pravno shvaćanje u odnosu na razloge ukidanja prvostupanjske odluke temeljem čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u prvostupanjskoj odluci nije dostatno bila opisana nekretnina koja je bila predmet spora, a u ovoj pravnoj stvari radi se o tome da li se odluka prvostupanjskog suda pod II izreke odnosi samo na jednog tuženika ili na prvo i drugotuženika. Stoga razlog važnosti nije usporediv s prvim pravnim pitanjem koje revidenti postavljaju u reviziji. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje prije svega treba navesti da isto na način kako je postavljeno ne traži tumačenje jer se radi o jasnim zakonskim odredbama iz čl. 99. st. 1. i 2. ZOO i gdje revidetni zapravo prigovaraju pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u ovom konkretnom postupku. Naime, da li će se raditi o pretpostavkama iz čl. 99. st. 1. ZOO ili o pretpostavkama iz čl. 99. st. 2. ZOO o potrebi tumačenja spornih odredbi ugovora ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja te utvrđenim činjenicama u svakom konkretnom postupku.

Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

Zagreb, 7. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.