Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Revt 213/17-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. B. d.d., OIB: ..., iz P., U. S. d.d., OIB: ..., iz P., i U. T. d.d., OIB: ..., iz P., zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Č. & R. j.t.d. u P., protiv tuženika I.-I. n. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š.1, Š.2 i G. j.t.d. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4647/2016-4 od 20. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2854/2014 od 14. ožujka 2016., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4647/2016-4 od 20. rujna 2016. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2854/2014 od 14. ožujka 2016. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotužitelja U. B. d.d. iz P. te je tuženiku naloženo plaćanje troškova parničnog postupka prvotužitelju, i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na drugotužitelja U. S. d.d. iz P. te trećetužitelja U. T. d.d. iz P. kao nedopuštena.
III. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da prvotužitelju U. B. d.d. plati iznos od 1.163.555,59 USD u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s kamatama u visini i od dospijeća kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tuženiku da prvotužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 381.554.97 kn. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da plati drugotužitelju U. S. d.d. iz P. iznos od 224.140,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dospijeća i u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da trećetužitelju U. T. d.d. iz P. plati iznos od 117.242,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tuženiku da trećetužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.709,60 kn. U toč. IV. izreke prvostupanjske presude djelomično je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja U. B. d.d. iz P. kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 84.212,11 USD u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s kamatama na taj iznos u visini i od dospijeća kako je to pobliže navedeno pod toč. IV. izreke prvostupanjske presude. U toč. V. izreke prvostupanjske presude naloženo je drugotužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 28.967,01 kn.
Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., II., III. i IV. njene izreke. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijeni su kao neosnovani zahtjevi za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i to prvotužitelja u iznosu od 89.137,50 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost, drugotužitelja u iznosu od 3.437,50 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost i trećetužitelja u iznosu od 3.437,50 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i odbije tužbene zahtjeve prvo, drugo i trećetužitelja u cijelosti, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelji su dostavili odgovor na reviziju predlažući da se ista odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.
Revizija tuženika u odnosu na prvotužitelja je osnovana, a revizija tuženika u odnosu na drugo i trećetužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn. U odnosu na drugotužitelja vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude iznosi 224.140,80 kn, a u odnosu na trećetužitelja u iznosu od 117.242,88 kn, a koje iznose je naloženo tuženiku platiti drugo i trećetužitelju. Slijedom navedenog, vidljivo je da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na drugo i trećetužitelja ne prelazi iznos od 500.000,00 kn, slijedom čega revizija tužitelja u odnosu na te tužitelje nije dopuštena.
Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao pod toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja i odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu u odnosu na drugo i trećetužitelja.
Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na prvotužitelja samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev prvotužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.163.555,59 USD u protuvrijednosti u kunama na ime naknade štete jer je tuženik obustavio prvotužitelju isporuku plina što je uzrokovalo štetu u procesu proizvodnje prvotužitelja.
Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica u postupku zaključili da je tužbeni zahtjev prvotužitelja osnovan do iznosa od 1.163.555,59 USD u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno s pripadajućim kamatama na taj iznos. Pri tome nižestupanjski sudovi zaključuju da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno da je tuženik bio u poslovnom i ugovornom odnosu s prvotužiteljem na temelju dvije vrste ugovora o prodaji, o kojih je jedan o isporuci gradskog plina, a drugi o prodaji ostale tuženikove robe.
Tuženik u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koja bitna povreda parničnog postupka da je počinjena pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom. Pritom ističe da obje nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama u svezi prigovora promašene pasivne legitimacije, a da drugostupanjski sud nije niti odgovorio na sve žalbene navode tuženika u svezi tog prigovora čime je isti počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka je osnovan.
U pravu je revident kada ukazuje da su nižestupanjski sudovi učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što obje nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama u svezi prigovora promašene pasivne legitimacije. Tako se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke poziva na dokumentaciju tuženika (list 36 spisa) iz koje da proizlazi kako je tuženik bio u obveznopravnom odnosu s prvotužiteljem temeljem dvije vrste ugovora, od kojih je jedna vrsta ugovor o isporuci plina, a druga o isporuci tuženikove robe. Pritom prvostupanjski sud navodi da je potraživanje tuženika prema prvotužitelju 352.462,41 kn s osnova isporuke druge vrste robe. Prvostupanjski sud na temelju toga zaključuje da su prvotužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem sklopljenih ugovora o prodaji kojim se tuženik obvezao prvotužitelju isporučivati plin.
Takav zaključak prvostupanjskog suda je u suprotnosti sa ispravama u spisu, jer je potpuno nesporno da stranke nisu zaključile pisani ugovor u svezi isporuke plina, a isto tako iz tuženikove dokumentacije (list 36 spisa) uopće ne proizlazi da bi prvotužitelj dugovao tuženiku neki iznos za isporučeni plin. Drugostupanjski sud prihvaća takvo stajalište prvostupanjskog suda i pored toga se u svojoj odluci u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije poziva na iste razloge i pored toga na svoje ranije obrazloženje iz jedne ranije ukidne odluke. Dakle, nižestupanjski sudovi nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama u svezi prigovora promašene pasivne legitimacije, a navedeni razlozi su u suprotnosti sa stanjem spisa, slijedom čega se obje nižestupanjske presude ne mogu valjano ispitati te su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a pored toga drugostupanjski sud i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP jer drugostupanjski sud u stvari nije odgovorio na žalbene navode u svezi prigovora tuženika u odnosu na pasivnu legitimaciju.
U ponovljenom postupku otklonit će se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka na način da će se prije svega dostatno i jasno obrazložiti zbog čega se zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev prvotužitelja.
Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem čl. 493. st. 1. ZPP riješiti kao pod toč. I. izreke.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.
Jasenka Žabčić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.