- 1 -              Rev 2267/15-2

Broj: Rev 2267/15-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. B. iz S., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., protiv ovršenika Sportsko društvo J. iz S., zastupanog po punomoćniku J. F., odvjetniku u S., radi naplate duga, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp-324/15 od 10. lipnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1172/07 od 8. siječnja 2015., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1172/07 od 8. siječnja 2015. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za provedbu rješenja o ovrsi tog suda broj Ovrv-1172/07 od 19. travnja 2011. te je ovrha proglašena nedopuštenom.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžp-324/15 od 10. lipnja 2015. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382., čl. 385. i čl. 400. Zakona o parničnom postupku, predloživši njegovo preinačenje odnosno ukidanje obih nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Polazeći od navedenog, protiv pobijanog rješenja je moguće podnijeti samo tzv. izvanrednu reviziju propisanu odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

Prema toj odredbi u slučaju u kojem stranke ne mogu izjaviti reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji podnesenoj protiv pobijanog rješenja o ovrsi, niti je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je ona podnesena, niti su navedeni razlozi važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što znači da ovako izjavljena revizija ne ispunjava minimum zakonom propisanih pretpostavki za njezinu dopuštenost, a koje pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

S tim u svezi treba podsjetiti da ovaj sud, povodom ovako izjavljene revizije nema ovlaštenje umjesto revidenta iznalaziti pravno pitanje koje je on moguće imao na umu kao važno za rješenje ovog spora, a kada je izjavljivao ovu reviziju, jer bi to ozbiljno dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u ovom ovršnom predmetu, u odnosu na drugu stranku u ovom postupku, a što je jedno od temeljnih načela sudskog postupka kojim se sud mora rukovoditi tijekom čitavog trajanja istog, uključujući i revizijski stupanj. Ovo tim više što je revident zastupan po odvjetnici, dakle osobi vičnoj pravu, pa se ne može govoriti o pravnoj neupućenosti stranke, a time se ocjena o nedopuštenosti izjavljene revizije ne može smatrati pretjeranim formalizmom u tumačenju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Slijedom navedenog, a kako ovako izjavljena revizija ne ispunjava minimum zakonom propisanih pretpostavki za njezinu dopuštenost istu je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 12. i čl. 21. OZ-a.

Zagreb, 7. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.