- 1 -              Revr 1409/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1409/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćnici M. M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Klasične gimnazije iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke tuženice, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-2001/15-2 od 26. travnja 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-9078/14-11 od 29. lipnja 2015., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je odbijen zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

" I/ Utvrđuje se da je ništetna i nedopuštena Odluka tužene Klasične gimnazije, Z., …, poslovni broj Klasa: 112-02/14-02/05, Ur.broj: 251-2900-02-14-01 od 27.08.2014., potvrđena Odlukom Školskog odbora broj Klasa: 114-02/14-01/12, Ur.broj: 251-290-02-14-02 od 26.09.2014.

 

II/ Nalaže se tuženiku Klasična gimnazija u Z., da tužiteljici A. D. iz Z., …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužiteljice je da se pobijana presuda preinači ili ukine.

 

              Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revidentica je u reviziji samo uopćeno iznijela revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa kako nije navela o kojoj se povredi radi ili čime je počinjena, a revizijski sud po službenoj dužnosti ne pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka - taj se razlog u ovoj revizijskoj fazi postupka ne može razmatrati.

 

Navod revidentice da je postupovna povreda počinjena time što "drugostupanjski sud obrazloženje temelji kao da se tužiteljica nalazi u radnom odnosu temeljem ugovora o radu" - iako se na radu nalazi temeljem sudske odluke (privremene mjere), u biti je samo prigovor o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu i primjeni materijalnog prava, pa revizijski sud (obzirom da se povodom prigovora o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ne može suditi o povredi postupka) taj navod ne može razmatrati kao prigovor o postupovnoj povredi.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetom spora zahtjev je na utvrđenje ništetnom i nedopuštenom odluke tuženice poslovni broj Klasa: 112-02/14-02/05, Ur. broj: 251-2900-02-14-01 od 27. kolovoza 2014., potvrđenom Odlukom Školskog odbora broj Klasa: 114-02/14-01/12, Ur. broj: 251-290-02-14-02 od 26. rujna 2014., a valja ga raspraviti u smislu:

 

- odredaba čl. 112. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR-a), prema kojima: "Ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika 2) smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima 3) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme 4) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore 5) sporazumom radnika i poslodavca 6) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad 7) otkazom 8) odlukom nadležnog suda.

 

- odredaba Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12 - uredba, 16/12, 86/12 - 126/12 pročišćeni tekst, 94/13 i 152/14 - dalje: ZOOOSŠ-a), prema kojima: "(1) Radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje sukladno općim propisima o radu. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.(3) Iznimno od stavka 1. ovog članka, radnicima školske ustanove iz članka 100. ovog Zakona, ugovor o radu prestaje istekom školske godine u kojoj su navršili 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža."

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica radila kao ravnateljica tuženice i s tuženicom imala sklopljeni Ugovor o radu od 15. ožujka 1996. za rad na radnom mjestu ravnateljice,

 

- da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od 14. siječnja 2011. tužiteljica razriješena mjesta ravnateljice tuženice s 1. veljače 2011., a u svezi s time tuženica je svojom odlukom od 10. veljače 2011. otkazala s tužiteljicom sklopljen Ugovor o radu,

 

- da je tužiteljica u odnosu na tu odluku o otkazu zatražila sudsku zaštitu (tužbom zaprimljenom u sudu 7. ožujka 2011.), i to zahtjevom na utvrđenje odluke o otkazu Ugovora o radu nedopuštenom - a predložila je i da se odredi privremena mjera i njome tuženici naloži primiti je na rad,

 

- da je rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1198/11 od 26. svibnja 2014., donesenim po tome prijedlogu tužiteljice, određena privremena mjera kojom je tuženici naloženo da tužiteljicu (predlagateljicu osiguranja) vrati na rad na poslove profesorice latinskog i grčkog jezika, odnosno druge odgovarajuće poslove ("sukladno Ugovoru o radu od 15.03.1996. i Odluci Školskog odbora od 08.05.2008."),

 

- da je odlukom iz točke III. izreke toga rješenja određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka po zahtjevu tužiteljice na utvrđenje odluke o otkazu Ugovora o radu nedopuštenom, odnosno drugačije odluke suda - a da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovu provedbu,

 

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Us-1934/11 od 13. ožujka 2014. (u predmetu razrješenja ravnatelja Klasične gimnazije u Z.) uvažena tužba tužiteljice i poništeno rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske od 14. siječnja 2011. kojim je tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice tuženice s 1. veljače 2011.,

 

- da o zahtjevu tužiteljice iz postupka u kojemu je određena navedena privremena mjera, a na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženice o otkazu Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom, nije pravomoćno odlučeno,

 

- da je s 31. kolovoza 2014. istekla školska godina u kojoj je tužiteljica navršila 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža,

 

- da je (ovdje, u ovome postupku osporenom) Odlukom od 27. kolovoza 2014. tuženica utvrdila da tužiteljici, profesorici - koja obavlja poslove i zadatke nastavnice grčkog i latinskog jezika, prestaje Ugovor o radu s 31. kolovoza 2014., i to (prema obrazloženju Odluke) jer (da) je na temelju podataka iz matične evidencije o radnicima utvrđeno da je s …2014. navršila 65 godina života - te da ima preko 38 godina mirovinskog staža,

 

- da je ta Odluka donesena na temelju i pozivom na odredbe čl. 112. toč. 4. ZR-a i čl. 112. st. 3. ZOOOSŠ-a i uz shvaćanje da ju je valjalo donijeti obzirom da je tužiteljici radni odnos u svakom slučaju prestao s 31. kolovoza 2014., istekom školske godine u kojoj je navršila 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža,

 

- da je tužiteljica protiv te Odluke tuženice pravodobno (u roku za tu zaštitu iz ZR-a) podnijela zahtjev za zaštitu prava, ali je tuženica ovoga odbila kao neosnovanog Odlukom od 26. rujna 2014.,

 

- da je rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1198/11 od 14. listopada 2014. ukinuta privremena mjera određena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1198/11 od 26. svibnja 2014.

 

Sporno je u revizijskom stupnju (kada još nije pravomoćno odlučeno o sporu po tužbi tužiteljice sa zahtjevom na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženice o otkazu s tužiteljicom sklopljenog Ugovora o radu i kada je u trenutku donošenja ovdje sporne Odluke tužiteljica radila kod tuženice temeljem rješenja o određivanju privremene mjere njezinim vraćanjem na rad do pravomoćnog okončanja postupka ili drugačije odluke suda) je li tuženica imala osnovu koja bi pravno relevantno opravdavala njezinu sada osporenu Odluku na utvrđenje da tužiteljici Ugovor o radu prestaje s 31. kolovoza 2014. Tužiteljica drži da je ta Odluka nezakonita budući "da je još uvijek u tijeku sudski spor radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, pa još uvijek nije vidljivo da li je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženice temeljem Odluke tuženice od 10. veljače  2011., odnosno otkazom Ugovora o radu", dok tuženica smatra da je ova donesena u skladu sa zakonom i obzirom da je tužiteljica u trenutku njezina donošenja ispunila zakonom određene uvjete za mirovinu.

 

Drugostupanjski sud je ovdje osporenom presudom zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje da je tuženica samo postupila u smislu odredaba čl. 112. točka 4. ZR-a i čl. 112. st. 3. ZOOOSŠ-a "budući da upravo s danom 31. kolovoza 2014. tužiteljica jest ispunila uvjete za odlazak u starosnu mirovinu", a da u ovom predmetu "nije ključno to što je moguće da će - ovisno o ishodu parnice o otkazu Ugovora o radu, kako to u pobijanoj odluci navodi sud prvog stupnja - radni odnos tužiteljice prestati moguće i s nekim ranijim datumom (te će prava i obveze stranaka vezano uz tu činjenicu biti određena sudskom odlukom u tom sporu"): obrazlaže da će se o tom "pitanju rješavati u toj drugoj parnici, dok je za osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj parnici ključno to što su ispunjeni uvjeti za prestanak radnog odnosa bez obzira na navedene okolnosti (jer prestanak radnog odnosa nikako ne može prema citiranim propisima biti utvrđen s nekim kasnijim datumom)". Zaključuje i da je pobijana Odluka tuženice deklaratornog značaja i njome se "tek utvrđuje pravni odnos stranaka vezan uz činjenicu da je tužiteljica od prvog slijedećeg dana ostvarila pravo na starosnu mirovinu, a ista ne sprečava sud u drugom postupku da odluči o eventualno ranijem prestanku radnog odnosa."

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

Naime, ovdje valja prihvatiti da tuženica osporenom Odlukom, sa značajem "samo" deklaratorne odluke tuženice o prestanku radnog odnosa tužiteljice već i po osnovi čl. 112. toč. 4. ZR-a i čl. 112. toč. 3. ZOOOSŠ-a, nije u ničemu promijenila ili ukinula svoju odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljice: tuženica je njome suštinski samo obavijestila tužiteljicu da joj je u svakom slučaju Ugovor o radu prestao ispunjenjem posebnih zakonom propisanih pretpostavki za prestanak Ugovora, odnosno (bliže) činjenicom navršenja godina života i staža osiguranja te istekom školske godine - a sve obzirom da se s njome nije drugačije dogovorila.

 

Za dopuštenost (valjanost i zakonitost) takve Odluke s (u biti) značajem samo takve obavijesti irelevantno je vodi li se još spor glede prethodno danog otkaza Ugovora o radu: ona je rezultat samo primjene odredbe čl. 112. toč. 4. ZR-a i odredbe čl. 112. toč. 3. ZOOOSŠ-a i u ničemu ne utječe na spor u tijeku - kao što niti odluka iz toga spora ne može utjecati na odluku (obavijest) da tužiteljici čak i da uspije u sporu Ugovor o radu prestaje nastupom činjenica iz tih odredaba ZR-a i ZOOOSŠ-a.

 

Irelevantno je i to što je ona donesena za trajanja navedene privremene mjere: ta je mjera osiguranja donesena u svezi Odluke tuženice o otkazu s tužiteljicom sklopljenog Ugovora o radu i ne može se odnositi (i utjecati) na druge načine prestanka ugovora o radu iz čl. 112. ZR-a.

 

Sukladno tome, budući da je tuženica na pravilan i zakoniti način obavijestila tužiteljicu o posljedicama primjene ZR-a i u tome smislu donijela osporenu Odluku, neosnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice temeljen na tome suprotnom shvaćanju.

 

Stoga, a kako je osporena drugostupanjska presuda temeljena na takvome (pravilnom) shvaćanju i ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 7. studenoga 2017.