Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - III Kr 31/17-6
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. R. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97., odlučujući o zahtjevu os. R. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnesenog protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 01. prosinca 2015. br. K-212/07 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2016. br. Kž-413/16, u sjednici održanoj dana 07. studenoga 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev os. R. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 01. prosinca 2015. br. K-212/07 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2016. br. Kž-413/16, proglašena je krivom os. R. M. da je počinila tri kaznena djela prijevare, iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i nakon odmjeravanja pojedinačnih kazni osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju je na temelju čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme pritvora od 10. travnja 2015. do 05. lipnja 2015.
Protiv te presude osuđenica je putem branitelja Ž. M., odvjetnika iz R., podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona i povrede prava na pravično suđenje povredom odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, s prijedlogom da se prihvaćanjem zahtjeva pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se odgodi izvršenje pravomoćne presude do odluke o zahtjevu.
Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da je zahtjev neosnovan, koji odgovor je dostavljen na znanje osuđenici i njenom branitelju.
Zahtjev nije osnovan.
Osuđena R. M. u zahtjevu tvrdi da je sud povrijedio zakon na njenu štetu kao i njeno ustavno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pravo na pošteno suđenje, time što nije sva kaznena djela za koja se tereti osuđenica kvalificirao kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare, te time što je nakon odluke o spajanju postupaka donio odluku o razdvajanju predmeta.
Protivno tome, pravilno je postupio sud kada je ocijenio da se radnje izvršenja kaznenog djela iz toč. 1. razlikuju od radnji kaznenih djela iz toč. 2. i 3. izreke pobijane presude, jer se radi o različitim oštećenicima, kao i o različitim vremenskim periodima, te posebno stoga što je različit modus operandi, odnosno različito prijevarno postupanje. Naime, dok kod kaznenog djela iz toč. 1. osuđenica čini kazneno djelo prijevare time što pridobija V. J. da za nju u više navrata podiže kredite kod banaka, s unaprijed stvorenom namjerom da ne vraća rate za podignute kredite, a kod kaznenih djela prijevare iz toč. 2. i 3. izreke dovodi u zabludu jamce za podignute kredite, te sud pravilno nalazi da u takvom postupanju osuđenice nema jedinstvene prijevarne namjere da bi se sva počinjena djela kvalificirala kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare.
Isto tako, suprotno zahtjevu, odluka suda o razdvajanju postupka je odluka koja se odnosi na upravljanje postupkom, protiv koje nije dopuštena posebna žalba, te koju je sud donio zbog važnih razloga i razloga svrhovitosti, u svemu suglasno odredbi čl. 30. ZKP/97.
U ostalom dijelu zahtjeva, u kojem se formalno prigovara da sud nije obrazložio zašto se ne radi o građansko pravnoj odgovornosti, a ne o kaznenoj odgovornosti, budući da je osuđenica do određenih iznosa otplatila rate podignutih kredita, te da to ukazuje kako nije postupala s prijevarnom namjerom, radi se zapravo o prigovorima pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojih razloga se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude, a uslijed takve odluke nije osnovan niti zahtjev za odgodu izvršenja pravomoćne presude, stavljen u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Ivana Dubravka Kovačević, v.r. Ana Garačić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.