- 1 -              Revr 1794/14-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1794/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz V., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik iz Đ., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u N., Stalna služba u Đ., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1286/12-2 od 10. srpnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-198/11-16 od 28. prosinca 2011. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-198/11-17 od 30. ožujka 2012., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o  i   r i j e š i o   j e :

 

 

1.       Djelomično se prihvaća revizija tuženice i preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1286/12-2 od 10. srpnja 2014. i presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-198/11-16 od 28. prosinca 2011. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-198/11-17 od 30. ožujka 2012. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje nakon 1. listopada 2009. do zaključno rujna 2010. te u odluci o troškovima postupka i sudi:

 

1.                Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, da tužitelju S. B. iz V., isplati na ime prekovremenog rada bruto iznos od 15.348,68 kn sa zateznim kamatama na svakomjesečni iznos po stopi od 14% godišnje od 30. lipnja 2011, a od 1. srpnja 2011. pa nadalje, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to na iznos od:

-          3.168,00 kn počevši od 15.11.2009., do isplate,

-              67,04 kn počevši od 15.12. 2009., do isplate,

-          2.609,34 kn počevši od 15.01.2010., do isplate,

-          1.179,20 kn počevši od 15.03.2010., do isplate,

-             353,76, kn počevši od 15.06.2010., do isplate,

-             771,84 kn počevši od 15.07.2010., do isplate,

-          4.504,66 kn počevši od 15.08.2010., do isplate,

-          5.261,49 kn počevši od 15.09.2010., do isplate,

-          1.933,51 kn počevši od 15.10.2010., do isplate."

 

2.                Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

2.              Djelomično se odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2009. do zaključno rujna 2009.

 

3.           Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava revizije u iznosu 1.250,00 kn, u roku od 8 dana od primitka ove odluke.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime prekovremenog rada bruto iznos od 33.942,98 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže označenim u izreci presude, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 13.762,50 kn sa zateznim kamatama, dok je s tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužitelj odbijen.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno da preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženici. Potražuje trošak sastava revizije u iznosu 1.250,00 kn.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

S obzirom na to da revizija tuženice kojom pobija nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje nakon 1. listopada 2009., sadrži sve navedene elemente te da je odluka nižestupanjskih sudova utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno sa već zauzetim shvaćanjem revizijskog suda (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP), ovaj sud nalazi da je predmetna revizija u tom dijelu dopuštena i osnovana.

 

Podnoseći izvanrednu reviziju tuženica postavlja pravno pitanje:

 

„Kao sporno pitanje ističe se isključenje primjene općih propisa o radu i propisa o državnim službenicima i namještenicima za rad djelatnih vojnih osoba (lex generalis) sve nakon donošenja Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 18/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 18/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. a doneseni su na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) (lex specialis).“

 

Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revidentica navodi odluke revizijskog suda poslovni broj Revr-1845/12 i Revr-1902/12 tvrdeći da shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda iznesenog u tim odlukama, kao i u brojnim odlukama županijskih sudova (Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj Gž-2185/11 od 12. siječnja 2012., Županijski sud u Karlovcu poslovni broj Gž-978/12 od 6. lipnja 2012., Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž-1254/12 od 23. kolovoza 2012. i poslovni broj Gž-1829/12 od 12. srpnja 2012. te Županijski sud u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-474/13 od 5. veljače 2014.).

 

Sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2 ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni - a zbog kojih je podnesena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2009. do listopada 2010.

 

Nižestupanjski sudovi usvajajući tužbeni zahtjev i nalažući tuženici isplatu tužitelju prekovremenih sati i za revizijom osporavano razdoblje od listopada 2009. do zaključno rujna 2010. pozivaju se na odredbu čl. 97. st. 5. osoba Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. Nadalje, pozivaju se i na odredbu čl. 14. istog Zakona koji propisuje da se na sva pitanja koja nisu uređena ovim zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, dakle Zakon o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Svoju odluku obrazlažu shvaćanjem da se Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaća ("Narodne novine" broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. uređuju dodaci na plaću i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba na način da se dodaci na plaću utvrđuju u koeficijentu osnovice za obračun plaće i nemaju nikakve veze sa isplatom i obračunom prekovremenih sati koji ne spadaju niti u jedan dodatak na plaću uređen u navedenom pravilniku. Stoga ocjenjuju da je upravo Kolektivnim ugovorom reguliran obračun prekovremenih sati rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, odnosno radom u smjenama i slično.

 

U revizijskim odlukama Revr-1845/12 i Revr-1902/12, na koje se tuženica pozvala obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja, izražen je stav da Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09) kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donijetog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a s obzirom na odredbu čl. 114. tog Zakona glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

 

S obzirom na to da su nižestupanjski sudovi svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljili upravo na shvaćanju suprotnom shvaćanju kakvo je izraženo u citiranim odlukama ovoga suda, to su sudovi pogrešno primijenio materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev za isplatu prekovremenih sati nakon perioda od 1. listopada 2009. do zaključno rujna 2010., pa je valjalo (čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju tuženice usvojiti i preinačiti nižestupanjske presude na način kako je to učinjeno u izreci ove presude.

 

Nakon preinačenja nižestupanjskih presuda stranke su podjednako uspjele u parnici te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Tuženica revizijom pobija i nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike bruto za razdoblje od siječnja 2009. do zaključno rujna 2009. Međutim, u tom dijelu revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju, jer u reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje čije rješenje bi se odnosilo na odluku o tom dijelu spora, ovaj sud nalazi da je predmetna revizija u tom dijelu nedopuštena. Stoga ju je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP-a, valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu (točka II. izreke).

 

Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova revizije, vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i odredbe čl. 166 ZPP, te uspjehu tuženice u reviziji (45%), a primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12 - dalje: OT), prema Tbr. 10. toč. 6. u vezi s Tbr. 7. OT, pripada pravo na naknadu troškova sastava revizije u iznosu od 675,00 kn.

 

Stoga je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženici troškove revizije u iznosu 675,00 kn (točka III. izreke).

 

Zagreb, 7. studenoga 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.