- 1 -              Rev-x 124/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 124/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. V.1, 2. T. V., 3. K. F., 4. I. K.1, 5. A. d.o.o., 6. B. G. B., 7. A. B.1, 8. I. L.1, 9. S. V.1, 10. B. C., 11. M. B.1, 12. D. B.1, 13. A. H., 14. J. G.1, 15. B. Š., 16. M. J., 17. A. V.2, 18. N. S., 19. V. R.1, 20. M. B.2, 21. Đ. P., 22. B. B., 23. D. M.1, 24. M. B.3, 25. N. L., 26. S. V.2, 27. S. Z., 28. N. T.1, 29. S. D.1, 30. J. B.1, 31. D. V.1, 32. M. I.1, 33. S. R.1, 34. T. B.1, 35. G. S.1, 36. M. J. B., 37. N. L., 38. V. J. S., 39. P. L., 40. E. G., 41. B. G. B., 42. M. I.2, 43. A. V.3, 44. D. A., 45. S. d.o.o., 46. J. I., 47. D. P.1, 48. N. U.1, 49. I. G., 50. E. Č., 51. A. Z., 52. N. T.2, 53. I. F., 54. M. M.1, 55. M. N., 56. H. B.1, 57. Š. S., 58. J. K.1, 59. L. R., 60. S. U., 61. M. P. V., 62. Z. S.1, 63. S. J.1, 64. N. Ć.1, 65. R. Š., 66. D. B.2, 67. M. R.1, 68. Z. N., 69. M. M.2, 70. S. G., 71. A. V.4, 72. B. d.o.o., 73. V. G. M., 74. V. T. d.o.o., 75. D. V. M., 76. J. D., 77. A. S., 78. W. d.o.o., 79. J. M., 80. B. L., 81. E. d.o.o., 82. S. D.2, 83. R. P., 84. M. P., 85. G. K.1, 86. M. S.1, 87. T. G., 88. D. B.3, 89. M. B.4, 90. Z. B.1, 91. G. T., 92. P. G., 93. M. B.5, 94. G. K.2, 95. P. U., 96. D. M.2, 97. D. J.1, 98. S. B.1, 99. D. P.2, 100. T. P.1, 101. R. S.1, 102. S. R.2, 103. P. J., 104. T. F., 105. M. L., 106. S. J.2, 107. A. L., 108. N. Đ., 109. M. M.3, 110. D. P.3, 111. T. P.2, 112. D. M.3, 113. D. S., 114. Ž. I., 115. M. B. Š., 116. V. V., 117. S. D.3, 118. D. B.4, 119. B. B. Š., 120. N. V., 121. N. B., 122. A. B.2, 123. R. S.2, 124. S. J.3, 125. T. K.1, 126. L. B., 127. N. G.1, 128. M. G.1, 129. L. G., 130. M. V., 131. V. R.2, 132. H. B.2, 133. N. U.2, 134. M. R.2, 135. S. H. T., 136. J. B.2, 137. D. I., 138. I. D., 139. I. L.2, 140. K. J., 141. Z. P. L., 142. D. M.4, 143. M. S.2, 144. N. Ć.2, 145. M. G.2, 146. S. Č.1, 147. T. J., 148. V. K., 149. P. B.1, 150. A. Ć., 151. D. K. d.o.o., 152. S. J.4, 153. V. Z., 154. S. S.1, 155. D. J.2, 156. M. B.6, 157. I. S.1, 158. J. V., 159. N. U.3, 160. K. B., 161. I. S.2, 162. J. R., 163. J. K.2, 164. S. B.2, 165. M. Č., 166. R. B., 167. N. P., 168. N. I., 169. T. D., 170. S. R.3, 171. D. Č.1, 172. M. B.7, 173. Ž. S., 174. A. A., 175. V. A., 176. J. B.3, 177. A. V.5, 178. S. B.3, 179. L. Z., 180. D. P.4, 181. T. B.2, 182. D. M.5, 183. Ž. B., 184. J. K.3, 185. T. Č., 186. A. P., 187. D. Č.2, 188. D. R., 189. P. B.2, 190. D. V.2, 191. Z. S.2, 192. N. G.2, 193. K. O., 194. M. B.8, 195. I. B.1, 196. I. B.2, 197. S. M., 198. S. Č.2, 199. I. V., 200. I. R., 201. D. T., 202. J. T., 203. D. B.5, 204. S. S.2, 205. M. B.9, 206. M. B.10, 207. A. K., 208. B. p. c. d.o.o., 209. P. B.3, 210. B. V., 211. H. A. d.o.o., 212. O. O. T. d.o.o., 213. J. B.4, 214. P. d.o.o., 215. G. S.2, 216. B. D., 217. Z. B.2, 218. J. G.2, 219. I. M., 220. T. L., 221. I. P., 222. Z. D., 223. D. K., 224. A. Č., 225. T. K.2, 226. J. Č., 227. M. K., 228. I. K.2, 229. F. Č., i 230. D. B.6, svi suvlasnici zgrade G. B. S. i zastupani po upravitelju T. d.o.o. S., a ovaj po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika V. d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku D. M.6, odvjetniku u S., radi dovođenja posebnog dijela zgrade u prijašnje stanje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 943/16 od 4. studenoga 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-1005/13 od 4. prosinca 2015., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili obvezati tuženika da se u garaži B. u S. u koju se ulazi sa ulice sagrađene na čest. zem. 6164/1, Z.U. 17229, K.O. S., demontira aluminijsku stijenku, rolo vrata i jednokraka PVC vrata u okviru od PVC stijenke sa armiranim staklom predočene na fotografijama lica mjesta sa uviđaja od 9. ožujka 2012. koje fotografije su sastavni dio izreke ove presude, a kojim je ogradio i zatvorio u jedinstveni posebni dio garaže parkirna mjesta oznake ..., ..., ..., ..., ..., ... i ..., i zajednički prostor površine cca 50 m2 koji prostor je položen sa lijeve strane gledajući od ulaza garaže B. u koji ulaz se ulazi iz ulice, cca 10 m od ulaza te dovesti prostor u prijašnje stanje kao i na naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova (stavak II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je u cijelosti kao neosnovana žalba tužitelja, dok je žalba tuženika prihvaćena te je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u pobijanom dijelu stavka I. izreke a preinačena u pobijanom dijelu stavka II. i III. izreke te je suđeno na način da je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 9.062,50 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Smatraju da odluka u sporu ovisi o rješenju pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

              U ovom predmetu je riječ o reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na nju odnose.

 

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U konkretnom slučaju tužitelji u naprijed navedenom pravcu navode da su pravna pitanja za koje podnose reviziju:

 

1.      Može li vlasnik (mogu li suvlasnici) zahtijevati vlasničku zaštitu od uznemiravanja, uz uklanjanje postavljenih materijalnih prepreka, od osobe koja je izvršila smetanje vlasništva ali nije vlasnik zapreke? Tojest, obuhvaća li pojam "prestanka uznemiravanja" i uklanjanje postavljenih prepreka koje ometaju uporabu predmeta vlasništva, bez obzira na to čije su vlasništvo te prepreke?

 

2.      Je li osnovan tužbeni zahtjev koji je utemeljen na činjenicama koje su utvrđene u parničnom postupku, te čine takav zahtjev osnovanim, ako je tužitelj pogrešno označio (naveo) odredbe zakonskih članaka na kojima taj zahtjev temelji?

 

Što se tiče razloga važnosti prvog postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP tužitelji se pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 702/04 od 28. kolovoza 1994. u kojoj je izraženo shvaćanje da "treća osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je svaki onaj tko je izvršio čin smetanja, onaj po čijem je nalogu smetanje izvršeno kao i onaj u čiju je korist određena radnja obavljena, a on tu korist odobri, služi se njome direktno ili indirektno i sl."

 

              Predmet spora u konkretnom slučaju je zahtjev tužitelja za uklanjanje aluminijske stijenke, rolo vrata te jednokrakih PVC vrata u okviru od PVC stijenke s armiranim staklom, koje da je postavio tuženik te time zauzeo 50 m2 zajedničkog prostora garaže za uspostavu prijašnjeg stanja. Dakle, riječ je o zahtjevu za zaštitu od uznemiravanja (čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), koji tužitelji ističu prava drugim suvlasnicima u smislu čl. 46. ZVDSP.

 

              Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik nije upisan kao vlasnik predmetnih parkirnih mjesta pa zaključuju da se istome ne može naložiti uklanjanje stijenke već da tužitelji svoje pravo mogu ostvariti u okviru postupka Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove Split Klasa: UP/I-362-02/11-02/837.

 

              Odluka ovog suda poslovni broj Rev-702/ 84 od 28. kolovoza 1984. donesena je u parnici zbog smetanja posjeda, dakle, u neusporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

              Zbog toga nije riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, radi čega se ovo pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je reviziju glede tog pitanja valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

              Što se tiče drugog pitanja je li osnovan tužbeni zahtjev koji je utemeljen na činjenicama koje su utvrđene u parničnom postupku te čine takav zahtjev osnovanim, ako je tužitelj pogrešno označio (naveo) odredbe zakonskih članaka na kojima taj zahtjev temelji, tužitelji se pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 946/82 od 28. travnja 1983., Gž 3/99 od 8. siječnja 1999. i Rev 1513/01 od 12. veljače 2004., te navodi da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje je u suprotnosti s pravnima shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u navedenim odlukama.

 

              U pobijanoj odluci nižestupanjski sudovi su odlučili o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 46., 93. i 167. ZVDSP, dok se samo radi pojašnjenja poziva na odredbu čl. 98. ZVDSP, dakle odlučivao je o tužbenom zahtjevu neovisno o pravnoj osnovi koju je tužitelj naveo u tužbi. Stoga pobijana odluka nije utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju izraženom u sve tri odluke Rev 946/82, Gž 3/99 i Rev 1513/01 pa niti ovo pitanje nije važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Konačno, valja istaknuti da je navedeno pitanje, imajući na umu njegov sadržaj, prigovor kojim se osporava pravilnost primjene materijalnog prava u konkretnoj pravnoj stvari, dakle, ne radi se o pravnom pitanju čija se nužnost ogleda u općem javnopravnom interesu.

 

              Prema tome, postavljena pitanja iz navedenih razloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je podnesena revizija nedopuštena.

 

              Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. studenoga 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.