- 1 -              Revr 608/16-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 608/16-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. sc. A. T. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Udruga Matica hrvatska, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku mr. sc. I. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1331/14-3 od 5. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4636/12-16 od 25. travnja 2014., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              1. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1331/14-3 od 5. siječnja 2016. (u točkama I. i III. izreke) i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4636/12-16 od 25. travnja 2014. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 13. studenog 2012. godine kojom je dr. sc. A. T. iz Z., ..., OIB: ..., od strane tuženika Udruge Matica hrvatska, Z., ..., OIB: ..., otkazan Ugovor o radu od 20. studenog 2011. godine i Aneks I Ugovora o radu od 1. ožujka 2012. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku Udruga Matica hrvatska, Z., ..., OIB: ..., da tužitelja dr. sc. A. T. iz Z., ..., OIB: ..., vrati na posao, te da mu prizna sva prava iz Ugovora o radu, u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku Udruga Matica hrvatska, Z., ..., OIB: ..., platiti tužitelju dr. sc. A. T. iz Z., ..., OIB: ..., dospjele, a neisplaćene plaće u iznosu od 265.393,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku:- na iznos od 11.488,69 kn od 16.12.2012. - na iznos od 19.442,39 kn od 16.1.2013. - na iznos od 19.442,39 kn od 16.2.2013. - na iznos od 19.442,39 kn od 16.3.2013. - na iznos od 18.862,31 kn od 16.4.2013. - na iznos od 18.862,31 kn od 16.5.2013. - na iznos od 18.862,31 kn od 16.6.2013. - na iznos od 18.862,31 kn od 16.7.2013. - na iznos od 18.949,23 kn od 16.8.2013. - na iznos od 15.568,15 kn od 16.9.2013. - na iznos od 15.034,27 kn od 16.10.2013. - na iznos od 15.034,27 kn od 16.11.2013.,- na iznos od 17.644,25 kn od 16.12.2013. - na iznos od 18.949,23 kn od 16.1.2014. - na iznos od 18.949,23 kn od 16.2.2014., koje teku sve do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku Udruga Matica hrvatska, Z., ..., OIB: ... naknaditi tužitelju dr. sc. A. T. iz Z., ..., OIB: ... troškove parničnog postupka.“

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 23.750,00 kn, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja u točkama I. do IV. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev pobliže naznačen u izreci ove revizijske odluke, odnosno zahtjev na utvrđenje da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da se tužitelja vrati na posao, ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 22.500,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na otkaz i vraćanje na posao, kao i u odnosu na glavnicu novčane tražbine te dosuđenih zateznih kamata, dok je u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenim bruto plaćama za vrijeme od studenog 2012. do zaključno siječnja 2014., djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude, tužbeni zahtjev odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude u kojem nije ostvario uspjeh tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane odluke na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, odnosno ukidanje te presude ili obje nižestupanjske odluke i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji se ističe da je prilikom donošenja prvostupanjske presude sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 8. ZPP-a jer nije brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te je radi toga izveo pogrešne zaključke o relevantnim činjenicama, koju povredu da je drugostupanjski sud propustio sankcionirati i tako sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

Protivno tome, revizijski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud, u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza, nepravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a na način da je to bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude pa slijedom toga, niti drugostupanjski sud u postupku po žalbi tuženika nije imao potrebe intervenirati.

 

Iako se revident uvodno poziva na (apsolutno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u sadržaju revizije o tim postupovnim povredama nema obrazloženih razloga, stoga navedeni razlozi nisu uzeti u obzir (članak 386. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu uz zahtjev da ga tuženik vrati na posao, kao i da mu isplati naknadu neisplaćene plaće.

 

Nesporna je činjenica da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu poslovnog tajnika, a nije sporna niti visina novčanog dijela tužbenog zahtjeva, s druge strane, sporno je pitanje dopuštenosti izvanrednog otkaza tužiteljevog ugovora o radu.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o nepostojanju prekluzije iz članka 108. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR), budući da je pravno relevantno vrijeme za ocjenu pravodobnosti izvanrednog otkaza, zapravo onaj trenutak kada je tuženikovo ovlašteno tijelo („Predsjedništvo“) saznalo za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, a to je bilo 30. listopada 2012., stoga je sporna odluka o otkazu (od 13. studenog 2012.) donesena u zakonskom roku od 15 dana.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

- da se u izvanrednom otkazu tužitelju stavlja na teret sastavljanje netočnog i neistinitog sadržaja prijedloga zapisnika 84. sjednice Predsjedništva tuženika od 16.10.2012. jer je protivno pravilima struke te aktima tuženika, navedeni zapisnik kao pravovaljan i istinit, a zapravo krivotvoren, ovjerio 19.10.2012. kod javnog bilježnika, što je suprotno pravilima kojima je propisano da je zapisnik pravovaljan ako ga verificira i usvoji Predsjedništvo tuženika, te se takav postupak može tretirati i kao uzurpacija ovlasti;

 

- da se tužitelju istodobno stavlja na teret još i to da je, pozivajući se na nepostojeću odluku Predsjedništva, izdao nalog voditeljici računovodstva tuženika prema kojem, ako dobije naloge glavnog tajnika i člana Predsjedništva Z. L., iste odbije odnosno ne provodi, na koji način se remetio proces rada kod poslodavca;

 

- da se na zapisniku 84. sjednice Predsjedništva tuženika, nalazi izjava javnog bilježnika A. H. od 19.10.2012. kojom potvrđuje da je tužitelj, čija je istovjetnost utvrđena uvidom u osobnu iskaznicu, u nazočnosti javnog bilježnika priznao potpis na pismenu kao svoj, kao i da je potpis na ispravi istinit;

 

- da je tužitelj kao poslovni tajnik bio nadležan za sve stručne službe i da se na 84. sjednici Predsjedništva nesporazum između poslovnog i glavnog tajnika nastojao riješiti na način da svatko radi u krugu svojih ovlasti jer je prije toga dolazilo do problema jer je glavni tajnik izdavao naloge za koje tužitelj kao poslovni tajnik nije znao;

 

- da je tužitelj voditeljici računovodstva V. O., kao neposredno nadređen, dao uputu prema kojoj dobiva naloge od njega, kao poslovnog tajnika, uz zahtjev da se poštuje hijerarhija, kojom prilikom je od tužitelja dobila „e-mail“, čijeg se točnog sadržaja ne sjeća, ali u smislu - da je Predsjedništvo tuženika odlučilo da ona izvršava samo naloge poslovnog, a ne i glavnog tajnika, o čemu je obavijestila i glavnog tajnika kada ju je nazvao s određenim nalogom;

 

- da temeljem članka 74., 79. i 81. tuženikova Pravilnika, poslovni tajnik rukovodi stručnim službama pod koje spada i računovodstvo, za čije poslovanje je i odgovoran, dok da glavni tajnik tuženika, za razliku od tužitelja, vodi „politiku“ tuženika, odnosno nadzire ustroj poslovanja, sudjeluje u radu upravnih tijela, priprema dokumente i vodi njihove evidencije, priprema sjednice Predsjedništva i tekst odluka, te brine o vođenju evidencije članstva i naplati članarine;

 

- da tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi tužiteljev nalog voditeljici računovodstva remetio proces rada, a niti to proizlazi iz iskaza svjedoka i zz tuženika.

 

Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ovjeravanjem svog potpisa na zapisniku nije time taj zapisnik učinio pravovaljanim i istinitim, niti bi takvo svojstvo odnosni zapisnik mogao steći bilo kakvom radnjom tužitelja ili treće osobe jer je to pravno moguće samo usvajanjem od strane Predsjedništva u skladu s Pravilima tuženika.

 

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret odlukom o otkazu jer, po nalaženju tog suda, nije sastavio netočan, neistinit ili krivotvoren sadržaj prijedloga zapisnika 84. sjednice Predsjedništva tuženika, niti je sadržaj zapisnika učinio pravovaljanim ovjerom kad javnog bilježnika, kao što niti ovjera potpisa ne predstavlja povredu radne obveze.

 

Osim toga, polazeći od ovlasti poslovnog tajnika iz članka 81. tuženikovog Pravilnika, prvostupanjski sud ističe da poslovni tajnik rukovodi stručnim službama pod koje spada i računovodstvo, stoga zaključuje da tužitelj nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa jer je zahtijevao da se poštuju ovlasti gospodarskog i poslovnog tajnika. Po ocjeni suda, na takav način tužitelj samo svoj posao obavlja savjesno i za takvo postupanje, po mišljenju suda prvog stupnja, nije bila potrebna nikakva odluka Predsjedništva o razgraničenju ovlasti između glavnog i poslovnog tajnika jer takva ovlast proizlazi iz Pravila tuženika, a niti je dokazano da bi sporni nalog voditeljici računovodstva remetio proces rada.

 

Zbog toga je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, s tim da je drugostupanjski sud, odbijajući (djelomično) žalbu tuženika, prihvatio sva činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (osim kako je uvodno rečeno - u odnosu na dio odluke o zakonskim zateznim kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), ocijenivši da je prvostupanjski sud, kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 108. stavak 1. i članka 116. stavak 1., kao te članka 87. stavak 3. ZR-a.

 

Međutim, takva primjena materijalnog prava u odnosu na postupak tužitelja glede ovjeravanja tuženikovog prijedloga zapisnika sjednice Predsjedništva nije pravilna.

 

Tužitelju se u izvanrednom otkazu (uz ostalo izneseno opisno) stavlja na teret - da je protivno pravilima struke prijedlog zapisnika 84. sjednice Predsjedništva Matice hrvatske od 16. listopada 2012., ovjerio 19. listopada 2012. kod javnog bilježnika kao pravovaljan i istinit, što je suprotno propisanim pravilima tuženika prema kojima je zapisnik pravovaljan tek ako ga verificira i usvoji Predsjedništvo.

 

Na spornom zapisniku Predsjedništva tuženika od 16. listopada 2012., po javnom bilježniku ovjeren je potpis tužitelja dana 19. listopada 2012., međutim, taj zapisnik u svom završetku, nakon nadnevka i prije tužiteljevog potpisa sadrži još i slijedeći tekst:

 

„Zbog namjere povlačenja ovog Zapisnika (vidi priloženi e-mail od 18.10.2012. u privitku) s ciljem zataškavanja podataka, izjava i činjenica iznesenih na ovoj održanoj sjednici (vidi Sazivnicu potpisanu od ovlaštene osobe I. Z., u privitku) a glede zakonitosti poslovanja Matice hrvatske, kao službeni zapisničar ove sjednice svojim javnobilježnički ovjerovljenim potpisom potvrđujem i jamčim pod kaznenom odgovornošću da Zapisnik odgovara istinitosti gore navedenih iskaza pojedinaca, prisutnih članova Predsjedništva.“

 

Po mišljenju revizijskog suda navedeni tekst, koji je posljedica isključivo jednostrane i samovoljne zapisničareve intervencije u zapisnik uz naknadnu ovjeru potpisa, pokazuje da sporni zapisnik nije sastavljen prema pravilima struke, a niti je prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, takva mogućnost bilo gdje u pravilima tuženika propisana.

 

Ovakav sadržaj spornog zapisnika po prirodi stvari nije uobičajen jer osoba koja je kao zapisničar sastavila zapisnik, koji još neupitno nije verificiran od strane nadležnog tijela tuženika, nije ovlaštena sama potvrditi i jamčiti pod kaznenom odgovornošću - da sve što je napisano u (prijedlogu) zapisnika odgovara istinitosti iskaza pojedinih članova Predsjedništva tuženika i potom ovjeriti potpis kod javnog bilježnika.

 

Protivno ocjeni nižestupanjskih sudova, tu se ne radi samo o pukoj ovjeri potpisa sadržaja savjesno i uredno sastavljenog prijedloga zapisnika sa sjednice Predsjedništva tuženika, već se naknadnim tekstom i ovjerom potpisa zapisničara stvara dojam da je jedino postojeći sadržaj zapisnika istinit, ali i to da će svaki drugačiji zapisnik s iste sjednice biti posljedica nezakonitog zataškavanja. Time je tužitelj, kao zapisničar, samovoljnom i pravno neovlaštenom intervencijom sporni zapisnik učinio jedinstvenim (s tvrdnjom - „Samo ja govorim istinu“) i tako na poseban način (sui generis) „nepromjenljivim“ u odnosu na potonje pravno propisane mogućnosti promjene njegovog sadržaja. Na takav je način tužitelj, kako se to pravilno navodi u otkazu ugovora o radu, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, budući da je kao zapisničar nedvojbeno prekoračio svoja ovlaštenja („uzurpirao ovlasti“). To sve tim više jer tužitelj obnaša važnu dužnost poslovnog tajnika Matice hrvatske (članak 2. ugovor o radu - list 7. spisa), u čiji djelokrug rada ulazi i redovito vođenje zapisnika sjednica te sastavljanje odluka Predsjedništva i Glavnog odbora tuženika.

 

Navedeno je opravdan razlog za izvanredni otkaz iz članka 108. stavak 1. ZR-a, slijedom čega revizijski sud ocjenjuje da je tuženik tijekom postupka iz rečenog razloga dokazao zakonitost i dopuštenost izvanrednog otkaza tužiteljevog ugovora o radu (članak 131. stavak 3. ZR-a).

 

Protivno tome, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da za postupanje tužitelja glede razgraničenja ovlasti između glavnog i poslovnog tajnika nije bila potrebna nikakva odluka Predsjedništva jer takva ovlast proizlazi iz Pravila tuženika.

 

Kako je u postupku utvrđeno da je smisao naloga koji je tužitelj dao svjedokinji Orešković bio u tome - da je Predsjedništvo tuženika odlučilo da ona izvršava samo naloge poslovnog, a ne i glavnog tajnika, tada bi doista postojao i drugi razlog otkaza, u kojem se navodi da je tužitelj „pozivajući se na nepostojeću odluku Predsjedništva“ izdao nalog voditeljici računovodstva o načinu postupanja glede naloga drugih osoba tuženika (glavnog tajnika).

 

Međutim, takvo ponašanje tužitelja, nakon sjednice na kojoj se upravo razmatrala odnosna problematika i u svijetlu njegovih ovlaštenja iz tuženikovih Pravila, kao i okolnosti da zbog toga nije poremećen proces rada, po nalaženju revizijskog suda, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, ne predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz.

 

Prema tome, nižestupanjske je presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje izvanrednog otkaza tužiteljevog ugovora o radu nedopuštenim. Slijedom toga, otpale su i sve materijalnopravne pretpostavke za prihvaćanje preostalog dijela tužbenog zahtjeva čija osnovanost u cijelosti zavisi od (ne)prihvaćanja tužbenog zahtjeva na utvrđenje nedopuštenosti otkaza.

 

Tuženik je preinačenjem pobijane presude ostvario potpun uspjeh u postupku stoga mu je tužitelj, sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, dužan naknaditi troškove postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: OT). U ovom slučaju troškovi postupka odmjeravaju se prema tbr. 7. točka 2. OT-a, tj. u procjenjivim predmetima u radnim sporovima.

 

Tuženik je određeno zatražio (list 162. spisa) troškove za dva zastupanja na ročištima od 14.2.2014. i 3.3.2014. koje mu je primjenom tbr. 9. toč. 1. OT-a, te uz pripadajući PDV po tbr. 42. OT-a, sud priznao u ukupnom iznosu od 12.500,00 kn. Uz to, tuženik je opravdano zatražio i naknadu troškova za sastav žalbe (list 178. spisa) u iznosu od 6.250,00 kn, koje mu je sud odmjerio primjenom tbr. 10. toč. 1. i tbr. 42. OT-a. Tuženik je platio i sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 5.000,00 kn (list 186. spisa) koju je opravdano zatražio (list 178. spisa) pa mu je valjalo priznati i taj trošak. Slijedom toga, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 23.750,00 kn. Ostale troškove postupka tuženik nije određeno zatražio ili ih je nejasno i neodređeno zatražio (paušalna naknada od 2.000,00 kn), stoga mu takvi troškovi nisu priznati.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 395. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 7. studenoga 2017.