- 1 -              Rev 1100/14-2

Broj: Rev 1100/14-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. b. d.d. iz Z., koju zastupa punomoćnica L. K. O., odvjetnica iz Z., protiv tuženice D. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2009/13-2 od 27. kolovoza 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-11526/11-9 od 30. studenoga 2012., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2017.,

p r e s u d i o   j e :

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

              a) u toč. I. izreke, održan „na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. L. iz S., … poslovni broj Ovrv-394/09 od 27. studenog 2009. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 207.804,98 kn te nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.098,40 kn sve zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude“,

              b) u toč. II. izreke, tuženica obvezana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 8.680,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 30. studenoga 2012. do isplate.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „novo suđenje“.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredaba čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tuženica poziva (iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmetom spora zahtjev je za isplatu duga nastalog po tekućem računu br. … („u većem dijelu korištenjem EC/MC kartice“), a na temelju „Ugovora o univerzalnom paketu - računu 1 za sve“ od 15. prosinca 2003.

              U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

              - da su „ugovor o univerzalnom paketu - računu 1 za sve od 15. prosinca 2003.“ sklopili „tužiteljica kao banka i tuženica kao korisnica Paket-računa“,

              - da je tuženica bila korisnica M. kreditne kartice, te da je „po tekućem računu br. … učinila trošak za kojeg istovremeno nije imala pokrića na istom računu i to u većem dijelu korištenjem EC/MC kartice, uslijed čega je tužitelj plaćanje obavljao iz svojih sredstava“,

              - da potraživanje tužiteljice „po tekućem računu i obavijesti o učinjenim troškovima korištenjem kartice“ iznosi „199,012,27 kn na ime glavnice i 8.792,71 kn na ime kamata, dakle sveukupno 207.804,98 kn“,

              - da „tuženica ne osporava da je napravila predmetni dug, ali zbog teške financijske situacije isti nije u mogućnosti trenutačno podmiriti“.

              Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, koja se u revizijskom stupnju ne mogu pobijati (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), drugostupanjski sud je (odbijanjem žalbe tuženice i potvrđivanjem prvostupanjske presude) zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim uz osnovno i odlučno shvaćanje:

              - da je „na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1007., čl. 1009. st. 2. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08) kada je održao na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kom tužena prema tužitelju nije ispunila postojeću novčanu obavezu“,

              - da „obzirom na žalbeni navod tužene kako pobijana presuda sadrži činidbu koju tužena ne bi bila u mogućnosti izvršiti zbog teškog financijskog stanja u kom se nalazi“, da ta „okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude“ budući da „financijska situacija dužnika nije od utjecaja na dužnost dužnika da ispuni određenu obavezu“,

              - da „financijska situacija dužnika te opće imovinske prilike dužnika mogu biti tek od utjecaja na uspješnost namirenja vjerovnika odnosno te okolnosti mogu biti od utjecaja tek na uspješnost provedbe eventualne ovrhe“,

              - da „uvažavajući žalbeni navod tuženice, koji se svodi na molbu za obročnu otplatu dugovanja zbog teške financijske situacije“, da „isti ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, dok se u odnosu na mogućnost obročne otplate duga istu valja uputiti da se obrati izravno tužitelju“.

              Shvaćanje drugostupanjskog suda (u suštini, pa i onako kako je izraženo) je pravilno.

              Stoga je reviziju tuženice valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

              U odnosu na razloge revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva “, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge drugostupanjske presude iz njezina obrazloženja - koje u cijelosti prihvaća.

              Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2009/13-2 od 27. kolovoza 2013.

Zagreb, 7. studenoga 2017.