- 1 -              Rev 1636/12-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1636/12-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja N. G. iz O., kojeg zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica u O., protiv tuženika E. o. d.d., Z., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., uz sudjelovanje I. K. iz O., kao treće osobe, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-1384/11-3 od 15. ožujka 2012., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-489/09 od 23. prosinca 2010., u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 12.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (toč. IV prvostupanjske izreke).

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-1384/11-3 od 15. ožujka 2012. i presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-489/2009 od 23. prosinca 2010. u dijelu kojim je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđena nematerijalna šteta od 54.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. 1/I prvostupanjske izreke), u dijelu kojim je tužitelju dosuđena materijalna šteta od 189.087,87 kn s pripadajućim kamatama na pojedine mjesečne iznose (toč. 1/II prvostupanjske izreke), u dijelu kojim je dosuđena mjesečna renta od 2.907,01 kn (toč. 1/III prvostupanjske izreke) te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknadi parnični trošak od 94.699,32 kn (označena kao toč. IV prvostupanjske izreke) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete plati 54.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (toč. 1./I izreke), na ime naknade materijalne štete iznos od 189.087,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci odluke (toč. 1/II izreke), mjesečnu rentu od 2.907,01 kn počevši od 1. travnja 2010., pa nadalje dok za to postoje uvjeti, plati iznos od 12.600,00 kn tekućom od presuđenja pa do isplate (toč. 1./IV izreke presude). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva i to za nematerijalnu štetu 58.000,00 kn, za materijalnu štetu 53.541,42 kn i mjesečnu rentu za 726,76 kn (toč. 2. izreke presude). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove od 94.699,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate te je odbijen dio zahtjeva za isplatu parničnih troškova od 72.691,22 kn.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1./II izreke tako da je tužitelj na ime naknade materijalne štete dosuđen daljnji iznos od 1.971,92 kn (toč. I izreke presude), dok je žalba tužitelja u dijelu kojim je tužitelj odbijen s viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog i to za nematerijalnu štetu od 58.000,00 kn, za materijalnu štetu od 53.541,42 kn, za iznos rente od 726,76 kn mjesečno i za parnični trošak od 72.691,22 kn, odbijena.

Žalba tuženika je odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1./I., 1/II., 1/III. i 1/IV preko dosuđenog iznosa od 38.700,00 kn s naslova nematerijalne štete i iznosa od 2.448,00 kn s naslova materijalne štete za tuđu pomoć i njegu, te u usvojenom dijelu odluke o parničnom trošku.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Osnovano tuženik ističe da sudovi nisu od dosuđenih iznosa odbili dio koji se odnosi na utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Sudovi tako nisu prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade nematerijalne štete od priznatog iznosa od 54.000,00 kn odbili dio koji se odnosi na utvrđeni doprinos tužitelja, kao što nisu niti u dijelu koji se odnosi na materijalnu štetu u vidu tuđe pomoći (za 408 sati tuđe pomoći dosuđeno je 4.080,00 kn).

 

Osnovano tuženik ističe da se ne može ispitati presuda ni u dijelu kojim je dosuđena razlika između naknade za bolovanje i plaće za razdoblje od prosinca 2002. do travnja 2005., te izgubljena zarada s osnove razlike između plaće i mirovine od travnja 2005. do ožujka 2010. jer dosuđeni iznosi po pojedinim mjesecima ne odgovaraju doprinosu koji je trebalo uzeti u obzir (primjerice za veljaču 2008. dosuđen je iznos od 2.737,15 kn premda kad se od utvrđene razlike plaće i mirovine za taj mjesec od 3.241,44 kn oduzme doprinos od 20% treba dosuditi iznos od 2.593,15 kn a tako je nadalje pogrešno izračunato i dosuđeno za studeni 2007., ožujak 2008., studeni 2008., prosinac 2008., veljača 2009. itd.).

 

Posljedica takvog postupanja suda je da se pobijane odluke u navedenom dijelu ne mogu ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske i neimovinske štete za koju ističe da mu je nastala uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 20. 12. 2002. kad se kao suputnik vozio u automobilu reg oznaka …, osigurano kod tuženika a kojim je upravljao vozač I. K.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće činjenice;

 

- da je tužitelj 20. prosinca 2002. teško tjelesno povrijeđen kao suvozač u prometnoj nezgodi koja se dogodila na način da je vozač osobnog automobila I. K., reg oznake …, izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu stranu i udario u kapelicu Sv. I.,

 

- da je u vrijeme nezgode vlasnik vozila, ujedno i vozač I. K. imao osiguranje od auto odgovornosti kod tuženika,

 

- da je vlasnik vozila u vrijeme štetnog događaja imao i zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti uz osiguranje vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja,

 

- da trajne posljedice ozljeda umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 35% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, da je pretrpio strah jakog intenziteta koji je trajao pet dana, srednjeg osam dana i manjeg četrdeset dana, a kasni strah je trajao šezdeset dana i manifestirao se zabrinutošću u situacijama prometa,

 

- da je trpio bol jakog intenziteta deset dana, srednjeg oko dvadeset dana, manjeg oko šezdeset dana, zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore,

 

- da je kod tužitelja nastupila naruženost manjeg stupnja radi zaostalih ožiljaka obiju šaka,

 

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega trebala ukupno 408 sati,

 

- da je prilikom prometne nezgode vozač I. K. bio u alkoholiziranom stanju i da je koncentracija alkohola iznosila 2,39 g/kg u krvi,

 

- da izmakla korist utvrđena kao razlika između iznosa plaće i mirovine koju je tužitelj primao u razdoblju od 2. travnja 2005. do ožujka 2010. iznosi 200.878,71 kn,

 

- da kapitalizirani iznos rente od 1 travnja 2010. pa do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu iznosi 552.278,63 kn,

 

- da mjesečna renta iznosi 3.633,77 kn,

 

- da sukladno tablicama za određivanje postupka trajnog gubitka opće, životne i radne sposobnosti kao posljedica nesretnog slučaja iznosi 21%.

 

Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj pristajući na vožnju s alkoholiziranim vozačem kod kojeg je koncentracija alkohola u krvi iznosila 2,39 g/kg doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%.

 

Tužitelju je s osnova neimovinske štete prvostupanjski sud dosudio 54.000,00 kn, s osnova ugovornog osiguranja prema tablicama tuženika za 21% invaliditeta 12.600,00 kn, za razliku između plaće i naknade za bolovanje od prosinca 2002. do 1. travnja 2005. sud je u obrazloženju presude naznačio da tužitelju prizna iznos od 32.630,00 kn, za razliku plaće za daljnje razdoblje od 2. travnja 2005. pa do ožujka 2010. iznos od 200.878,83 (za koji iznos drugostupanjski sud je naznačio da je pogrešno napisan 189.087,87 (zajedno s priznatim iznosom s osnova tuđe pomoći i njege 4.080,00 kn), te od tad daljnju mjesečnu rentu od 2.907,01 kn.

 

              Kao što je navedeno, tuženik je osnovano u reviziji istaknuo da sudovi prilikom odlučivanja kolika naknada štete tužitelju pripada, nisu uzeli u obzir doprinos tužitelja nastanku štete. Međutim, taj je prigovor osnovan u odnosu na sve dosuđene iznose osim u odnosu na dosuđeni iznos od 12.600,00 kn jer taj iznos predstavlja naknadu štete s osnove ugovornog osiguranja prema tablicama tuženika za 21% invaliditeta. U tom dijelu revizija tuženika nije osnovana pa je u tom dijelu na temelju čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju tuženika.

 

              U odnosu na dosuđenu rentu (kod koje je sud prvog stupnja uzeo u obzir doprinos tužitelja) za istaknuti je sljedeće.

 

Tuženik u reviziji ističe da ne spori pravo tužitelju na isplatu razlike između primanja koja bi ostvarivao da do nezgode nije došlo i primanja koja može ostvariti u okviru preostale radne sposobnosti, odnosno rente s tog osnova. U tom smislu navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužitelju dosudili naknadu za razdoblje od 1. travnja 2005. do 1. travnja 2010. i od tad daljnju rentu u vidu razlike između plaće i invalidske mirovine koju ostvaruje, budući da je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i da s njom može raditi s preostalom radnom sposobnošću a da je sam tužitelj istakao da nakon toga nikakav posao nije tražio.

 

Navedeni prigovor tuženika je osnovan budući da je obveza oštećenika smanjiti štetu a što bi kod ovog oblika štete predstavljalo obvezu zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću. Budući da navedenu okolnosti nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir a tužitelju su dosudili naknadu štetu, u tom dijeli su nižestupanjski počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni.

 

              Stoga je valjalo na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u navedenom dijelu i u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prilikom donošenja nove odluke potrebno je imati u vidu prigovor zastare tuženika u odnosu na potraživanje materijalne štete za razdoblje od studeni 2004. do travnja 2005. jer je to tužitelj zatražio tek podneskom od 6. srpnja 2009. kao i činjenicu da sama najava stranke da će naknado postaviti tužbeni zahtjev ne sprječava tijek zastare u odnosu na taj zahtjev.

 

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je da se o trošku sastava revizije odluči konačnom odlukom.

 

Zagreb, 7. studenoga 2017.