1                            Poslovni broj: 49 Gžo-248/2015

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 49 Gžo-248/2015

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, Borisa Mimica kao suca izvjestitelja, te Andree Boras Ivanišević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. T., OIB: ... iz S., zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. L., Ž. V. i I. M., protiv tuženika 1. T. K., OIB: ... iz S., i tužene 2. M. A., OIB: ... iz S., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-157/11 od 7. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2017.,

 

 

p r e s u d i o je

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-157/11 od 7. srpnja 2014.

 

II. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana pa se odluka o trošku sadržana u izreci pod točkom II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-157/11 od 7. srpnja 2014., ukida u odnosu na tuženika 1. T. K.

 

Tuženoj 2. M. A. ne dosuđuju se trošak odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženika 1. kao prodavatelja i tužene 2. kao kupca ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika M. P. pod brojem ovjere Ov-2263/11 čiji predmet kupoprodaje je idealni dio i to 222/300 dijelova nekretnine označene kao čest. zgr. 821 Z.U. 852 k.o. S., pa se na temelju ove presude ima u zemljišnim knjigama za k.o. S. na nekretnini označene kao čest. zgr. 821 Z.U. 852 u naravi zgrada uspostaviti prijašnje zemljišno knjižno stanje brisanjem uknjižbe prava vlasništva na ime drugotužene u 222/300 idealnih dijelova.

Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici prouzročen parnični trošak.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 52.500,00 kuna."

 

Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužena 2. osporila je u cijelosti navode žalbe predlažući da se ista odbije kao neosnovana.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženika 1. T. K. kao prodavatelja i tužene 2. M. A. kao kupca, a koji je ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika M. P. pod poslovnim brojem OV-2094/11, čiji predmet kupoprodaje je idealni dio i to 222/300 dijelova nekretnine označene kao čest. zgr. 821 Z.U. 852 k.o. S., te ujedno izvrši i uspostava prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na način kako je to bilo prije upisa vlasništva tužene 2.

 

Neosnovano tužiteljica prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasno određene razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika samih tih isprava odnosno zapisnika. Pri tome je opet suprotno stavu tužiteljice ocjena provedenih dokaza izvršena na način propisan člankom 8. ZPP-a, a za sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo logične razloge koje žaliteljica ne dovodi u sumnju drugačijim viđenjem provedenih dokaza.

 

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka žaliteljica određeno ne ukazuje, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza u bitnom utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tuženik 1 T. K. zaključio dva ugovora od kojih Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. ožujka 2011. sklopljen s jedne strane između T. K., Ž. B. i B. K. kao prodavatelja i s druge strane tužiteljice kao kupca, te Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. travnja 2011. zaključenog samo između T. K. kao prodavatelja i M. A. kao kupca,

- da je predmet kupoprodaje ugovora od 30. ožujka 2011. čest zgr. 821 Z.U. 852 k.o. S., u naravi zgrada (članak 3. ugovora),

- da je predmet kupoprodaje ugovora od 1. travnja 2011. suvlasnički dio T. K. na nekretnini označenoj kao čest. zgr.821, zgrada Z.U. 852, k.o. S. (2010/2700 dijela), anagrafske oznake ..., i da je kupoprodajna cijena 35.000,00 EUR (vidi ugovor, list 16. spisa),

- da je kao suvlasnica "formalno" uknjižena M. R. za 17/135 dijela sporne nekretnine, (nesporno) u odnosu na koju su T. K., Ž. B. i B. K. pred prvostupanjskim sudom pokrenuli parnicu radi utvrđenja, a koji postupak još nije okončan, te da je to navedeno u oba ugovora,

- da je ugovor od 30. ožujka 2011. ovjeren kod javnog bilježnika T. K.-M. u S. 31. ožujka 2011., pod brojem ovjere OV-2094/11, a ugovor od 1. travnja da je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. u S. pod brojem ovjere OV-2263/11 8. travnja 2011.,

- da oba ugovora sadrže izričitu izjavu prodavatelja da kupac može na temelju tog ugovora izvršiti upis prava vlasništva na svoje ime (clausula intabulandi),

- da je u oba ugovora ovjeren potpis prodavatelja,

- da tužiteljica nije zatražila upis u zemljišnoj knjizi, a da je zahtjev za uknjižbu tužena 2. M. A. zatražila 11. travnja 2011. putem svog punomoćnika na temelju svog ugovora neposredno putem prijamno otpremne pisarnice zemljišnoknjižnog odjela (list 15. spisa),

- da oba ugovora egzistiraju jer nisu raskinuti,

- da je tužiteljici i tuženoj 2. prodavatelj izvršio simboličku predaju posjeda (predaju ključeva) i to tuženoj 2. odnosno njezinom sinu odmah nakon isplate kupovne cijene u odvjetničkom uredu D. R., a da je kupovninu tužiteljica u ukupnom iznosu od 90.000,00 EUR predala prodavateljima kod javnog bilježnika,

- da tužiteljica ničim nije dokazala nesavjesnost tužene 2. prilikom zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora, odnosno da ista nije znala niti mogla znati da je tužiteljica ranije zaključila predmetni ugovor s tuženikom pod 1.,

- da je tužena 2. u dobroj vjeri zatražila i ishodila upis u zemljišnoj knjizi prava vlasništva suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, a temeljem ugovora zaključenog s tuženikom pod 1 od 1. travnja 2011. i ovjeren kod javne bilježnice Mirjane Popovac pod brojem OV-2263/11 od 8. travnja 2011.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), obzirom da postojanje dvaju različitih pravnih poslova između različitih stranaka u odnosu prema istom predmetu sjecanje prava vlasništva sam po sebi ne vodi ništetnosti jednog od ta dva ili više pravnih poslova.

 

Naime, odredbom članka 322. stavka 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetni su oni ugovori koji ne proizvode pravne učinke koje bi da su valjani trebali proizvesti. Ti se ugovori nazivaju i apsolutno ništetnim ugovorima pa se s njima postupa kao i da nisu ni sklopljeni. Odluka suda kojom se proglašava ništetnost ima samo deklaratorno značenje, jer ugovor nije ništetan zato što ga sud takvim proglasio, nego zato što postoje bitni nedostatci za sklapanje volje valjanog ugovora. Bez obzira, na kasnije utvrđenje suda na ništetnosti, ugovor je ništetan od samog početka (ex tunc), dakle od trenutka njegovog sklapanja.

 

Navedena utvrđenja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza u provedenom postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a pri čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalba tužiteljice svodi se prvenstveno na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu na osnovu nje utvrđenih relevantnih činjenica. Inače, u utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno ocijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

 

U odnosu na žalbeni razlog tužiteljice kojim smatra da prvostupanjski sud nije imao razloga odbiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva kojim se traži brisanje vlasništva s imena tužene, ukazati je da navedenim žalbeni razlog nije osnovan obzirom da iz rezultata provedenog postupka sasvim je jasno i neprijeporno utvrđeno da i u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Naime, tužiteljica nije dokazala temeljem kojeg pravnog osnova bi se vršilo brisanje prava vlasništva s imena tužene 2.

 

Dakle, s obzirom na navedeni slijed događaja u konkretnom slučaju je na nedvojben način prvostupanjski sud razjasnio i utvrdio da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za utvrđenje sporne kupoprodaje ništetnom pa je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je na temelju odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci točke I. presude.

 

Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je obojici tuženika dosudio parnični trošak iako tuženik 1. T. K. troškove postupka nije ni zatražio ni popisao.

 

Iako je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09) kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude utvrdio parnični trošak i to isključivo na zahtjev tužene 2. M. A., isti je pogriješio obzirom da je u izreci pod točkom II. pobijane presude naložio tužiteljici da naknadi tuženima (oboje tuženih) parnični trošak, pa je stoga ovaj sud pozivom na odredbu članka 380. stavak 3., a u svezi članka 381. ZPP-a, ukinuo odluku o parničnom trošku u odnosu na tuženika 1. T. K., čime je odlučeno u izreci pod točkom II. presude.

 

Zahtjev tužene 2. M. A. da joj tužiteljica naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a).

 

U Splitu 7. studenog 2017.