Poslovni broj Gž-2448/2016-2

                                                                                                 

 

 

Poslovni broj Gž-2448/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rist, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Larise Crnković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz J., OIB …, zastupanom po punomoćniku M. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika S. T. (prije M.) iz M., OIB …, zastupanom po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl.br. P-7607/2015-6 od 15. srpnja 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. studenog 2017. godine,

 

 

r i j e š i o   j e

 

U k i d a se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl.br. P-7607/2015-6 od 15. srpnja 2016. godine te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

              Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 345.000,00 kn s pripadajućim kamatama te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 43.750,00 kn.

 

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

 

U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 345.000,00 kn s kamatama, koji mu je iznos dan temeljem ništavog ugovora o zajmu od 06. listopada 1999. godine.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj isplatio tuženiku zajam u stranoj valuti, pa da je stoga tužitelj osnovano mogao tražiti isplatu samo onoga što je tuženik primio, tj. strane valute, a ne kunski iznos. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja da je neosnovan iz tog razloga, a i zbog toga što tužitelj nije dokazao točno koji novčani iznos je dao tuženiku. Naime, tužitelj da je iskazao u ovom postupku da je tuženiku isplatio 90.000,00 DEM uglavnom u valuti DEM i dio u valuti ITL (nekoliko milijuna ITL), dok je u predmetu posl.br. P-170/06 iskazao da tuženiku nije pozajmio iznos od 90.000,00 DEM nego taj iznos umanjen za 1.000 - 2.000 DEM. Iz toga da proizlazi da je sam tužitelj proturječan u svojem iskazivanju oko visine iznosa kojeg je pozajmio tuženiku, stoga da je i to razlog odbijanja tužbenog zahtjeva.

 

Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, te je stoga presudu valjalo ukinuti.

 

Prije svega valja reći da ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je tuženik dužan vratiti ono što je primio temeljem ništavog ugovora o zajmu, pa kako je utvrđeno da je primio novac u stranoj valuti (a ne u kunama), da je dužan vratiti iznos koji je primljen u stranoj valuti. Međutim, to što je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u kunama ne sprječava sud da mu dosudi iznos u stranoj valuti, pa nije bilo osnove da se tužbeni zahtjev odbije zato što je postavljen u domaćoj valuti, umjesto u stranoj valuti.

 

U odnosu na drugi, podredni, razlog odbijanja tužbenog zahtjeva (da tužitelj nije dokazao koliko je novaca stvarno pozajmio tuženiku), valja reći slijedeće. Za sada je sporno koliki je iznos tužitelj pozajmio tuženiku. Ono što nije sporno jest da je određeni novčani iznos pozajmljen, time da tuženik uopće ne navodi koliko je primio, već samo osporava da je primio iznos koji je naveden u ugovoru o zajmu. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj trebao dokazati koliki je iznos pozajmio tuženiku. Naime, on raspolaže ugovorom, potpisanim od strane tuženika, iz kojeg proizlazi da mu je isplatio iznos od 90.000,00 DEM i tko tvrdi suprotno, a to je tuženik u konkretnom slučaju, treba dokazivati suprotno. Tuženik osim osporavanja primitka iznosa koji je naveden u ugovoru nije čak niti naveo koliko je primio, pa posljedično tome nije dokazao svoje navode. Za sada bi proizlazilo da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 88.000,00 DEM (jer je tužitelj u drugom postupku iskazao da je tuženiku isplatio iznos iz ugovora umanjen za 1.000,00 ili 2.000,00 DEM). Stoga će u nastavku postupka, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.  

               

Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 370. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 06. studenog 2017. godine

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

                                                                                                                Vesna Rist

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI,

Stalna služba u Opatiji

 

              Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.