1              Poslovni broj: Gž-268/2015-2

Poslovni broj: Gž -268/2015-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Svjetlane Vidović , kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i Verice Franić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica M. R. iz B., zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda V. L. i Ž. V., odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika 1. M. M. iz B., 2. S. K. iz B. zastupanih po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i G. L., odvjetnicima u S. i 3. S. B. iz S., radi činjenja i sprječavanja štetnih imisija, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Supetru broj P-443/07 od 6. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 3.studenog 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Supetru broj P-443/07 od 6. prosinca 2014.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Dužni su tuženici u roku od 30 dana nakon pravomoćnosti ove presude izvesti svrhovite mjere na svojim nekretninama kojima će onemogućiti prekomjerno doticanje oborinskih i drugih voda sa svojih nekretnina na nekretnine tužiteljice označene kao čest. zgr. 252 i čest. zgr. 298 k.o. B., u naravi kuće i dvorište u B., anagrafske oznake ..."

Žalbu u zakonskom roku podnosi tužiteljica, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužiteljice dostavio je na odgovor tuženima.

Tuženici nisu odgovorili na žalbu tužiteljice.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za izvođenjem radova, potrebnih za otklanjanje imisije-prekomjernog doticanja oborinskih i drugih voda njegovoj nekretnini koji nosi oznaku čest. zgr. 252 i čest. zgr. 258 k.o. B. u naravi kuća i dvorište u B. anagrafske oznake ...

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužiteljica i tuženici susjedi, da su nekretnine istih kaskadno položene, da je došlo do prodora vlage u prostore koje koristi tužiteljica te iz tog razloga i tužiteljica je odmah u svibnju 2007. podnio sudu prijedlog za osiguranje dokaza koje je i provedeno u sklopu kojeg osiguranja dokaza jer je i provedeno vještačenje po dip. ing. J. Č., stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo.

Simptomatično je, da se u ovom parničnom postupku koji je tužiteljica pokrenula protiv tuženika radi činidbe u svibnju 2007. ne spominje navedeni postupak osiguranja dokaza koji je proveden u predmetu koji nosi oznaku R1-27/07. Navedeni dokaz spominju tek tuženici u odgovor na tužbu.

U ovom postupku provedeno je i vještačenje po vještaku D. S., koji vještak je prema pravilnoj analizi suda prvog stupnja napravio identično vještvo istog građevinskog tumačenja kako je došlo do prodiranja vlage u objekte vlasništvo tužiteljice. Iz jednog i drugog vještva proizlazi da je do prodora vlage došlo zbog loše građevinsko izvedene izolacije a nikako zbog izgrađenog betonskog parkirališta sa sjeverne odnosno šahte sa taložnice iz ukopnih zidova građevine, kako je to u postupku tvrdila tužiteljica. Vještaci su mišljenja da se otklon prodiranja vlage u objekt tužitelja može provesti jednom pravilnom hidroizolacijom unutar prostora objekata tužiteljice jer su objekti tužiteljice u naravi stari zidovi, kamen i temelji koji su izgrađeni hidroskopnog i neotpornog za vlagu materijala.

I tijekom trajanja prvostupanjskog raspravljanja tužiteljica prigovara vještvu vještaka koje je dostavljeno vještvo pisanim putem sudu i to samo u dijelu koji bi se odnosio na odvodnu šahtu s taložnicom iza ukopnih zidova građevine, te prema i jednom i drugom vještaku sud prvog stupnja utvrđuje da su vještva identična i ne ukazuje se ništa sporno u izvođenju navedenih građevinskih radova od strane tuženika na svojim nekretninama već dapače suprotno.

Kod ovakvog utvrđenja kojeg prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer to proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja otklanja zahtjev tužiteljice za usmenim saslušanjem vještaka. U žalbi tužiteljica se poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, posebno naglašavajući da postoji obveza suda da sukladno odredbi članka 260. ZPP-a sasluša vještaka na raspravi usmeno.

Razmatrajući ovaj žalbeni prigovor potrebno je naglasiti da je stvarna obveza suda sukladno članku 260. stavak 1. ZPP-a da se vještački nalaz i mišljenje usmeno iznese na raspravi a može i pismeno. Baš takva propisana odredba upućuje da u konkretnom slučaju nije načinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 260. ZPP-a, jer iako je sud prvog stupnja nepravilno primijenio procesnu odredbu članka 260. stavak 1. ZPP-a, ista povreda nije bila od utjecaja na donošenje zakonite, pravilne primjene materijalnog prava i pravilne (utvrđenog činjeničnog stanja) odluke. Naime, dano vještvo nije u nesuglasju s rezultatima provedenog dokaznog postupka koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio, pa ta povreda ne utječe na pravilnost donesene prvostupanjske odluke.

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci presude ovog žalbenog suda, na način da je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 10. studenog 2017.