Pristupanje sadržaju
1
- - Poslovni broj: 14 UsIzs-34/16-25
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Tanje Bubnjar Skoko, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz S., D. ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, kojeg zastupaju opunomoćenice G. B. i D. P., diplomirane pravnice i zaposlenice, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 26. listopada 2017. u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 03. studenog 2017.,
p r e s u d i o j e
1. Poništava se točka III. rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-01-21-16-18 od dana 29. veljače 2016.
2. Tužiteljici se priznaju dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.0 („Akutni stresni poremećaj“), F 43.2 („Poremećaj prilagodbe“) i F 41.2 („Miješana anksioznost i depresivni poremećaj“) ozljedom na radu koja se dogodila dana 28. listopada 2011. te joj se u svezi istih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-01-21-16-18 od dana 29. veljače 2016., tužiteljica je, u bitnom, navela da je fizički napad i maltretiranje na radnom mjestu, koje je kulminiralo dana 28. listopada 2011. doveo do niza negativnih promjena u njezinom životu koje su imale za posljedicu psihičke smetnje zbog kojih da je zatražila psihijatrijsku pomoć. Od tada da je u stalnom psiho i farmakoterapijskom tretmanu, da koristi lijekove, antidepresive i anksiolitike. Psihičke tegobe da se očituju u vidu depresije, anskioznosti, straha, nesanice, nekontroliranog plača. Od okoline da se izolirala i da su joj kontakti vezani samo uz najuži krug obitelji. Prije spornog događaja da se nije nikada liječila psihijatrijski. Iz obimne medicinske dokumentacije kao i iskaza svjedoka koji su saslušani u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u … pod poslovnim brojem K-…/12 da je vidljivo da joj je predmetne prigode radni kolega M. Č. navukao platnenu vreću preko glave i ramena, a što zasigurno nije bio verbalni sukob niti lakša tjelesna ozljeda. Osim tjelesne ozljede da je kao posljedica navučene platnene vreće preko glave i ramena, guranja po prostoriji i hvatanja za prsa doživjela šok koji da je teška posljedica predmetnog događaja, neusporedivo teža od podlijeva na tijelu, a od kojeg šoka da se ni danas nije u potpunosti oporavila. Taj događaj da je subjektivno doživjela kao napad na vlastiti život jer da je stavljanje platnene vreće preko glave, koju da je sama uspjela skinuti, doživjela kao pokušaj gušenja. Zadobivena tjelesna povreda da je posljedica radne nezgode jer je priznata od tuženog tijela, a i psihičke tegobe da su posljedica radne nezgode te da se ne smiju odvojeno promatrati, odnosno da se ne može reći da je krvni podlijev posljedica radne ozljede, a psihičke tegobe zbog navučene vreće preko glave da nisu posljedica rane nezgode. Ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da ne može prihvatiti pravilnom budući da su isti u svojoj ocjeni u potpunosti zanemarili sadržaj medicinske dokumentacije liječnika specijalista psihijatara Kliničkog bolničkog centra u … (koje taksativno nabraja) po pitanju postojanja uzročne veze između ozljede na radu i njezinih dijagnoza. Slijedom navedenog predložila je da se poništi točka 3. osporenog rješenja tuženika te da joj se priznaju dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0, F 43.2 i F 41.2 ozljedom na radu koja se dogodila dana 28. listopada 2012. te da joj se u vezi tih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu kao i da se naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove upravnog spora.
Tužiteljica je na ročištima kod ovog Suda navela da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi, predložila je provođenje vještačenja po vještaku psihijatru na okolnost jesu li dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0, F 43.2 i F 41.2 ozljeda na radu koja se dogodila dana 28. listopada 2012., a nakon pribavljenog vještva s istim se složila te navela da je isto pravilno.
Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je, postupajući po žalbi, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13), Pravilnika o pravim, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 1/11, 153/11, 51/12, 126/12, 147/12, 36/13 i 67/13) i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15 i 41/15) te stručno-medicinskim vještačenjem liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda da je provelo vještačenje i donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KALSA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-08-21-16 od dana 11. veljače 2016. kojim je utvrdilo da se dijagnoza šifre prema MKB-u: S 40.00 može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s događajem od dana 28. listopada 2011. dok se bolest dijagnoze šifre prema MKB-u: F 43.0 ne može direktno uzročno-posljedično povezati s događajem od dana 28. listopada 2011. jer da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da tužiteljica nije bila u iznimno životno ugrožavajućoj situaciji, nego da se radilo o verbalnom sukobu s radnim kolegom i lakšoj tjelesnoj ozljedi te da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje F 43.0 ozljedom na radu. Glede bolesti dijagnoze šifre prema MKB-u: F 43.2 i F 41.2 da osobna predispozicija ili vunerabilnost ličnosti imaju važnu ulogu na nastanik tih poremećaja te da se iste ne mogu direktno uzročno-posljedično povezati s događajem od dana 28. listopada 2011. i da se ne mogu priznati ozljedom na radu, odnosno posljedicom ozljede na radu. Slijedom toga, da predlaže da Sud donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.
Opunomoćenice tuženika su, na ročištima održanim pred ovim Sudom, navele da ostaju pri odgovoru na tužbu, navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i vještačenju Direkcije, protivile su se provođenju vještačenja po sudskom vještaku psihijatru smatrajući da isto treba provesti po vještaku medicine rada te su predložile da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije.
Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-01-21-16-18 od dana 29. veljače 2016. pod točkom I. usvojena je žalba tužiteljice i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u … KLASA: UP/I-502-03/11-02/468, URBROJ: 338-17-81-11-4 od dana 20. siječnja 2012.; pod točkom II. tužiteljici je priznata dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 40.0 ozljedom na radu koja se dogodila dana 28. listopada 2011., pod evidencijskim brojem OR 5670 281011 0/2014 te su joj je u svezi navedene dijagnoze priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i pod točkom III. tužiteljici nisu priznate dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.0, F 43.2 i F 41.2 ozljedom na radu te joj u svezi istih dijagnoza nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo (KLASA: UP/II-502-03/12-01/139) u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora u kojem je izvedeno i vještačenje po sudskom vještaku psihijatru.
Tužiteljica je u tužbi zatražila da se naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove ovog upravnog spora te je pismeni popis troška predala neposredno u referadu uredujućeg suca nakon zaključenja glavne rasprave dana 26. listopada 2017., a u kojem je navela da potražuje trošak vještačenju u iznosu 2.000,00 kn, dok tuženik nije popisao troškove upravnog spora.
U sporu su održane rasprave u prisutnosti tužiteljice te opunomoćenica tuženika, a na kojima je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
Prema odredbi članka 14. a stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, br. 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10 i 49/11; u daljnjem tekstu: Zakona), U okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti osiguravaju se: mjere specifične zdravstvene zaštite radnika sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona i prava za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti i to: a) pravo na zdravstvenu zaštitu i b) pravo na novčane naknade.
Prema odredbi članka 14. b Zakona ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 13.a ovoga Zakona.
Nadalje, odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: 1/11, dalje u tekstu Pravilnika) propisano je da se ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest može priznati osiguranoj osobi iz članka 6. stavka 1. točke 1. do 6. i točke 8., 18. i 24. te članka 13.a i 13.b Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 14.b odnosno 14.c Zakona.
Odredbom članka 35. Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 34. ovog Pravilnika, ako je do ozljede, odnosno bolesti došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje se ne mogu dovesti u kontekst radno pravne aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnost nužno potrebne za nastanak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u svezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-502-03/12-01/139 utvrđeno je: da je postupak pokrenut prijavom o ozljedi na radu poslodavca tužiteljice ..., koja je zaprimljena kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u … dana 09. studenog 2011. i u kojoj je poslodavac naveo da se ozljeda dogodila dana 28. listopada 2011. u 9,15 h, na radom mjestu …, O. K. D. .. u S., da se kao način nastanka i kao uzrok ozljede navodi fizički napad, dok se kao izvor ozljede navodi drugi radnici u procesu rada 601; da je uz prijavu priložen interni zapisnik o ozljedi na radu s podacima o ozlijeđenom radniku, o ozljedi, o vremenu nastanka ozljede, o očevidcu, kao i da je napravljan očevid policije; da je izabrani doktor opće/obiteljske medicine dao mišljenje da se radi o ozljedi na radu, šifre prema MKB-u S 40.0; da je u postupku pribavljena izjava tužiteljice od dana 31. listopada 2011., izjava M. Č., izjava voditelja o ozljedi na radu kao i izjave: L. K., V. P. i M. i P.; da je prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-502-03/11-02/468, URBROJ: 338-17-81-11-4 od dana 20. prosinca 2012. odbijen zahtjev tužiteljice da se ozljeda pretrpljena dana 28. listopada 2011., pod dijagnozom šifre prema MKB klasifikaciji S 40.0, prizna ozljedom na radu i tim u vezi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu; odlučujući o žalbi tužiteljice protiv navedenog rješenja tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-01-21-12-2 od dana 03. travnja 2012. istu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje od dana 20. prosinca 2012. uz obrazloženje da tužiteljici događaj od 28. listopada 2011. nije priznat ozljedom na radu kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu, iz razloga što je tijekom provedenog postupka utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje predmetnog događaja ozljedom na radu u smislu odredbe članka 14. b Zakona; presudom Upravnog suda u … pod poslovnim brojem: UsI-…/12-14 od dana 11. veljače 2014. usvojena je tužba tužiteljice i poništeno navedeno drugostupanjsko rješenje, jer je Sud, imajući u vidu pravomoćnu presudu Općinskog suda u … pod poslovnim brojem K-113/12 od dana 20. lipnja 2012., kojom je M. Č. oglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, djelo označeno i kažnjivo po čanku 98. Kaznenog zakona, prihvatio prigovore tužiteljice kako tuženo tijelo nije pravilno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno zaključilo da je do ozljede tužiteljice došlo njezinim skrivljenim, nesvjesnim i neodgovornim ponašanjem na radnom mjestu, te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak; postupajući po presudi Upravnog suda u …, tuženo je tijelo u ponovnom postupku zatražilo stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je u svojem Nalazu, mišljenju i ocjeni, Klasa: UP/II-502-03/12-01/139, Ur.broj: 338-01-21 od dana 08. svibnja 2014., u bitnom i sažetom, navelo da je tužiteljicu dana 28. listopada 2011. pregledao kirurg, koji je utvrdio dijagnozu: Contusio reg. brachii sin., colli et reg. femoris sin., a naknadno i modricu na sternumu te da se tužiteljica dana 28. listopada 2011. samoinicijativno javila na pregled psihijatra u dva navrata, koji da je naveo dijagnozu F43.0. U nalazu od istog dana u 22 i 30 h da je navedeno kako se počela prisjećati stresnog događaja, da je u strahu da joj se ne pogorša stanje. Liječničko povjerenstvo Direkcije utvrdilo je da se od 08. studenog 2011. tužiteljica liječi pod kontrolom psihijatra radi dijagnoza: Sy anksio – depressivum react. F41.2, Poremećaj prilagodbe F43.2. te da postoji uzročno - posljedična veza između događaja od dana 28. listopada 2011. i ozljede dijagnoze šifre prema MKB-10: Kontuzija ramena i nadlaktice (S40.0), a do ozljede da je došlo prilikom verbalnog i fizičkog sukoba s kolegom na radnom mjestu; presudom Upravnog suda u … pod poslovnim brojem: 6 UsIzs-…/14-13 od dana 05. studenog 2015. poništena je točka II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-01-21-14-9 od dana 26. svibnja 2014. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak uz obrazloženje da Liječničko povjerenstvo navodi da se tužiteljica dana 28. listopada 2011. samoinicijativno javila na pregled psihijatra u dva navrata, koji da je naveo dijagnozu F43.0. te utvrdio da se od 08. studenog 2011. liječi pod kontrolom psihijatra radi dijagnoza: Sy anksio – depressivum react. F41.2, Poremećaj prilagodbe F43.2., međutim, da je propustio ocijeniti uzročno-posljedičnu vezu između spomenutih dijagnoza i spornog događaja od dana 28. listopada 2011. i s uputom da se u ponovljenom postupku pribavi novi Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda što je i učinjeno te je u istom (KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-08-21-16 od dana 11. veljače 2016.), ocijenjeno, uvidom u priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju, da postoji uzročno-posljedična veza između događaja od dana 28. listopada 2011. i ozljede dijagnoze šifre prema MKB-10 Kontuzija ramena i nadlaktice S 40.0, a do koje ozljede da je došlo prilikom verbalnog i fizičkog sukoba s kolegom na radnom mjestu. Temeljem rješenja Direkcije Zavoda od dana 26. svibnja 2014. i presude Upravnog suda u … od dana 05. studenog 2015. da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ocjenjuje da se bolest dijagnoze šifre prema MKB-10: Akutni stresni poremećaj F 43.0 ne može direktno uzročno-posljedično povezati s događajem od dana 28. listopada 2011. jer da je iz priložene medicinske i druge dokumentacije vidljivo da osiguranica nije bila u iznimno životno ugrožavajućoj situaciji, nego da se radilo o verbalnom sukobu s radnim kolegom i lakšoj tjelesnoj ozljedi te da nisu ispunjeni kriteriji za priznavanje F 43.0 ozljedom na radu. Glede bolesti dijagnoze šifre prema MKB-10: Poremećaj prilagodbe F 43.2 i Miješana anksioznost i depresivni poremećaj F 41.2 da osobna predispozicija ili vulnerabilnost ličnosti imaju važnu ulogu na nastanak tih poremećaja te da se iste ne mogu direktno uzročno-posljedično povezati s događajem od dana 28. listopada 2011. i da se ne mogu priznati posljedicom ozljede na radu.
U tijeku ovog upravnog spora, pribavljeno je vještvo, koje je kod ovog Suda zaprimljeno dana 15. rujna 2017., a koje je sačinio prof. dr. sc. I. U., stalni sudski vještak za neuropsihijatriju, te u istom, nakon analize sudske dokumentacije, spisu tuženog tijela priležeće medicinske dokumentacije tužiteljice kao i razgovora s tužiteljicom te psihičkog statusa tužiteljice (bez da je vještaku bio potreban uvid u osobni zdravstveni karton tužiteljice, radi čega isti nije niti pribavljan za potrebe ovog upravnog spora) iznosi mišljenje i zaključak u kojem navodi da je iz priložene medicinske dokumentacije te razgovora s tužiteljicom, kako i iz sudske dokumentacije, koja da detaljno opisuje kritični događaj, razvidno da je tužiteljica kritične prigode na radnom mjestu doživjela izrazitu stresnu situaciju uslijed koje da je doživjela strah za svoj integritet te strah od smrti. To da ju je toliko potreslo da se unatoč psihijatrijskom liječenju od tog stresa nije ni do sada sasvim oporavila. Kod nje da se razvio kronični posttraumatski poremećaj te da je postala preosjetljiva, tjeskobna, uznemirena. Socijalno da se povukla što da je obrambeni mehanizam preosjetljivih osoba od izlaganja mogućim novim stresnim situacijama. Prema navodima tužiteljice da joj se i sada povremeno u sjećanju i snovima javlja traumatska epizoda iz kritičnog događanja što da je dodatno opterećuje i uznemiruje. To da je izraženo do mjere kada tužiteljica razmišlja da joj povratak u radnu atmosferu u kojoj je doživjela napad na sebe predstavlja teško podnošljivu situaciju i da razmišlja o odlasku u mirovinu. Na pitanje suda predstavljaju li dijagnoze akutnog stresnog poremećaja, poremećaja prilagodbe i anksiozno-depresivnog poremećaja posljedice ozljede na radu da odgovara potvrdno. U tužiteljice da se razvio, nakon akutne reakcije na stres, kronični posttraumatski stresni poremećaj sa svim karakterističnim značajkama – povišena anksioznost, stalna uznemirenost, strahovanje, nesigurnost u socijalnim odnosima i povlačenje iz njih, povrat slika iz traumatskog doživljaja i u budnom stanju i u snovima, te izbjegavanje mjesta gdje se traumatski doživljaj odigrao. Navedene poteškoće psihičkog funkcioniranja da su karakteristične za PTSP koji da se kod tužiteljice uzročno-posljedično vezuje za pretrpljeni stres na radnom mjestu kritične prigode.
U odnosu na Nalaz i mišljenje prof. dr. sc. I. U., stalnog sudskog vještaka za neuropsihijatriju, tužiteljica je na ročištu dana 26. listopada 2017. navela da je suglasna sa vještvom, dok tuženik nije dao posebno očitovanje na zaprimljeno vještvo, već je opunomoćenica tuženika na istom tom ročištu samo navela da i dalje ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odgovora na tužbu te vještačenja Direkcije.
U pogledu ocjene predstavljaju li predmetne dijagnoze akutnog stresnog poremećaja, poremećaja prilagodbe i anksiozno-depresivnog poremećaja, ozljedu na radu (iako to sudski vještak i Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda naziva posljedicom ozljede na radu, ali što nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom upravnom sporu), ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju prof. dr. sc. I. U., stalnog sudskog vještaka za neuropsihijatriju, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je sudski vještak osoba kojoj je povjereno vještačenje uže specijalnosti (psihijatrije, odnosno neuropsihijatrije) u odnosu na ovlaštene vještake upravnih tijela, budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela, budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica dana 28. listopada 2011. na radnom mjestu doživjela izrazitu stresnu situaciju uslijed koje da je doživjela strah za svoj integritet te strah od smrti.
Ovdje valja istaći da iz izjave tužiteljice pribavljene u upravnom postupku proizlazi da joj je kolega M. Č. kritične zgode, dana 28. listopada 2011., došao iza leđa, uhvatio je za ruku, u namjeri da je udari, da ju je gurao, te stavio vreću na glavu, a što potvrđuje i izjava M. P. iz koje proizlazi da je nakon verbalne svađe, M. Č. tužiteljicu stjerao u kut, navukao joj na glavu i tijelo … vreću, a što da je sve bilo popraćeno velikom vikom i guranjem (neovisno o tome što to nije navedeno u izreci presude Općinskog suda u … pod poslovnim brojem K-../12 od dana 20. lipnja 2012., a sve iz razloga jer je u obrazloženju iste navedeno da što se tiče okolnosti stavljanja … vreće na glavu privatnoj tužiteljici da se time sud nije bavio). Međutim, tuženik i liječnička povjerenstva Direkcije Zavoda, tijekom cjelokupnog trajanja upravnog postupka, nisu ocijenili značaj onog što se kritične prigode tužiteljici zaista i dogodilo na radnom mjestu. Dakle, tuženik nije potpuno niti utvrdio činjenično stanje niti okolnosti predmetnog događaja, već je značaj navlačenja … vreće preko tužiteljičine glave te osjećaj koji bi to moglo kod nje izazvati jednostavno ignorirao tijekom cijelog upravnog postupka. Radi navedenog ovaj Sud se u cijelosti slaže s iznesenim stajalištem sudskog vještaka neuropsihijatra da je kritične zgode tužiteljica pretrpjela strah za vlastiti život kao posljedicu, ne samo verbalnog napada i fizičkog nasrtaja kolege na radnom mjestu, već upravo kao reakciju na navučenu … vreću preko njezine glave tijekom događaja od dana 28. listopada 2011.
U izloženom, uvažavajući okolnost da je u suprotnosti s ostalim izvedenim pisanim dokazima te Nalazu i mišljenju prof. dr. sc. I. U., stalnog sudskog vještaka za neuropsihijatriju ovaj Sud ne može pokloniti vjeru Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/12-01/139, URBROJ: 338-08-21-16 od dana 11. veljače 2016., u kojem je ocijenjeno da se bolest dijagnoze šifre prema MKB-10: Akutni stresni poremećaj F 43.0, Poremećaj prilagodbe F 43.2 te Miješana anksioznost i depresivni poremećaj F 41.2 ne mogu direktno uzročno-posljedično povezati s događajem od dana 28. listopada 2011. i da se ne mogu priznati posljedicom ozljede na radu, budući da je u ovom upravnom sporu dokazano da su ispunjene pretpostavke propisane gore citiranom odredbom čl. 14.b toč. 2. Zakona da bi se predmetne dijagnoze tužiteljici priznale ozljedom na radu, budući da je sudskim vještvom utvrđena direktna uzročno-posljedična veza između tih dijagnoza i događaja od dana 28. listopada 2011. koji se dogodio na radnom mjestu tužiteljice.
Neosnovan je prigovor tuženika da bi u konkretnom slučaju samo vještak medicine rada mogao vještačiti u konkretnom slučaju iz razloga jer je odredbom čl. 33. st. 4. ZUS-a propisano da su dokazi isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva, a stavkom 5. istog članka da Sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku. Prema tome, Sud je u upravnom sporu ovlašten izvesti i dokaz vještačenjem i pružiti mogućnost strankama da pobiju nalaze i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja, a o čemu je stajalište zauzela i novija praksa Europskog suda za ljudska prava (npr. u presudi L. protiv Hrvatske, Zahtjev br. 7183/11). U konkretnom slučaju, prema mišljenju ovog Suda, radi se isključivo o psihijatrijskim dijagnozama, radi čega nije bilo razloga da se odbije tužiteljičin prijedlog da se vještačenje u ovom upravnom sporu odredi po predloženom vještaku prof. dr. sc. I. U., budući da niti vještaci medicine rada zasigurno nisu dovoljno stručni da procijene predstavljaju li psihijatrijske dijagnoze, koje su predmet ovog upravnog spora (Akutni stresni poremećaj F 43.0, Poremećaj prilagodbe F 43.2 te Miješana anksioznost i depresivni poremećaj F 41.2), ozljedu na radu.
Za napomenuti je da sudski vještak u pisanom vještvu od dana 15. rujna 2017. po prvi put u ovopredmetnom spisu ističe da se kod tužiteljice kao posljedica ozljede na radu razvio i kronični civilni PTSP, dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji F 43.1 (kao posljedica civilne traume na radnom mjestu), međutim navedena dijagnoza nije bila predmet ovog upravnog spora (odnosno upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu), radi čega se tužiteljica upućuje da priznavanja iste može zahtijevati od prvostupanjskog upravnog tijela.
Stoga, a budući da točka III. osporenog rješenja tuženika nije zakonita, valjalo je (postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva), na temelju odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31. stavkom 1. ZUS-a, poništiti točku III. rješenje tuženika i priznati tužiteljici dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.0, F 43.2 i F 41.2 ozljedom na radu te joj u svezi istih dijagnoza priznati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno presuditi kao u izreci pod točkama 1. i 2.
Imajući u vidu uspjeh tužiteljice u sporu te opravdani trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, koji iznos je tužiteljica i zatražila, valjalo joj je na ime troškova ovog upravnog spora priznati cjelokupan zatraženi iznos, radi čega je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom 3.
U Splitu, 03. studenog 2017.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DN-a:
- tužiteljici M. M. iz S., D. .. uz prijepis zapisnika o objavi
- tuženiku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb uz prijepis zapisnika o objavi
- u spis
RJ:
- Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.
- Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).
- Kalendar 60 dana.