1              Poslovni broj: Gž R-248/2017-2

Poslovni broj: Gž R -248/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja te Svjetlane Vidović kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz B., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., protiv tuženika I.-I. N. d.d. Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima Odvjetničkog društva I., O. & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-29/16 od 4. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 3.studenog 2017.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-29/16 od 4. siječnja 2017.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu od dana 1. kolovoza 2015. godine koji je sklopljen između tužitelja D. Č. iz B., i tuženika I.-I. N. d.d. Z., a prema Odluci tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 24. prosinca 2015. godine nije dopušten te da radni odnos tužitelju pri tuženiku nije prestao te se naređuje tuženiku da vrati na rad tužitelja, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe." (točka I.).

Obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II).

U zakonskom roku žalbu izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavila je na odgovor tuženiku.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet sudskog spora je zahtjev tužitelja za pružanje radnopravne zaštite u smislu utvrđenja da odluka o otkazu ugovora o radu a radilo bi se o odluci redovitog otkaza ugovora o radu nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da je obveza tuženika vratiti tužitelja na rad.

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud te nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

Ovaj žalbeni sud po službenoj dužnosti kao sud drugog stupnja a pozivom na odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije utvrdio da je prvostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o radu te da je tužitelj radio na radnom mjestu višeg operatera na proizvodnom polju I sa  radnim mjestom u  V. T., da mu je tuženik redovito otkazao ugovor o radu koji je uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. U odluci koju je tuženik donio i koju tužitelj pobija u ovom postupku tužitelju se stavljalo na teret da je lažno prijavio adresu stanovanja te na taj način priskrbio znatno veća sredstva za troškove prijevoza tako da je oštetio tuženika u vremensko razdoblju od kolovoza 2011. do listopada 2012. u ukupnom iznosu od 51.870,00 kuna, pobijanom odlukom tužitelju se stavilo na teret da je još s drugim radnikom I. V. pokušao otuđiti 50 litara plinskog kondenzata- gazolina za svoje potrebe, a osim navedenog, u pobijanoj odluci tuženika kojom je otkazan ugovor o radu tužitelju, stavlja mu se na teret i povreda radne obveze za korištenje službenog automobila za vrijeme radnog vremena i odlasku kući, da je službenim automobilom iznosio plastične kanistre, dočim pravilnom procjenom provedenih dokaza, te analizom cjelovitog dokaznog materijala, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj svojim ponašanjem stvarno ostvario obilježja onih propusta radne obveze koje mu je stavljeno na teret i to lažno prijavljivanje adrese stanovanja, i samim tim oštetivši tuženika za iznos od 51.870,00 kuna te pokušaja otuđenja 60 litara plinskog kondenzata – gazolina za svoje potrebe uz pomoć još jednog radnika.

Ovakva utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je tuženik u ovom postupku dokazao propuste tužitelja a samim tim i opravdao donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika-tužitelja.

U žalbenoj fazi postupka tužitelj pobija odluku suda prvog stupnja smatrajući da je bila obveza tuženika da ga prije upozori na obveze iz radnog odnosa a tek nakon toga da mu uruči odluku o otkazu ako se ne ponaša sukladno upozorenjima.

Prema stavu ovog žalbenog suda, ponovno istaknuti žalbeni prigovor da sud prvog stupnja nije vodio računa o obvezi tuženika prije otkazivanja propisana člankom 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/2012 dalje ZR), potrebno je naglasiti da je sud prvog stupnja pravilno dao ocjenu i primjenu odredbe članka 119. ZR-a. Naime, prema spomenutom članku u stavku 1. postoji obveza poslodavca da prije redovitog otkazivanja ugovora o radu pisano upozori radnika na obvezu iz radnog odnosa, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Pravilno je sud prvog stupnja procijenio da je bilo opravdano od tuženika ne očekivati da upozorava tužitelja kao svog radnika nakon što je tužitelj svojim ponašanjem i lažnim prijavama adrese priskrbio sebi protupravno 51.870,00 kuna a isto tako uz pomoć drugog radnika htio je otuđiti imovinu tuženika – 60 litara gazolina .

Radi iznijetog, ukazuje se da je žalba tužitelja neosnovana, da je sud prvog stupnja donio pravilnu odluku radi čega se ista potvrđuje pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 3. studenog 2017.