1              Poslovni broj: Gž-2231/15-2

 

Poslovni broj: Gž-2231/15-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. C. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama A. K. R. i J. P., odvjetnicama iz Z., protiv tuženika M. K. iz S. P. u Š., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U.-U., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Pazinu, posl. br. Povrv-638/15-8, od 25. rujna 2015., 3. studenog 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana – i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Pazinu, posl. br. Povrv-638/15-8, od 25. rujna 2015., u njenim toč. I i IV.

 

II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, odlučeno je:

- u toč. I, da se djelomično održava na snazi platni nalog iz toč. I rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B., posl. br. Ovrv-431/14, od 1. rujna 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 2.163,04 kune sa zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa od njihova dospijeća pa do isplate (pa tako na prvi iznos od 519,45 kuna od 19. veljače 2010.,...),

- u toč. II, da se djelomično ukida platni nalog iz toč. I rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B., posl. br. Ovrv-431/14, od 1. rujna 2014., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 3.560,04 kune sa zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa od njihova dospijeća pa do isplate (pa tako na prvi iznos od 288,75 kuna od 4. veljače 2007.,...), te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen,

- u toč. III, da se ukida platni nalog iz toč. III rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B., posl. br. Ovrv-431/14, od 1. rujna 2014., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.131,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2014. do isplate, i

- u toč. IV, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.061,58 kuna u roku od osam dana.

 

Protiv te je presude, u odnosu na toč. I i IV izreke, žalbu podnio tuženik, navodeći da je podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da ne osporava činjenicu da na sadržaj zapisnika nisu podnijeti prigovori, međutim, da sud prvog stupnja kod zaključivanja o vjerodostojnosti iskaza svjedoka i iskaza tuženika, kojeg je iznio u svojstvu stranke - nije cijenio dio njihovog iskaza u kojem su isti naveli da bi im za slučaj prigovaranja bile oduzete registarske oznake, te u vezi s tim da bi bili isključeni iz prometa. Ističe, da je u konkretnim slučajevima nastavljena vožnja, iako da je tobože bilo prekoračenja osovinskog opterećenja i ukupne mase vozila, iako je prema odredbi iz čl. 31. st. 1. Zakona o javnim cestama propisano da se u tim slučajevima vožnja može nastaviti nakon pribavljanja dozvole i plaćanja naknade za izravni prijevoz, odnosno nakon usklađenja osovinskog opterećenja. Smatra da u konkretnim slučajevima nije bilo prekoračenja osovinskog opterećenja i ukupne mase vozila, te da su saslušani svjedoci i tuženik vjerodostojni u svom iskazu – da je tužitelj spram njih šikanozno postupao, pa da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a pri činjenici da ga se obvezuje za plaćanje naknade za prekoračenje osovinskog opterećenja i ukupne mase vozila, iako da tog prekoračenja u predmetnim danima nije bilo, te da se stoga pobijana presuda temelji i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda, u odnosu na toč. I i IV izreke, preinači na način da se ukine u cijelosti platni nalog javnog bilježnika M. B., posl. br. Ovrv-431/14, od 1. rujna 2014., te da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, i da se tužitelja obveže da tuženiku naknadi parnični trošak sukladno podnijetom zahtjevu, kao i trošak žalbe.

 

Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP).

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 457. st. 1. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje se ukazuje žalbom.

 

Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje potrebno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva:

- da se prema sadržaju računa, obračuna i zapisnika predmetna potraživanja tužitelja odnose na naknadu za izvanredni prijevoz do mjesta kontrole, odnosno mjesta usklađenja tereta te za troškove kontrole, a zbog prekoračenja dopuštenog osovinskog opterećenja i ukupne mase vozila,

- da je do toga došlo prilikom prijevoza koji su obavljeni: 29. siječnja 2010., 22. rujna 2010., 26. svibnja 2011. i 30. siječnja 2012. godine,

- da pritom visina naknade iznosi za mjerenje od 29. siječnja 2010. godine 519,45 kuna, od 22. rujna 2010. godine 556,01 kuna, od 26. svibnja 2011. godine 468,83 kune i od 30. siječnja 2012. godine 618,75 kuna,

- da je tužitelj zatražio naknadu po istoj osnovi za prekoračenja utvrđena u 2007. i 2008. godini, no u spis nije dostavio relevantne isprave koje se na to odnose,

- da su svjedoci D. K., K. K. i tuženik u svojim iskazima naveli da su u više navrata zaustavljeni kamioni njihovog obrta K. te da je tuženik bio suvlasnik obrta do veljače 2012., a što proizlazi i iz izvatka iz obrtnog registra,

- da sud nije prihvatio iskaze svjedoka D. K., K. K. i tuženika u dijelu u kojem su naveli da je tužitelj postupao šikanozno prema njima u smislu da je učestalo zaustavljao njihove kamione za razliku od drugih prijevoznika te da oni nisu imali mogućnost provjere s obzirom da su prilikom vaganja morali biti u kamionu, jer u slučaju da je tome uistinu bilo tako, da bi tada oni iznosili prigovore na zapisnike koji su im uručeni odmah nakon izvršenog mjerenja i u kojima je istaknuto da je vozač upozoren da može sudjelovati u postupku kontrole, međutim, oni su izričito naveli da nisu nikada podnosili tužitelju nikakve prigovore, i

- da su stoga njihovi navodi u ovom pogledu ocijenjeni neuvjerljivim te su prihvaćeni sadržaji navedenih isprava u pogledu utvrđenja prekoračenja i visine naknade.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, čiju pravilnost drugostupanjski sud u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ni ovlašten ocjenjivati jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10 – dalje: ZJC) koji je bio na snazi u to vrijeme, a u bitnome iste odredbe sadržane su u čl. 48. st. 1. i 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11 – dalje: ZC), koji je na snazi od 28. srpnja 2011., razvidno da su vozila tuženika prelazila osovinsko opterećenje kako je to utvrđeno navedenim zapisnicima.

 

Prema tome, takav prijevoz smatra se izvanrednim prijevozom, a prema čl. 31. ZJC-a propisano je da ako se kontrolom utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i dimenzije vozila premašuju dozvolom utvrđene iznose, izvanredni prijevoz može se nastaviti nakon pribavljanja dozvole i plaćanja naknade za izvanredni prijevoz, odnosno nakon usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila s propisanim iznosima. Pritom, prijevoznik je dužan uz troškove kontrole platiti i naknadu za izvanredni prijevoz i prijeđeni put do mjesta kontrole, odnosno do mjesta usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzije vozila, kao i nadoknaditi štetu koju je prouzročio na javnoj cesti.

 

Kako je tužitelj djelomično dokazao visinu svojih potraživanja, i to u iznosu od 2.163,04 kuna koje se odnosi na potraživanja koja su dospjela 2010., 2011. i 2012. godine, a u vrijeme nastanka tih obveza tuženik je bio (su)vlasnik obrta te je time bio prijevoznik u smislu ZC-a i ZJC-a, to je odgovoran za obveze koje su nastale u poslovanju obrta, i u obvezi je platiti navedenu naknadu sa zakonskim kamatama koje teku na iznos od 519,45 kuna od 19. veljače 2010. do isplate, na iznos od 556,01 kune od 17. listopada 2010. do isplate, na iznos od 468,83 kune od 25. lipnja 2011. do isplate i na iznos od 618,75 kuna od 25. veljače 2012. do isplate, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i kada je u tom dijelu održao na snazi rješenje o ovrsi.

 

Također, a suprotno žalbenim navodima tuženika, i odluka o troškovima postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, te uz pravilnu primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14).

 

Slijedom iznijetog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presudu pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 457. ZPP-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Kako je odbijena žalba tuženika, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe, a sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Puli-Pola 3. studenog 2017.

 

Sudac

 

Igor Rakić, v.r.