1                                               Poslovni broj Gž R-381/2017-2

                           

 

 

 

 

 

              Poslovni broj Gž R-381/2017-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Branke Guljaš                  predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Drage Grubeše i suca Josipa Gabrića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. r. a. z. m. d. iz Z., …, OIB …, zastupana po punomoćniku M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz O. d. R. i p., protiv tuženika S. d. i l. s. i n. R. H. iz Z., …, OIB …, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. kolovoza 2017., poslovni broj Pr-393/2017-11, u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2017.,

 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja br. Pr-393/2017-11 od 28. kolovoza 2017. (toč. I i II izreke).

 

              Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              "I. Nadomješta se suglasnost na otkaz ugovora o radu radniku P. T. zatražena dopisom tužitelja broj Klasa: …. Urbroj: … od 01.02.2017.g., a uskražena očitovanjem tuženika broj … od 10. veljače 2017.g.

 

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.) – dalje ZPP, s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

 

Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tuženika i predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda i dosudi trošak odgovora na žalbu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Tuženik u žalbi određeno ne upire koju bitnu povredu iz čl. 354. ZPP je počinio prvostupanjski sud.

 

              Ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede na koje ovaj sud po odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti za redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika - u funkciji sindikalnog povjerenika (čl. 188. st. 3. Zakona o radu – NN br. 93/14.) – dalje ZR/14.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio da je P. T. ovlaštena osoba za zastupanje sindikalne podružnice H. od 28. veljače 2014., da je sa tužiteljem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. lipnja 2012. za radno mjesto Viši stručnjak za poštanske usluge, te da je u ugovoru o radu zasnovao radni odnos u odjelu poštanskih usluga za obavljanje poslova pod oznakom radnog mjesta 6.4. platni razred F5, temeljem Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta H.-a – Dodatak I. Nastavno, prvostupanjski sud je utvrdio da je sindikalni povjerenik 5. siječnja 2017., 12. siječnja 2017., 16. siječnja 2017., 19. siječnja 2017., 23. siječnja 2017. odbio preuzeti od neposrednog nadređenog svjedoka A. S. ukupno 84 predmeta – spisa iz Odjela komunikacijskih mreža i usluga čiji je rukovoditelj saslušan svjedok H. P.. Također, utvrđeno je da je tužitelj 20. siječnja 2017. donio upozorenje o povredama iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa jer je P. T. od 4. siječnja 2017. do 19. siječnja 2017. u sedam navrata odbio preuzeti spise Odjela komunikacijskih mreža i usluga, te da je P. T. unatoč tomu dana 23. siječnja 2017. odbio preuzeti u rad predmete dodijeljene od neposrednog rukovoditelja. Tužitelj je dopisom od 1. veljače 2017. zatražio od tuženika suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu (čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR/14.), nakon što je P. T. 25. siječnja 2017. omogućio pravo na obranu, a tuženik je dopisom od 10. veljače 2017. uskratio suglasnost o namjeri poslodavca da sindikalnom povjereniku otkaže ugovor o radu.

 

              Čl. 232. st. 3. ZR/14. propisano je da se u postupku nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu radnika, odnosno nadomještanje suglasnosti sindikata o otkazu ugovora o radu sindikalnom povjereniku, započete nakon donošenja ovog Zakona, a do donošenja provedbenih propisa iz čl. 151. i čl. 188. ovog Zakona, primjenjivat će se odredbe Zakona o radu (NN br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13.) – dalje ZR/09.

 

              Iako je nakon stupanja na snagu ZR/14 donesen Pravilnik o načinu izbora arbitara i provođenje postupaka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti (NN br. 37/16.) postupak nadomještanja suglasnosti još uvijek spada u sudsku nadležnost jer arbitražni postupak još nije započeo sa radom zbog neizbora arbitara za provođenje postupka arbitraže.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je poslodavac pravovremeno podnio tužbu radi nadomještanja suglasnosti (čl. 249. st. 3. ZR/09.).

 

              Vrhovni sud RH je u više Odluka (Revr-407/13., Revr-137/16., Revr-388/17.), zauzeo pravno shvaćanje da se u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja (vjerojatnost) o ostvarenju otkaznog razloga, te da je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu, upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, te da poslodavac nije dužan dokazivati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi se poslodavca dovelo u situaciju da vodi dva postupka u kojim bi svakom od njih zasebno morao dokazati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu.

 

              Tuženik je uskratio suglasnost na otkaz ugovora o radu s tvrdnjom da se od osnivanja sindikalne podružnice H. onemogućava rad, da je sindikalni povjerenik pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu koncem 2016. pokrenuo postupak radi uznemiravanja i diskriminacije temeljem članstva u sindikatu (Pr-….), da u dopisu tužitelja nije navedeno iz kojih razloga se otkazuje ugovor o radu, a što se ponavlja i u žalbi. Pored toga, od odlučnih žalbenih navoda tuženik prigovara da je sindikalni povjerenik radio po nalogu na tri radna mjesta, da je odbio preuzeti spise jer je tražio da sa poslodavcem zaključi Aneks ugovora o radu, da ispomoć dužeg vremenskog razdoblja na radu predmeta iz Odjela komunikacijskih mreža nije zakonita, da nije zakonito da i sindikalni povjerenik radi duže vremensko razdoblje poslove izdavanja uvjeta gradnje i tehničkih pregleda građevina iz Odjela komunikacijskih mreža i usluga, iako s tužiteljem ima zaključen ugovor o radu za poslove višeg stručnjaka za poštanske usluge u Odjelu poštanskih usluga, i konačno ponovno se poziva na diskriminirajuće ponašanje poslodavca zbog stavljanja u nepovoljniji položaj zbog članstva u sindikatu.

 

              Budući je čl. 2. Ugovora o radu ugovorena i primjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta H.-a, te da je čl. 6. toč. 4. Pravilnika propisano da Viši stručnjak za poštanske usluge obavlja i druge i slične poslove koje mu odredi rukovoditelj odjela, te da ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenja prvostupanjskog suda da je sindikalni povjerenik početkom 2017. neopravdano odbio raditi na više predmeta iz Odjela komunikacijskih mreža i usluga unatoč tomu što je došlo do povećanja obima poslova na ovom odjelu, te što je P. T. jedini od više zaposlenika koji su radili na ispomoći ovog odjela odbio rad na predmetima, da je nastavio odbijati rad na predmetima i nakon upozorenja poslodavca, da svjedoci A. S. i H. P. tvrde da je sindikalni povjerenik pola radnog vremena radio na poslovima Višeg stručnjaka za poštanske usluge, a pola radnog vremena na predmetima iz Odjela za komunikacijske mreže i usluge, da je namjera poslodavca o otkazu ugovora o radu bila jasna i razumljiva u pogledu vrste otkaza i razloga za otkaz, te da je tužitelj dokazao postojanje odlučnih činjenica kada se radi o tužbi radi nadomještaja suglasnosti o namjeri poslodavca za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a niti pravilnost u primjeni materijalnog prava.

 

              Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP i važeća Odvjetnička tarifa).

 

              Odluka o trošku odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP.

 

              Temeljem čl. 368. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci odluke.

 

 

Osijek, 3. studenog 2017.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća

                                                                                                  Branka Guljaš,v. r.

 

 

                                                                                    Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                  Blaženka Vuletić