Poslovni broj: Gž-3630/2015-2

 

Poslovni broj Gž-3630/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katiji Blaće u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., OIB: …, protiv tuženice M. K. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-896/13 od 2. rujna 2015., dana 3. studenoga 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-896/13 od 2. rujna 2015.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 55.770,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2012. prema eskontnoj stopi HNB koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena sve do isplate.

 

Protiv navedene  presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 - dalje ZPP) s prijedlogom da se predmetna presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 55.770,08 kuna koji je njezina pravna prednica G. K. primila na ime nepripadajuće mirovine za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 28. veljače 2011.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je pravna prednica tuženice G. K. bila korisnica invalidske mirovine, da je istoj konačnim i pravomoćnim rješenjem tužitelja od 9. listopada 2013. utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 28. veljače 2011. u svoti od ukupno 55.770,08 kuna, da tuženica kao pravna slijednica G. K. tužitelju nije izvršila povrat nepripadno isplaćene mirovine.

 

Temeljem iznesenih  činjeničnih utvrđenja koja tuženica nije dovela u sumnju svojim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud smatrao da je tuženica prema propisu iz odredbe članka 164. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju («Narodne novine» broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 130/10 – pročišćeni tekst, 61/11, 114/11, 76/12 – dalje: ZMO) dužna tužitelju vratiti iznos preplaćene mirovine zbog čega je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev.

 

Neosnovano tuženica osporava zakonitost prvostupanjske presude.

 

Naime, odredbom članka 164. stavak 1. ZMO propisana je obveza osigurane osobe koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada da tako primljeni novčani iznos vrati Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji u slučaju kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, te kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće.

 

Tužitelj je konačnim i pravomoćnim rješenjem donesenim 9. listopada 2013. utvrdio nepripadnu isplatu invalidske mirovine prednici tuženice G. K. za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 28. veljače 2011. u iznosu od 55.770,08 kuna.

 

Tuženica ovo rješenje nije osporavala u upravnom postupku pred nadležnim tijelima tužitelja, pa je predmetno rješenje postalo konačno i pravomoćno.

 

U smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, o tom pitanju sud u parničnom postupku može odlučiti samo onda ako o njemu već nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo.

 

Slijedom naprijed navedenog, kako je o nepripadno isplaćenom iznosu mirovine prednici tuženice pravomoćno odlučeno u upravnom postupku, to prvostupanjski  sud u ovome postupku nije mogao odlučivati o tome u kojem iznosu pravnoj prednici tuženice pripada pravo na isplatu invalidske mirovine.

 

Neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je nastupila zastara potraživanja predmetne tražbine.

 

Naime, u konkretnom se slučaju radi se o potraživanju s naslova stjecanja bez osnove koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina.

 

Odredbom članka 166. stavak 1. ZMO propisano je da potraživanje u slučajevima tog zakona zastarijevaju istekom rokova određenih zakonom, time da prema izričitoj odredbi stavka 2. istog članka rokovi zastare počinju teći od dana konačnosti upravnog rješenja.

 

Kako je rješenje  na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev  postalo konačno i pravomoćno 2. studenoga 2013., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. prosinca 2013. to je tužba podnesena u okviru općeg zastarnog roka od 5 godina.

 

S obzirom na naprijed izneseno prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici da tužitelju vrati tužbom zatraženi iznos nepripadno isplaćene  mirovine.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tuženice, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

 

U Splitu 3. studenoga 2017.