Poslovni broj: Gž-2100/2017-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2100/2017-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. Ć., odvjetnici u S., protiv tuženika A. B., O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1341/16 od 6. ožujka 2017., u sjednici održanoj 2. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1341/16 od 6. ožujka 2017., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku A. B. da  u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 239.354,43 Kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenog 2006. pa do isplate, a koja zakonska zatezna kamata na navedeni iznos se obračunava  od 20. studenog 2006. pa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Odbija se zahtjev tužiteljice kao neosnovan za više zatraženi iznos na ime naknade štete i to u iznosu od 86.130,57 Kuna.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 18.841,87 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Protiv prvostupanjske presude i to točke I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno, pobijanu presudu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

Odgovor na žalbu je podnesen u kojemu se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika pa se predlaže žalbu istog odbiti.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice na potraživanje naknade štete od tuženika u iznosu od 325.485,00 kuna sa pripadajućom kamatom.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi,

- da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika i njegove majke N. B., radi utvrđenja bračne stečevine, koji postupak se vodio pod poslovnim brojem IP-836/98,

- da su 30. listopada 2006. pod brojem IP-836/98 doneseni presuda i rješenje koji su postali pravomoćni 31. svibnja 2007., a ovršni 14. studenog 2007., kojima je utvrđeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika i to svakog za 1/2 dijela, dok je N. B. bila obvezna temeljem te presude izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis prava suvlasništva za 1/2 dijela na spornom stanu, a tuženik predati tužiteljici u suposjed navedeni stan, te je odbijen prijedlog tužiteljice za izdavanjem privremene mjere,

- da je kao vlasnik predmetnog stana bila upisana N. B. za cijelo, a u zemljišne knjige se uknjižila temeljem ugovora od 10. prosinca 1993.,

- da je tužena N. B. kao knjižni vlasnik stana u ... ulici prodala M. B. predmetni stan temeljem ugovora o kupoprodaji od 20. studenog 2006. i da u vrijeme kupoprodaje nije postojala zabilježba spora,

- da je tužiteljica zabilježbu spora 15. listopada 2009. zatražila u postupku koji se vodio pod brojem Po-176/13 koja je i određena rješenjem broj Z-9727/09 18. veljače 2010.,

- da se M. B. nakon kupoprodaje uknjižila kao vlasnik predmetnog stana,

- da je N. B. predmetni stan prodala M. B. prije nego što su presuda i rješenje u predmetu pod poslovnim brojem IP-836/98 postali pravomoćni, pa na strani N. B. nije postojala nikakva zapreka za prodaju predmetnog stana,

-da je cijena predmetnog stana iznosila 48.000,00 EUR-a plativo u kunama, obzirom na položaj i kvadraturu stana (48,22 m2, sjeverna strana),

- da je M. B. uredno prijavila kupoprodajni ugovor Poreznoj upravi koja je istu rješenjem od 28. lipnja 2010. godine oslobodila od plaćanja poreza, a temeljem članka 10. Zakona o porezu na promet nekretnina,

- da je tužiteljica pokrenula ovršni postupak pod brojem Ovr-346/08 dana 12. veljače 2008. temeljem pravomoćne i ovršne presude IP-836/98 od 30. listopada 2006. kojim je tražila ispražnjenje i predaju predmetne nekretnine, no rješenjem suda broj Ovr-346/08 usvojen je prigovor M. B. te je ovrha proglašena nedopuštenom, a postupak je obustavljen iz razloga što je utvrđeno da je ista vlasnica predmetnog stana,

- da je u tijeku postupka N. B. preminula 5. rujna 2015., koju je temeljem rješenja o nasljeđivanju naslijedio sin-tuženik A. B.,

- da N. B. za života nije tužiteljici izdala tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva za 1/2 dijela predmetnog stana,

- da se šteta koju je prednica tuženika N. B. počinila tužiteljici sastoji u činjenici da je ista prodala 1/2 dijela stana suvlasništva tužiteljice i time onemogućila tužiteljicu u vršenju njenih suvlasničkih ovlasti za 1/2 predmetnog stana pa je postupila protivno odredbi članka 1. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i odredbi članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima,

- da je tuženik temeljem pravomoćne presude broj I P-836/98 od 30 listopada 2006. bio u obvezi tužiteljici predati u suposjed predmetni stan, no sudu nije predočio niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je uveo tužiteljicu u suposjed predmetnog stana pa je na taj način počinio štetu istoj, odnosno onemogućio ju je u korištenju 1/2 suvlasničkog dijela stana pa je postupio suprotno odredbi članka 36. stavak 1. ZV-a, članka 1. stavak 3. ZV-a, kao i članku 277. stavak 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima,

- da su na tuženika prešle obveze vezano za predmetni ugovor, a nakon smrti N. B. pa je isti dužan tužiteljici naknaditi štetu u visini 1/2 vrijednosti predmetnog stana, jer je njegova prednica N. B. prodajom navedenog stana oštetila tužiteljicu oduzimajući joj pravo suvlasništva od 1/2 dijela,

- da iz podataka Porezne uprave, Ispostava Split, proizlazi da prosječna cijena stana na navedenom području P., gdje se nalazi predmetni stan, ..., po m2 iznosi 9.927,60 kuna,

- da iz pregledanih podataka A. B. također proizlazi da se prosječna cijena vrijednosti predmetnog stana kreće između 1.000 EUR i 1.800 EUR po m2,

- da predmetni stan ima površinu od 48,22 m2, pa obzirom na cijenu m2 od 9.927,60 kuna proizlazi da prosječna tržna vrijednost predmetnog stana u vrijeme presuđenja ukupno iznosi 478.708,87 kuna, dok 1/2 predmetnog stana iznosi 239.354,43 kuna,

- da je tuženik kao univerzalni pravni sljednik N. B. dužan naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 239.354,43 kuna.

 

S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem I P-836/98 utvrđena suvlasnicom za 1/2 dijela predmetnog stana, koji stan je prednica tuženika N. B. prodala M. B. temeljem kupoprodajnog ugovora od 20. studenog 2006., koje pravo suvlasništva predmetnog stana tužiteljica da je stekla po osnovi bračne stečevine u trenutku pravomoćnosti sudske odluke i to 31. svibnja 2007., a ovršne 14. studenog 2007. N. B. da je temeljem citirane presude bila obvezna tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva za 1/2 dijela predmetnog stana, a tuženik tijekom postupka nije sudu pružio dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je njegova prednica sukladno citiranoj presudi  za života tužiteljici izdala tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva od 1/2 na predmetnom stanu, slijedom čega ista nije postupila sukladno sudskoj odluci. Šteta koju je prednica tuženika počinila tužiteljici da se sastoji u činjenici da je ista prodala 1/2 dijela stana suvlasništva tužiteljice i time onemogućila tužiteljicu u vršenju njenih suvlasničkih ovlasti, na 1/2 dijela predmetnog stana, pa je postupila suprotno odredbi članka 1. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) i odredbi članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89 i 59/90-dalje ZBPO). Prednica tuženika da je u smislu odredbe članak 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje-ZOO) prodajom stana M. B. počinila štetu u vidu umanjenja imovine tužiteljice za 1/2 suvlasničkog dijela kojeg je tužiteljica odlukom suda od 30. listopada 2006. stekla u suvlasništvo danom pravomoćnosti odluke 31. svibnja 2007. a imajući u vidu odredbu članka 127. stavak. 2. ZV-a, pa joj je počinila šteti i iz razloga što joj sukladno pravomoćnoj odluci nije izdala tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njenog suvlasničkog dijela od 1/2 dijela. Tuženik da tužiteljicu temeljem pravomoćne presude nije uveo u posjed njenog suvlasničkog dijela pa je na taj način počinio štetu istoj budući ju je onemogućio u korištenju njenog suvlasničkog dijela, dakle postupio je protivno odredbi članak 1. stavak 3. i 36. ZV-a, te odredbi članka 277. stavak 1. ZBPO.,  Kako je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti N. B. istu naslijedio kao jedini i isključivi nasljednik to na njega da sukladno odredbi članka 336. stavak 2. ZOO-a ima učinak i ugovor kojeg je njegova prednica Nada zaključila, kao prodavateljica s M. B., kao kupcem, a kojom radnjom je ista počinila štetu tužiteljici u vidu otuđenja 1/2 predmetnog stana pa je tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu upravo u iznosu od 1/2 vrijednosti predmetnog stana, jer su na njega prešla sva prava i obveze iz ugovora, čiju je visinu sud utvrdio temeljem dostavljenih podataka od strane Porezne uprave pa je tako u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 239.354,43 kuna.

 

Ovako utvrđeno činjenično stanje kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu, koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Dakle, u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem IP-836/98 u kojem je sudjelovala i prednica tuženika N. B. pravomoćno je utvrđeno da je sporna nekretnina stečena radom tužiteljice i tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice i da ista predstavlja suvlasništvo stranka za po 1/2 dijela svakog, koju nekretninu-stan u S., ... je tijekom trajanja žalbenog postupka dana 20. studenog 2006. prednica tuženika prodala M. B. iako je znala da je sudskom odlukom obvezana ispustiti ispravu podobnu za uknjižbu predmetnog stana tužiteljici za 1/2 dijela, a tuženik je bio u obvezi tužiteljicu uvesti u suposjed predmetne nekretnine što nisu, pa su postupali protivno odredbama članka 1. stavak 3. i 36. ZV-a, te članka 277. ZBPO-a, slijedom čega tužiteljica osnovano temeljem odredbe članka 1046. ZOO-a potražuje štetu od tuženika. Tužiteljici je postupanjem prednice tuženika i samog tuženika nanesena šteta koju je ona pretrpjela u vidu izgubljene novčane vrijednosti suvlasničkog dijela stana koji je prodan trećoj osobi. Kako je prednica tuženika tijekom postupka preminula, a njen nasljednik je tuženik, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da na tuženika sukladno članku 336. ZOO-a ima učinak ugovora kojeg je njegova prednica zaključila sa kupcem M. B., kojom radnjom je počinila štetu tužiteljici u vidu otuđenja 1/2 dijela predmetnog stana a koji je suvlasništvo tužiteljice pa je tuženik u obvezi naknaditi štetu tužiteljici za 1/2 dijela predmetnog stana i to u visini od 239.354,43 kuna.

 

Nije osnovano pozivanje tuženika u žalbi na odredbu članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN), obzirom da je tuženik jedini nasljednik svoje majke Nade pa stoga stupa u prava i u obveze svog prednika, dok isti tijekom postupka nije dokazao da se radi o naslijeđenoj imovini čija je vrijednost svega 10.000,00 kuna, kao što nisu osnovani ni žalbeni navodi istog glede visine tužbenog zahtjeva. Naime, sud je visinu tužbenog zahtjeva utemeljio na dostavljenim podacima od strane Porezne uprave za koje podatke se upravo zalagao tuženik da se koriste za utvrđenje visine (podnesak tuženika list spisa 127), pa imajući u vidu da cijena m2 stan na tom području gdje se nalazi predmetni stan iznosi 9.927,60 kuna, kao i površinu stana od 48,22 m2, to je osnovano prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 239.354,43 kuna za 1/2 dijela njenog suvlasništva.

 

Na temelju navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, pozivom na odredbe članaka 1. stavak 3., 36., 126. i 127. ZV-a, članka 277. ZBPO-a, te članka 1046. i 1086. ZOO-a.

 

U odnosu na tuženikovo pobijanje odluke o trošku postupka, za istaći je da je odluka prvog stupnja o parničnom trošku donesena na temelju zakona i u skladu s odredbom članka 154. stavak. 2. ZPP-a. Naime, sud je prilikom odlučivanja o trošku postupka vodio računa o uspjehu stranaka u postupku kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, pa je pravilno i primijenio materijalno pravo, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

 

Slijedom naprijed navedenog, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti u pobijanom dijelu, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 2. studenog 2017.