Poslovni broj: 8 Gž-1191/2017-2.

             

 

 

 

 

 

       REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

             SLAVONSKI BROD                                                                                 

Poslovni broj: 8 Gž-1191/2017-2.

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice J. C. iz S., II. tužitelja J. P. iz O. G., III. tužiteljice M. M. iz S., IV. tužitelja B. M. iz S., zastupani po punomoćnici D. K., odvjetnici u T., protiv tuženika H. D. P. "Navještenja blažene djevice M." sa sjedištem u Z., zastupana po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. srpnja 2017., poslovni broj: P-5971/2015., 2. studenog 2017.,              

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

                            Odbija se žalba I. tužiteljice J. C., II. tužitelja J. P, III. tužiteljice M. M. i IV. tužitelja B. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 17. srpnja 2017., poslovni broj: P-5971/2015.

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                            "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čestica zemljišta 898/3 k.o zu 109 O. i to tužiteljica pod 1) za 6/12, tužitelj pod 2) za 4/12 dijela, tužiteljica pod 3) za 1/12 dijela i tužitelj pod 4) za 1/12 dijela, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čestica zemljišta 898/3 k.o O. na ime tužiteljice pod 1) C. J. za 6/12 dijela, a tužitelja pod 2) P. J.  za 4/12 dijela, tužiteljice pod 3) M. M. za 1/12 i tužitelja pod 4) M. B. sina B. za 1/12 dijela" kao neosnovan.

 

                            II. Dužni su tužitelji nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna u roku od 15 dana".

 

                            Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tužitelji zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

 

                            Predlažu da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju tužitelji ističu u žalbi ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu.

 

                            Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, obrazloženje nije kontradiktorno te je razvidno na temelju kojih činjenica i materijalnopravnih propisa je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu.

 

                            Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a koju bi po navodima žalbe prvostupanjski sud počinio time što nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka F. P., a nakon što je odlučio izvesti taj dokaz, budući je odredbom članka 300. stavka 4. ZPP-a koji se primjenjuje na predmetni postupak sukladno odredbi članka 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 25/13) propisano da sud nije vezan u tijeku parnice za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza.

 

                            No, po ocjeni ovog suda da je prvostupanjski sud i postupio suprotno te nepravilno primijenio odredbu Zakona o parničnom postupku s obzirom na razloge prvostupanjskog suda za ocjenu osnovanosti osnove tužbe, takva povreda nije bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

                            Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

                            Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju tužitelji.

 

                            Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe prvostupanjski sud je donio analizom i ocjenom predloženih i provedenih dokaza, a ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju budući žalitelji u žalbi ne daju određene dokaze i činjenice koji bi promijenili činjenična utvrđenja prvostupanjske presude.

 

                            Tužitelji tužbom traže utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) na nekretnini označenoj kao kčbr. 893/3 k.o. O., te kroz postupak ističu različite osnove stjecanja prava vlasništva i to: dosjelost, nasljeđivanje odnosno stjecanja temeljem nasljednih težačkih prava.

 

                            Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se predmetna nekretnina ne obrađuje 30-40 godina, a da su je među posljednjima obrađivali A. i D. P.

 

                            Nadalje, prvostupanjski sud je utvrđenja da je nekretnina upisana u zu 109 O. kao zk. tijelo 12 u naravi vrt, da su u teretnom listu C na zk. tijelu 12 bila upisana težačka prava na ime M. P. pokojnog G., na temelju dosudnice iza M. P. pokojnog I., te težačko pravo na ime T. P. pokojnog M. za 7/24, J. P. pokojnog M. za 7/24, V. P. pokojnog M. za 7/24, K. P. za 3/24 dijela.

 

                            Prvostupanjski sud smatra da tužitelji nisu dokazali slijedom čega se imaju smatrati suvlasnicima u idealnim dijelovima jer ne proizlazi da bi njihov prednik imao težačka prava na cijeloj nekretnini (J. P. pokojnog M.) niti na koji bi je način stekao.

 

                            Stajalište je prvostupanjskog suda da kako nije nedvojbeno utvrđeno u kojem je omjeru na predmetnoj nekretnini J. P. pokojnog M. imao težačka prava nije se moglo utvrditi u kojem je omjeru sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (NN, Službeni list NRH 138/46. od 22. studenog 1946., dalje u tekstu: Zakon) stekao pravo vlasništva po sili zakona dana 22. studenog 1946.

 

                            Osim toga, ovaj sud ističe da iz posebnih Uputstava za provođenje Zakona proizlazi da su se obrađivačima mogle smatrati samo osobe koje su po glavnom zanimanju zemljoradnici i samo takve su osobe mogle dobiti zemlju u vlasništvo, a ako obrađivač nije bio po glavnom zanimanju zemljoradnik zemlja se oduzimala u korist zemljišnog fonda agrarne reforme i bila je namijenjena za raspodjelu mjesnim agrarnim interesentima po odredbama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji.

 

                            Također, u slučaju da su dvije osobe polagale pravo na istu zemlju, prednost je dobivala ona koja se nalazila u ekonomski slabijem položaju.

 

                            Tužitelji nisu dokazali osnov po kojem bi sukladno Zakonu i Uputstvima njihov prednik stekao spornu nekretninu, pa je takav osnov tužbe neosnovan.

 

                            No, također neosnovano se tužitelji pozivaju i na institut dosjelosti za kojeg nisu ostvarene pretpostavke ni po Općem građanskom zakoniku (OGZ), a niti prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZOV).

 

                            Pretpostavke dosjelosti su između ostalog posjed određene kvalitete dakle, posjed mora biti kvalificiran ili bar savjestan (pošten), te mora biti efektivan, mora se stalno izvršavati, trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti.

 

                            Neosnovano se tužitelji pozivaju da bi se u posjedu nalazili više od 40 godina prije 6. travnja 1941., budući je u to vrijeme prednik tužitelja bio u tzv. "težačkom odnosu" i kao takav je bio upisan u suvlasništvo u zemljišne knjige pa nema niti jedne pretpostavke potrebnih za stjecanje vlasništva dosjelošću, a nakon 1946. nije ispunjeno vrijeme potrebno za dosjelost (40 godina) ni po Općem građanskom zakoniku niti Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti je posjed efektivan budući je utvrđeno da je posjed trajao do 70-tih godina.

 

                            Također nedvojbeno je da predmetna nekretnina nije mogla biti niti predmetom nasljeđivanja.

 

                            Prvostupanjski sud je dakle, po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu, pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

 

                            Zbog iznesenog, temeljem članka 368. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 2. studenog 2017.

 

 

                                                                                                                                   Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                  Irena Dikanović Terzić