Poslovni broj: 8 Gž-1277/2017-2.

             

 

 

 

 

 

       REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

             SLAVONSKI BROD                                                                            

Poslovni broj: 8 Gž-1277/2017-2.

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. R. (OIB: …) iz Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., (OIB: …), Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2017., poslovni broj: P-725/2017-7., 2. studenog 2017.,              

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

                            Prihvaća se žalba tužitelja O. R. i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2017., poslovni broj: P-725/2017-7., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                            "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

                            "Utvrđuje se ništetna odredba članka 8. stavka 2. rečenice 3. Ugovora o kreditu broj: 238/2002., sklopljenog dana 26. ožujka 2002. između parničnih stranaka tuženika A. B. d.d., Z. (OIB: …), Z. i tužitelja O. R. iz Z., (OIB: …) i to u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5% (dvaipol posto) od preostalog iznosa kredita.

                            Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z. (OIB:…), Z. neka tužitelju O. R. iz Z., (OIB: …), izvrši isplatu iznosa od 5.686,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2016. (članak 29. stavak 2. i stavak 8. ZOO/2005) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 8 dana."

 

                            II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.875,00 kn, u roku od 15 dana".

                           

                            Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

 

                            Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno, da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima.

 

                            Traži troškove podnesene žalbe.

 

                            U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe neosnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

                            Traži troškove odgovora na žalbu.

 

                            Žalba je osnovana.

 

                            Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tužitelj ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.

 

                            Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

 

                            Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

                            Tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren je na utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 238/2002. sklopljenog između parničnih stranaka u članku 8. stavku 2. Ugovora koji glasi:

 

                            "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5% (dva i pol posto) od preostalog iznosa kredita".

 

                            U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

                            - da su tuženik, kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, te S. D. i D. P. sudužnici dana 26. ožujka 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 238/2002. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, temeljem kojeg je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 51.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a koji se tužitelj obvezao vratiti do 30. travnja 2022.,

 

                            - da su ugovorne stranke Ugovora o kreditu broj 238/2002. u članku 8. stavku 2. ugovorile slijedeće: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke. U slučaju prijevremene konačne otplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5% (dvaipol posto) od preostalog iznosa kredita. Od dana kada je kredit vraćen, više se ne zaračunavaju kamate.",

 

                            - da je tužitelj dana 4. svibnja 2016. podnio zahtjev tuženiku za prijevremenu konačnu otplatu kredita,

 

                            - da je tuženik prilikom obračuna konačne prijevremene otplate kredita za tužitelja na dan 31. svibnja 2016. (pri čemu je tužitelj banci dugovao iznos od 25.310,99 EUR glavnice i 134,15 EUR redovnih kamata obračunatih do 31. svibnja 2016.), tužitelju u dugovani iznos zaračunao i naknadu za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 759,33 EUR, plativo u kunama po srednjem tečaju tuženika,

 

                            - da je tužitelj tuženiku dana 27. svibnja 2016. uplatio iznos od 196,239,46 kn, s tim da iz internog naloga (list 5 spisa) nije vidljiva specifikacija ove uplate i

 

                            - da je tuženik dopisom od 19. prosinca 2016. otklonio zahtjev tužitelja za povratom plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.

 

                            Prvostupanjski sud je stajališta da se s obzirom na vrijeme kada je nastao ugovorni odnos stranaka imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91) koji niti jednom izrijekom nije zabranjivao tuženiku kao banci, odnosno kreditoru da u slučaju prijevremene otplate kredita korisniku kredita naplati i naknadu za prijevremenu otplatu pa nema mjesta primijeni odredbe članka 103. stavka 1. ZOO/91 u odnosu na spornu ugovornu odredbu iz članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 238/2002., navodeći nadalje da je odredbama članka 1065. do članka 1068. ZOO/91 određeno da u slučaju (članak 1068. stavak 3.) ako korisnik kredita vrati kredit prije roka određenog za vraćanje, dužan je naknaditi štetu davatelju kredita ako ju je davatelj kredita pretrpio.

             

                            Prvostupanjski sud smatra da odredba članka 1068. stavka 3. ZOO/91 osim što daje pravo davatelju kredita da od korisnika kredita traži naknadu štete u slučaju prijevremenog vraćanja kredita, ne isključuje pravo davatelja kredita da od korisnika kredita traži i naknadu za prijevremeno vraćanja kredita.

 

                            Stoga prvostupanjski sud zaključuje da sporna odredba članka 8. stavka 2. Ugovora nije ništetna.

 

                            No, za ocjenu osnovanosti osnove tužbe po ocjeni ovog suda nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

                            Da bi se naime ocijenila ništetnost sporne odredbe nije dovoljno citirati odredbe Zakona o obveznim odnosima/91 koji reguliraju pravo na prijevremenu isplatu kredita već je potrebno utvrditi koji su to pravedni i objektivno eventualno nastali troškovi koje bi vjerovnik imao izravno povezane prijevremenom otplatom kao što i obračun naknade mora biti transparentan i razumljiv, kako prije sklapanja ugovora tako i tijekom sklapanja, ali i prilikom same prijevremene otplate što iz obavijesti o prijevremenom zatvaranju ne proizlazi niti je moguće utvrditi (strana lista 6). Kako dakle, nije utvrđeno na što se odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, a ne bi se smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamata (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate, to se ne može ocijeniti da li je ugovorna odredba ništetna pri čemu se neosnovano tuženik, ukoliko se eventualno utvrdi da je odredba ništetna, poziva na jedno od osnovnih načela građanskog prava, načelo dispozitivnosti, budući takva ugovorna odredba ako je ništetna, ne može se niti ugovarati.

 

                            Isto tako djelomična ništetnost povlači za sobom posljedice iz članka 104. ZOO/91 prema kojem su stranke dužne vratiti ono što su primile na osnovi takve djelomične ništetnosti pa nije od utjecaja pozivanje tuženika na nepostojanje pretpostavki za primjenu instituta stjecanja bez osnove.

 

                            Zbog iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će utvrditi odlučne činjenice, te nakon toga analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno tako i svih zajedno kao i rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu odluku kojom će se riješiti i o ukupnim troškovima postupka kao i o zatraženim troškovima podnesene žalbe i odgovora na žalbu slijedom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

                            Temeljem članka 370. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 2. studenog 2017.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                             Irena Dikanović Terzić