1                                                    Povrv-244/17

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

Povrv-244/17

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. d.d. S., OIB: ….., zastupana po odvjetnicima iz O. društva H. i partneri Z., protiv tuženika J. T. iz S., , OIB: , zastupana po E. S., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 12. rujna 2017. god. u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dne 31. listopada 2017.god.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S. pod posl. br. Ovrv-342/11 od 09. prosinca 2011.god. u dijelu u kojemu se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 822.345,19 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena i koja teče od dne 01. rujna 2011.god. pa do 31. srpnja 2015.god., a od 01. kolovoza 2015.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnoga postupka u iznosu od 6.223,80 kn, sve u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 117.734,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. listopada 2017.god. pa do isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio dne 25. studenoga 2011.god. javnom bilježniku Z. M.-Š. ovršni prijedlog protiv tuženika, kao ovršenika, radi isplate. U ovršnom prijedlogu navodi se da temeljem mjenice serije A 05199196 s klauzulom bez protesta, izdane dne 01. 09. 2006.god. u Splitu s dospijećem dne 31. 08. 2011.god. tuženik kao mjenični avalist duguje tužitelju iznos od 822.345,19 kn. Budući tuženik odbija dragovoljno ispuniti svoju dospjelu obvezu, tužitelj je predložio donošenje rješenja ovrsi.

 

              Rješenjem o ovrsi br. Ovrv-342/11 od 09. prosinca 2011.god. javni bilježnik Z. M.-Š. iz S. odredila je predloženu ovrhu.

 

              Tuženik je 10. siječnja 2012.god. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi. Istaknuo je prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, navodeći da je avalirana mjenica vezana za ugovor pravne osobe, trgovačkog društva K. d.o.o. S. iz 2006.god., koji je konzumiran u 2007.god., da se radilo o ugovoru o "revolving" kreditu za poboljšanje tekuće likvidnosti navedene tvrtke, isključivo za 2006.god., do bilance tvrtke 30.04. 2007.god., odnosno kraja poslovne godine. Iz toga da proizlazi kako se u konkretnom primjeru radi o povremenim tražbinama s obvezatnim godišnjim ponovnim ugovaranjem, ukoliko firma ispuni uvjete likvidnosti na kraju poslovne godine. Takve tražbine zastarijevaju u roku od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Razvidno da je stoga kako je nastupila zastara tužiteljevih potraživanja prema avalistu iz 2006.god..

 

              Tuženik nadalje ističe da se na mjenici ispisao proizvoljni iznos potraživanja, cjelokupni rukopis i datum ispisani su 12. rujna 2011.god., što da se vidi iz dopisa banke tuženiku, a što da je period od preko pet godina do kada je obaviješten avalist iz 2006.god.. Mjenica da je antidatirana na datum 31. 08. 2011.god. što se vidi po istovrsnosti ispisa na njoj i vrlo kasnoj obavijesti avaliste.

 

              Tuženik ističe i to da se tužitelj pokušava naplatiti prije i mimo državnog proračuna koji ima priroritet u naplatama, a kako je tvrtka K. blokirana, u ovom slučaju državni proračun ima prioritet naplate.

 

              Tuženik je istaknuo i prigovor donošenja rješenja o ovrsi bez da je izvornik predmetne mjenice priložen spisu, navodeći da je mjenica strogo formalna pisana isprava, koja služi kao dokaz navoda stranke. Na kraju, tuženik prigovara da je predmetnu mjenicu potpisao samo na mjestu trasanta (desni donji kut mjenice), na kojemu mjestu je otisnuo pečat tvrtke K. d.o.o., a da je ostatak  mjenice bio bez njegovog potpisa kad je predan tužitelju. Osporava vjerodostojnost potpisa na mjestima P. a. i B. p., a također i ispod riječi "prihvaćamo: K. d.o.o. ….".

 

              Odlučujući povodom prigovora tuženika, Općinski sud u Splitu je dne 30. srpnja 2012.god. donio rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S. br. Ovrv-342/11 od 09. prosinca 2011.god. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te, po pravomoćnosti rješenja, ustupio predmet parničnom odjelu ovoga suda.

 

              Prvostupanjski sud je presudom od 21. svibnja 2015.god. odbio tužbeni zahtjev tužitelja te ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi br. Ovrv-342/11 od 09. prosinca 2011.god.

              Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem od 26. siječnja 2017.god. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovni postupak.

 

              U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslika mjenice od 01. 09. 2006.god., dopisa tužitelja tuženiku (notifikacija za naplatu mjenice) od 12. rujna 2011.god. s poštanskom dostavnicom, izvatka iz sudskog registra za tvrtku K. d.o.o. S., od 12. 08. 2011.god., Ugovora o kreditu br. 400/06 zaključenog između S. G. – S. b. d.d. S., kao kreditora i K. d.o.o. S. kao korisnika kredita od 01. 09. 2006.god., dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu br. 400/06 od 04. 09. 2007.god., dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu br. 400/06 od09. 07. 2008.god., dopisa javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S. od 08. 05. 2014.god., nalaza stalnog sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice Z. Ć. iz Z. od 21. siječnja 2015.god., preslušanjem tuženika kao stranke, pregledom Rješenja Trgovačkoga suda u Splitu br. Tt-17/4341-2 od 15. svibnja 2017.god.

 

              Stranke su popisale trošak postupka.

 

              Među strankama nije prijeporno da je 01. rujna 2006.god. tužitelju izdana mjenica serije A 05199196 s klauzulom bez protesta, te da je tu mjenicu potpisao tuženik na mjestu ispod teksta "trasant" i otiska pečata K. d.o.o., Split.

 

              Nije prijeporno ni to da su tužitelj, kao kreditor i tvrtka K. d.o.o. S., kao korisnik kredita, sklopili dne 01. rujna 2006.god. Ugovor o kreditu br. 400/06, te  dodatak br. 1. tom ugovoru 04. rujna 2007.god. i dodatak br. 2 istom ugovoru dne 09. 07. 2008.god..

 

              Tuženik osporava potpise na predmetnoj mjenici na mjestima "Per aval", "Bez protesta" i ispod riječi "prihvaćamo: K. d.o.o. 239003-1100147031". Osporava visinu iznosa koji se od njega,  na temelju predmetne mjenice potražuje. Prigovara zastari tužiteljeva potraživanja.

 

              Na okolnost vjerodostojnosti tuženikovih potpisa na predmetnoj mjenici izveden je dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za rukopise i novčanice Z. Ć.. Prijeporni materijal za vještačenje bila je preslika mjenice serijskog br. A 05199196 (trasant: K. d.o.o. S., po naredbi: S. b. d. S. G. S., izdana u S. dne 01. rujna 2006.god. s dospijećem na dan 31. kolovoza 2011.god., a na iznos od 822.345,19 kn). Neprijeporni materijal za vještačenje bio je neprijeporni potpis tuženika J. T. na preslici  predmetne mjenice, smješten ispod otisnutog teksta "Trasant:" i otiska pečata K. –. S. 1., zatim neprijeporni potpis tuženika na prigovoru na rješenje o ovrsi, sastavljenog u S., dne 07. siječnja 2012.god. (list 14 spisa), njegov neprijeporni potpis na punomoći za odvjetnika, sastavljenoj u S. dne 04. rujna 2013.god. (list 24A spisa) i njegov neprijeporni potpis na zapisniku s ročišta od 10. ožujka 2014.god. (list 51 spisa).

 

              Vještak je vještačenje potpisa izvršio primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa, temeljene na proučavanju općih i posebnih značajki rukopisa, proučavanjem detalja korištenjem stereomikroskopa, te usporedbi utvrđenih elemenata prijepornog i neprijepornog materijala.

 

              Detaljnom grafološkom analizom prijepornih potpisa J. T. na preslici predmetne mjenice (prijepornih potpisa ispisanih ispred riječi: "Per aval" i "Bez protesta", te ispod otisnutog teksta "Prihvaćamo:") te komparacijom istih s dostavljenim i neprijepornim potpisima tuženika vještak  je  utvrdio sličnosti u svim relevantnim općim i posebno vrijednim grafološkim značajkama potpisa (općem izgledu i formi potpisa, stupnju ispisanosti, ritmu i dinamici pisanja,sigurnosti i tečnosti linije poteza,  liniji pisanja, grupiranju i vezivanju grafema, nagibu grafema, pisanju i formiranju inicijalnih grafema "J" i "T", pisanju i formiranju reduciranih grafema središnjeg dijela potpisa, pisanju i formiranju završnog grafema "ć"). Svi prijeporni potpisi J. T. na preslici mjenice kao i njegovi neprijeporni potpisi, ispisani su u skraćenoj formi koja se sastoji od inicijalnog grafema imena "J" i prezimena "T." kod kojeg su osim inicijalnog grafema "T" i zadnjeg grafema "ć" svi ostali grafemi reducirani na više vezanih girlandi. Izuzetak je  neprijeporni potpis na punomoći kod kojega je i ime ispisano u punoj formi. Svi prijeporni i neprijeporni potpisi ispisani su  individualiziranim i grupiranim rukopisom srednjeg do višeg stupnja ispisanosti, odgovarajućeg ritma i dinamike pisanja, sigurne i tečne linije poteza, blagolučne linije pisanja i desnog grafema u individualiziranoj i reduciranoj formi. Posebno vrijedne grafološke značajke prijepornih i neprijepornih potpisa tuženika iskazane su pri pisanju i formiranju inicijalnih grafema "J" (individualizirana forma s izduženom zamkom koja prelazi u vertikalnu gramu inicijalni grafem imena "T"); inicijalnog grafema "T" (horizontalna grama u obliku produžene crte naknadno je dodana, ista nije vezana za vertikalnu gramu), pisanju grupe grafema "onkovi" unutar prezimena (isti su reducirani na više neujednačenih i vezanih girlandi grama), te pisanju zadnjeg grafema "ć" (ispružena i reducirana forma odvojena od ostatka potpisa). Relevantne razlike između prijepornih i neprijepornih potpisa J. T. nisu utvrđene.

 

              Vještak navodi da je, s obzirom da je predmetna mjenica, na kojoj se nalaze prijeporni potpisi tuženika, dostavljena kao preslika, poštujući pravila struke, mišljenje moguće iznijeti samo u stupnju vjerojatnosti, bez obzira što su sličnosti između prijepornih i neprijepornih potpisa utvrđene u svim relevantnim općim i posebno vrijednim grafološkim značajkama. Na temelju provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata vještak je dao mišljenje da je tuženik J. T. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno skriptor prijepornih potpisa na preslici mjenice serijski br. A 05199196, izdane u S. dne 01. rujna 2006.god., i to prijepornih potpisa ispisanih ispod riječi: "Per aval" i "Bez protesta" te ispod otisnutog teksta "Prihvaćamo:".

 

              Iz vještva stalnog sudskog vještaka Z. Ć. od 21. siječnja 2015.god. proizlazi da je  tuženik s velikom vjerojatnošću, gotovo sigurno skriptor prijepornih potpisa na predmetnoj mjenici. Vještak u svom nalazu navodi da je, a kako je spisu priložena mjenica u preslici, mišljenje moguće iznijesti samo u stupnju vjerojatnosti, ali taj stupanj vjerojatnosti je vrlo visok, do gotovo siguran.

 

              Nalazu vještaka Ć. tužitelj nije prigovarao, a tuženik je predložio da se vještaku ponovno dostavi cjelokupni spis, a da bi se očitovao na okolnosti je li preslika mjenice materijal koji u potpunosti odgovara potrebama vještačenja, je li temeljem preslike dokumenta moguće u potpunosti pratiti crtu poteza potpisa, te je li na preslici prijepornog materijala moguće naknadno otisnuti grafičku formu neprijepornog potpisa tuženika s izvornika nekog drugog dokumenta.

 

              Sud je odbio prijedlog tuženika za ponovnom dostavom spisa vještaku Ć. radi očitovanja na navedena pitanja tuženika smatrajući da se vještak u svom nalazu od 21. siječnja 2015.god. već izjasnio o tim okolnostima. Naime, vještak je u svom nalazu istaknuo da je  svoje vještvo proveo temeljem preslike predmetne mjenice te je istaknuo stupanj vjerojatnosti mišljenja zasnovanog na preslici dokumenta, očitovao se i obrazložio u potpunosti metode koje je koristio u vještačenju, nije nijednom riječju osporio mogućnost vještačenja prijepornih potpisa iz razloga što je mjenica priložena u preslici, a također nije istaknuo nikakvu mogućnost naknadnog otiskivanja grafičke forme neprijepornog potpisa tuženika, kako to dvoji tuženik.

 

              Sud, prihvaćajući nalaz vještaka Ć. od 21. siječnja 2015.god. kao objektivan, nepristran i u potpunosti obrazložen, smatra da je u postupku utvrđeno da su na predmetnoj mjenici potpisi tužitelja, kako na mjestu ispod riječi "Trasant:" i otiska pečata K. –. S., tako i na mjestima ispod ispisanih riječi: "Per aval", "Bez protesta", te ispod otisnutog teksta "Prihvaćamo:". Tuženik je predmetnu mjenicu potpisao  na svim mjestima na kojima je osporavao svoje potpise.

 

              Tuženik je u postupku istaknuo i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.

 

              Predmetna mjenica serije A 05199196 izdana je na talonu trasirane mjenice, ali je ipak vlastita mjenica izdavatelja (trasanta) društva K. d.o.o. S.. Naime, na mjenici je i kao trasant i kao trasat navedena ista osoba, K. d.o.o., S.. Iako je potpis ovlaštene osobe i pečat društva otisnut ispod rubrike "Prihvaćamo:", vlastita mjenica ne poznaje akcept (čl. 111. ZM-a), jer bi u konkretnom slučaju to značilo da trasant (K. d.o.o.) vuče mjenicu na sebe.

             

              Tuženik je predmetnu mjenicu potpisao kao mjenični jamac (avalist) koji prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o mjenici (Narodne novine br. 74/94 i 92/10, nadalje ZM) odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči, s tim da prema odredbi čl. 30. st. 4. ZM-a, ako nije vidljivo  za koga je dan aval smatra se da je dan za trasanta.

 

              Pregledom mjenice utvrđeno je da se izraz "per aval" nalazi ispod mjesta gdje je naznačen trasat, što upućuje da je tuženik jamčio za trasata.

 

              Budući da je  u ovom slučaju trasat vukao mjenicu na sebe, te kako je tuženik izjavom "per aval" prihvatio (akceptirao) obvezu platiti mjenicu kao jamac, na njega se primjenjuje odredba čl. 78. st. 1. Zakon o mjenici, po kojoj svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od  dospjelosti.

 

              S obzirom da predmetna mjenica sadrži oznaku "bez protesta", zastarni rokovi za podnošenje mjenice na isplatu, odnosno za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju mjenice kao vjerodostojne isprave, računaju se od dana dospjelosti tražbine, što u ovom slučaju treba prosuđivati prema osnovnom poslu, a što je Ugovor o kreditu br. 400/06 od 01. rujna 2006.god., te Dodatak br. 1. tom ugovoru od 04. rujna 2007. i Dodatak br. 2. od 09. srpnja 2008.god..

 

              Pregledom Ugovora o kreditu br. 400/06 od 01. rujna 2006., te Dodatka br. 1. tom ugovoru od 04. 09. 2007. i Dodatka br. 2 istom ugovoru od 09. 07. 2008., utvrđeno je da je potraživanje tužitelja prema dužniku K. d.o.o. Split dospjelo 08. srpnja 2009.god.. S obzirom da predmetna mjenica sadrži oznaku "bez protesta", zastarni rok za podnošenje mjenice na isplatu, računa se od navedenoga dana. Mjenicu je tužitelj na naplatu podnio dne 31. kolovoza 2011.god., a ona je za naplatu dospjela 08. srpnja 2009.god. (čl. 3. Dodatak 2.), iz čega proizlazi da nije protekao rok od tri godine pa mjenični pravni zahtjev tužitelja prema tuženiku nije zastario. Naime, kako je već naznačeno, za tuženika, kao mjeničnog jamca (avalistu) vrijedi isto ono što vrijedi za onoga za koga je jamčio, dakle, za trasata K. d.o.o. S., pa i u pogledu zastare mjenično pravnog zahtjeva.

 

              Budući da zahtjev tužitelja prema tuženiku nije zastario te kako predmetna mjenica sadržajno nema nedostataka koji bi je učinili nevaljanom, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Z. M.-Š. iz S. pod posl.br. Ovrv-342/11 od 09. prosinca 2011.god. u dijelu u kojemu se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 822.345,19 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 01. rujna 2011.god..

 

              Održano je na snazi predmetno rješenje o ovrsi i u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnoga postupka u iznosu od 6.223,80 kn.

 

              Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

              Tužitelju je priznat trošak za pristup na 8 ročišta (09. 09. 2013., 04. 12. 2013., 10. 03. 2014., 28. 05. 2014., 04. 09. 2014., 23. 04. 2015.,11. 05. 2017., 12. 09. 2017.) i sastav 2 podneska (17. 01. 2014., 17. 06. 2014.) po 823 boda te za sastav žalbe 1.028,75  bodova. Ukupno je tužitelju priznato 9.258,75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT,  uvećano za PDV i 2.000,00 kn troškova vještačenja, daje iznos dosuđenoga troška od 117.734,38 kn.

 

             

U  Splitu, 31. listopada 2017.god.

                                                                                           

 

 

S U DA C

 

 

                                                                                                                               ANTO BOŽINOVIĆ, v.r.

 

 

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.